Psihijatar Matt Cassels sa sveučilišta Cambridge, koji je desetgodišnje istraživanje proveo na stotinu obitelji u Britaniji, kaže kako se premalo pažnje posvećuje značajnoj ulozi kućnih ljubimaca u emocijama mladih osoba.
S obzirom na broj razvoda u SAD-u veća je vjerojatnost da će djeca živjeti s kućnim ljubimcem nego s vlastitim ocem, pokazuju istraživanja po kojima dvije trećine djece živi s očevima dok četiri od pet obitelji sa školskom djecom ima kućne ljubimce.
Cassels kaže kako su ljudi povezivali kućne ljubimce s dječjom igrom i nisu to razmatrali kao emotivni odnos.
Njegovo istraživanje pokazuje da djeca suočena s emotivnim teškoćama poput razvoda, bolesti ili nestabilnosti posebnu važnost daju ljubimcima.
“Ta djeca ne samo da se okreću ljubimcima po potporu kad su suočena s teškoćama nego to čine češće nego što se okreću vlastitoj braći ili sestrama. To se događa iako znaju da njihovi kućni ljubimci ne razumiju što im govore”, kaže on.
Istraživanje sugerira i da djeca imaju čvršće veze s ljubimcima nego s vršnjacima.
Takvi odnosi, posebno kad se radi o vezi djevojčica i pasa, potiču društvenije ponašanje poput pomaganja, dijeljenja i suradnje.
Ljubimci imaju i terapeutski učinak jer igraju ulogu osobe koja sluša i suosjećajniji su u odnosu na zapisivanje problema u dnevnik, kaže znanstvenik.
