Uloga dodira
Za razliku od ostala četiri osjeta, koji su ograničeni na jedan zaseban organ – uši, oči, nos ili usta – osjetilni organi za dodir su rasprostranjeni po čitavom ljudskom tijelu. Drugi osjeti reagiraju samo na jednu vrstu podražaja, a dodir je osjetljiv kako na promjenu temperature, tako i na bol. Dodir je možda najlakše shvatiti kao skup osjetila od kojih neka imaju posebne živčane završetke u koži, mišićima i drugdje, a reagiraju na raznolike podražaje i prenose primljene dojmove mozgu da ih dalje preradi.
Mehanizam dodira
Osjet dodira omogućava nam mnogo toga: njime možemo osjetiti da li nas netko dodiruje ili udara; bez gledanja možemo procijeniti veličinu i oblik predmeta; možemo prosuditi težinu predmeta; možemo reći je li nešto tvrdo ili mekano, vruće ili hladno te uzrokuje li bol. 
Dodir nam također daje osjećaj prostora, što znači da bez gledanja znamo u kom se položaju nalazi neki dio našeg tijela.
Dodir također djeluje kao sustav ranog upozorenja ljudskom tijelu: osjet topline i boli često govori našem mozgu da nam je tijelo u opasnosti prije nego što smo je svjesni pa će tijelo odmah reagirati kako bi se zaštitilo. Na primjer, brzo ćemo izmaknuti ruku s vruće površine, da se ne opečemo.
Mnoga su istraživanja pokušala otkriti kako osjet dodira djeluje. Kad je po prvi put otkriveno da osjet dodira ovisi o obavijestima koje šalju različite vrste živčanih završetaka, smatralo se da svaki od njih odgovara samo na neki točno određen podražaj: bol, tlak, hladnoću ili vrućinu.
Međutim, takvo je objašnjenje ubrzo naišlo na poteškoće, jer iako je točno da su neki živčani završeci naročito osjetljivi na jedan točno određeni podražaj, otkrilo se da drugi živčani završeci reagiraju na više od jedne vrste podražaja te da međusobno nisu potpuno različiti. Štoviše, otkrilo se da su poznati osjeti tek mali dio osjeta koje su živčani završeci sposobni primiti.
Daljnja su istraživanja pokazala da svaki živčani završetak ima vlastito „receptivno polje“ – područje kože koje se podražuje kako bi se djelovalo na taj živac. Ali, receptivna se polja preklapaju. Ako pritisnemo neku točku na površini kože, istodobno će doći do podraživanja nekoliko osjetnih živaca. Nadalje, svaki se osjetni živac može podražiti promjenama tlaka ili temperature u tom receptivnom polju.
Slanje poruka
Živčana vlakna u ljudskom tijelu neprekidno reagiraju na cijeli niz različitih podražaja, ali su samo oni podražaji koji se tiču temperature i tlaka dovoljno snažni da ih mozak može zabilježiti. Temperatura i tlak aktiviraju živčana vlakna pa impulsi putuju do središnjeg živčanog sustava. 
Brzina kojom takav impuls putuje do mozga govori o kakvoj se vrsti podražaja radi. Obavijesti o dodiru putuju od osjetnih završetaka, preko živčanih vlakana, somatskih živaca do središnjeg živčanog sustava.
Receptorska polja razlikuju se u stupnju osjetljivosti i ovise o koncentraciji živčanih završetaka u različitim dijelovima kože. Primjerice, ubode dviju oštrih olovaka možemo osjetiti kao dva osjeta ako su jedan od drugoga udaljeni 1 milimetar i nalaze se na vrhu našeg jezika, ali na leđima će morati biti udaljeni 50 milimetara da bismo ih mogli osjetiti kao dva odvojena osjeta.
Kako bi se utvrdilo nose li različite vrste živčanih vlakana poruke o različitim vrstama podražaja, izvedeni su brojni pokusi. Naravno, neka živčana vlakna prenose poruke samo kad dolazi do oštećenja tkiva, zagrijavanja ili uboda u kožu i sl. To ne znači da sam živčani završetak reagira na taj način, već se radi o obrascu impulsa u živčanim vlaknima koji prenose poruke o dodiru od živčanog završetka do mozga. Iako neke vrste živčanih završetaka bolje reagiraju na neki određeni vanjski pritisak, većina se stručnjaka slaže da su brzina i raspodjela impulsa u živčanim vlaknima odgovorne za obrazac koji mozak prepoznaje kao određeni osjet.
Budući da je osjet dodira toliko osjetljiv na podražaje, može nam nadomjestiti neki drugi osjet. Najbolji primjer toga je Brailleovo pismo, koje slijepima omogućava čitanje dodirom prstiju.
