Učenici 6. razreda odabrali su dramske aktivnosti kao one koje donose najviše smijeha i zabave i kao one koje najbolje zaključuju mjesec u kojem smo obilježi i Svjetski dan smijeha. 
Smijeha i zabave nije nedostajalo i tijekom mjeseca u kojem su učenici čitali razne humoristične književne tekstove (lirske pjesme, ulomke humorističnih romana za mlade i „proze u trapericama“, prizore odabranih komedija) te sudjelovali u brojnim, isto tako humorističnim nastavnim aktivnostima. „Dramski tjedan“ zamislili su kao nastavni tjedan pisanih i usmenih dramatizacija i stvaralačkih improvizacija, „igranja poezije“ te osmišljanja malog razrednog lutkarskog kazališta. Učenici su tako tijekom nastavnih sati naučili osnove scenskog nastupa, a nakon toga čitali su tekstove kroz zadanu emociju i lik. „Uskočili“ su u „cipele“ malog djeteta (3 – 4 godine), u lik starca ili starice, u lik „repera“ ili opernog pjevača, ili pak u likove različitih zanimanja i različitih ljudskih osjećaja (tuga, radost, srdžba, ponos, stid i sl.).
Učenici su na kreativne načine čitali poeziju te razvijali svoj glas, uvježbavali glumu držanjem tijela, unaprjeđivali jezične vještine izražavanja. Čitane primjere humoristične književnosti prilagođavali su za izvedbu na pozornici; pisali su smiješne dijaloge likova i zamišljali zanimljiva dramska okruženja i dramske sukobe. Njihova su se mjesečna pisanja često zasnivala na smiješnoj hiperboli, elementima čudesnog i nonsensnog. Vježbama stvaralačkog pisanja prethodile su dramske igre pantomime i prikazivanja. Najboljom je ocijenjena dramska vježba „Moj govor, a tvoje ruke“. Riječ je o vježbi u kojoj jedan učenik stoji i izlaže, govori na određenu temu (primjerice, prema djelu za cjelovito čitanje predstavlja likove, prepričava događaje, komentira značenje djela i sl.), a drugi učenik – stojeći iza njega, pokretima ruku gestikulira govoreno, doživljeno. Učenik-govornik mimikom će doživljaj prenijeti na jedan način, a učenik-gestikulator prenijet će svoj doživljaj praćenjem onoga što prvi govori. Neverbalna komunikacija i njezini elementi učenike uvijek uspješno nasmiju. Za kraj dramskoga tjedna učenici su se dobro nasmijali razrednom glumom s lutkicama-likovima koje su izrađivali od kartona i ukrasnih materijala.
Štapne lutkice i kulise razredne priredbe izrađene su prema temi i motivima omiljenih djela za cjelovito čitanje pa su tako u istoj priči završili likovi iz hrvatske i svjetske književnosti, stvarni i čudesni likovi, likovi dječjih bajki i likovi romana za mlade. Po uzoru na slikovnicu „Vuk koji je zalutao u zemlju bajki“ razredne lutkarske priredbe odvijale su se sa zbilja raznolikim društvom likova i s nevjerojatnim, smiješnim zapletima. Početkom mjeseca veljače dramske aktivnosti nastavljene su na takozvanom „ljubavnom dvosatu“ u sklopu kojeg su se učenici okušali u ljubavnim dramskim improvizacijama nakon čitanja humoristične književnosti, poput one Luke Paljetka („Prvo ljubavno pismo“) ili Zlatka Krilića („Prvi sudar“). Dramska metoda predstavljanja lika djela, takozvani „vrući stolac“, još je zanimljivija kada se na stolcu nađe „smiješan lik“ poput Krilićeva zaljubljenog dječaka, šarmantnog i hvalisavog mladog zavodnika. Posljednja i sve prethodno opisane metode bile su recept za mnogo razredne zabave i smijeha.
