Proces pisanja o iskustvima, posebice pisanja u javnoj sferi, popraćen različitim povratnim informacijama i reakcijama na društvenim mrežama, može nam omogućiti vlastito promišljanje iskustava i njihove važnosti za naš život, navodi se u studiji “Externalizing the autobiographical self: sharing personal memories online facilitated memory retention”, objavljenoj u časopisu Memory.
„Čin objave privatnog podatka na društvenim mrežama igra važnu ulogu i u konstruiranju vlastitog ja”, tvrdi stručnjak za pamćenje s fakulteta College of Human Ecology pri Sveučilištu Cornell, Qi Wang, ujedno i glavni autor ove studije. „Prilikom korištenja društvenih mreža, iako nam se čini da samo dijelimo iskustva s virtualnim prijateljima, tijekom procesa prisjećanja, evaluacije i dijeljenja svojih sjećanja i osobnih iskustava s drugima ujedno stvaramo osjećaj vlastitoga ja i oblikujemo sebe”. Čini se da je ovaj proces posebice izražen tijekom interaktivnijih aktivnosti na stranicama društvenih mreža.
Jedan od primjera može se uočiti na Facebooku koji periodički vlasnicima profila prikazuje stare fotografije i „postove“, omogućujući tako prisjećanje prošlih događaja bez onog karakterističnog, selektivnog prisjećanja. „Selektivnost je u ovom slučaju učinjena od strane vanjskog izvora”, napominje Wang.
Prema tome, interaktivne funkcije društvenih mreža mogu pomoći u oblikovanju našeg viđenja vlastitih prošlih iskustava, potičući nas na ponovno proživljavanje istih, čime ujedno poboljšavamo svoje pamćenje događaja.
U studiji je sudjelovalo 66 studenata Sveučilišta Cornell kojima je zadatak bio svakodnevno voditi dnevnik tijekom tjedan dana. Pri tome su ukratko opisivali događaje svakoga dana, isključujući dnevne rutine poput, primjerice, doručka. Uz svaki događaj zabilježili su jesu li ga i kako obilježili na društvenim mrežama dodijelili mu ocjenu važnosti i ocjenu emocionalnog intenziteta. Krajem tjedna u kojemu se provodilo istraživanje, kao i krajem tjedna nakon toga, studenti su, bez prethodne najave rješavali upitnike kojima su znanstvenici testirali koliko se događaja studenti mogu prisjetiti.
Otkriveno je da online status svakog događaja značajno predviđa vjerojatnost njegova prisjećanja. Drugim riječima, bez obzira na karakter i emotivnu važnost događaja, studenti su se bolje prisjećali događaja koje su javno objavili i podijelili na društvenim mrežama.
Kako tumačiti ovakve rezultate? Znanstvenici koji su istraživanje proveli tvrde da je ono važno zbog izgradnje tzv. autobiografskog sebe u svijetu digitalnog doba, odnosno prevladavajuće ere interneta u kojoj virtualna eksternalizacija osobnih sjećanja pojedinaca postaje svakodnevica.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Biologija.com.hr.
