Odgovore na ova pitanja možete saznati u edukativnom videu o umjetnoj inteligenciji koji su u sklopu 7. Dana medijske pismenosti pripremili Agencija za elektroničke medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku.
U videu govore inženjeri računarstva Laura Majer i David Dukić, asistenti na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, i psihologinja Iva Vukojević, asistentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nastao je u produkciji Televizije Student.
“Umjetna inteligencija je dio računarstva koji razvija programe s ciljem oponašanja ljudske inteligencije. Računala tako uče iz povijesnih podataka, donose zaključke ili predviđaju što bi se moglo dogoditi. Granu umjetne inteligencije unutar koje se razvijaju programi za učenje iz podataka zovemo strojno učenje, a program poput ChatGPT-a, naučen na podacima da obavlja zadatke za koje je ljudima potrebna inteligencija, nazivamo modelom strojnog učenja. Nije važna vrsta podataka; modeli slično funkcioniraju za sliku, tekst, zvuk ili video. Sada su popularni modeli koji uče proizvoditi tekst baš kao što to rade i ljudi, riječ po riječ. Takvi modeli trenirani su na svim tekstovima dostupnima na internetu i pamte ogroman broj informacija pa ih zovemo veliki jezični modeli“, objasnio je David Dukić, asistent na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Njegova kolegica Laura Majer istaknula je pak zamke i probleme velikih jezičnih modela.
“Nitko nije savršen, pa ni veliki jezični model. Na prvu nam se može učiniti da zna puno više od nas. To nam se može učiniti jer odgovori modela zvuče kao ljudski. Zbog toga smo mu skloniji vjerovati. Osim toga, mi se ‘dopisujemo’ s njim, što pojačava dojam da je s druge strane osoba. Veliki jezični modeli izražavaju se poput pametnih ljudi pa ih ponekad doživljavamo kao mudrace. Možda je dobro sjetiti se pravih mudraca: veliki grčki filozof Sokrat rekao je ‘Znam da ništa ne znam’. S druge strane, naš ‘mudrac’ na struju ne zna da ništa ne zna i često nije svjestan rupa u svom znanju. Ako ga pitamo nešto što ne zna, ili još nije naučio, model to neće priznati nego će samo nešto izmisliti. Naravno, neće nam dati do znanja da je to napravio i vrlo će vješto zapakirati svoju izmišljotinu, kao kad netko jako dobro i uvjerljivo laže. To nazivamo halucinacijom jezičnog modela,” rekla je Laura Majer.
„Naravno da djeluje primamljivo koristiti modele da si olakšamo i ubrzamo svakodnevne zadatke, poput pisanja nekog teksta ili prevođenja. No problem je u tome što si tako radimo medvjeđu uslugu i možemo dugoročno napraviti štetu svom jezičnom izražavanju. Kvalitetno učenje može biti samo ono u koje smo zaista aktivno uključeni. Napredovat ćete tek kada sami razmišljate, ulažete trudi i učite na greškama,“ objasnila je psihologinja Iva Vukojević te na nekoliko primjera objasnila kako razvijati kritički pogled na velike jezične modele.
Ovaj 10-minutni edukativni video napravljen je prvenstveno da bi ga nastavnici mogli koristiti u školama, u radu s učenicima viših razreda osnovne škole te sa srednjoškolcima, kao dio obrazovanja o umjetnoj inteligenciji.
Iz cjelovitog edukativnog videa, pripremljena su i tri kraća videa: uvodni video o umjetnoj inteligenciji, strojnom učenju i velikim jezičnim modelima; video o zamkama i problemima velikih jezičnih modela; te video sa savjetima kako korisititi velike jezične modele.
Predlažemo vam da proučite i naš novi edukativni priručnik za učitelje, nastavnike i stručne suradnike u školama “Umjetna inteligencija u obrazovanju“.
Tekst je u potpunosti prenesen s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
