Zimski ekstremni sportovi su oni koji se prakticiraju u zimskim uvjetima (na niskoj temperaturi, uz prisutnost snijega ili leda), a uključuju komponente kao što su: brzina, visina, visoki stupanj fizičkog naprezanja, specijalizirana oprema i akrobacije. U nastavku donosimo opis najpoznatijih zimskih ekstremnih sportova.
Brzo klizanje
Brzo klizanje je disciplina kod koje sportaš jedro za klizanje stavlja na ramena te se tijekom klizanja naginje ovisno o smjeru vjetra. Na ovaj način je klizanje oko šest puta brže od brzine vjetra.
Freestyle skijanje
Freestyle skijanje ili skijanje slobodnim stilom skup je slobodnih stilova “ekstremno” orijentiranih na skokove, vožnje po raznim preprekama, okretaje, salta, bacanja niz stijene jedva prekrivene snijegom, bježanje pred lavinama…
Na stazama za slobodno skijanje mogu se naći i posebni tereni, s krivudavim stazama, rampama i skakaonicama koje doprinose inovacijama u ovom sportu.
Cilj freestyle skijaša najčešće nije brzina, nego vizualni dojam, kvaliteta izvedbe, raznolikost izvedenih “trikova” i njihova povezanost te ukomponiranost svih segmenata. Postoji više tehnika freestylea. 
Skije koje se upotrebljavaju za freestyle tehnike su ‘twin-tip’ izvedbe, što znači da imaju zavinuta oba kraja (vrh i rep). Na taj način se dobiva veća okretnost i mogućnost skijanja u oba smjera što je bitno kod većine trikova. Skije su kratke kako bi zahtijevale manje prostora i vremena za izvođenje željenog pokreta, lagane su i posebno elastične zbog dobrog prilagođavanja svakom pokretu i pozi skijaša.
Međunarodna skijaška federacija (FIS) priznala je freestyle kao sport 1979. godine te je donijela nova pravila koja su se odnosila na certificiranje športaša, kao i na tehniku skokova s ciljem zauzdavanja opasnih elemenata natjecanja. Freestyle skijanje se nalazi u programu Zimskih olimpijskih igara od 1988. godine kada je bio pokazni sport, a od 1992. godine disciplina moguls je i službeno postala dio olimpijskog programa. 1994. godine u Lillehammeru je prihvaćena disciplina aerials, a od ovih olimpijskih igara dijelit će se medalje i u disciplini skicross.
Disciplina moguls podrazumijeva staze s puno brdašaca te nekoliko rampi na kojima natjecatelji prilikom vožnje izvode što atraktivniji skok. U disciplini aerials svaki skijaš-skakač preko velike rampe radi raznorazne figure u zraku kao što je peterostruki salto. Treća disciplina je skicross – više skijaša istodobno kreće s cilja i utrkuje se na brdovitoj stazi s raznoraznim preprekama (manji i veći skokovi, zavoji, ulegnuća).
Heliskijanje
Heliskijanje podrazumijeva spuštanje po snijegu, na skijama ili snowboardu. Razlika od običnog skijanja je ta što se vozi po netaknutom snijegu do kojega se sportaše helikopterom ostavi na udaljena područja, a oni se na skijama ili snowboardu spuštaju. Na takvim područjima je snijeg najbolji za skijanje.
Počeci mu sežu u šezdesete godine prošlog stoljeća, od švicarskog planinarskog vodiča koji je tražio način kako doseći ta udaljena područja bez trošenja mnogo dana da se dođe do tamo.
Hodanje slobodnim stilom
Hodanje slobodnim stilom, tzv. freestyle walking je mješavina trčanja i agresivnog inline klizanja. Podrazumijeva preskakanje različitih objekata, izvođenje različitih akrobacija i klizanje u posebno dizajniranoj obući s plastičnom podlogom.
Ice climbing (penjanje po ledu)
Ice climbing je sport koji se prakticira na zamrznutim liticama i vrhuncima prekrivenim ledom, te na smrznutim vodopadima. Moderni Ice climbing se razvio iz klasičnog alpinizma. U početku se penjalo na velike stijene na Alpama, pri čemu su veliki dijelovi tih stijena bili prekriveni ledom. Osnovna podjela ovog sporta je na “alpsko” penjanje – penjanje po ledu u planinskim predjelima i “vodeno” penjanje koje podrazumijeva penjanje uz smrznute vodopade.
Za ovu sportsku disciplinu potrebna je alpinistička (užad, kacige, cepini, dereze) i tehnička oprema.
Icesurfing
Icesurfing je sport sličan surfanju po moru, kod kojeg se surfa po zaleđenim vodenim površinama pomoću jedra kojim se upravlja, a jačina vjetra određuje brzinu. Potrebna oprema su daska i jedro te zaštitna odjeća i naočale.
Kitewing
Kitewing je disciplina kod koje se na snijegu spušta niz padine na skijama ili boardu, kojima se upravlja pomoću samostojećeg krila – sličnog jedru za surfanje, koristeći snagu vjetra.
Kitewing je koncept nastao u Finskoj, a koristi samostojeće krilo, nastalo mješavinom zmaja i windsurfing tehnologija.
Skijoring 
Skijoring je zimski ekstremni sport kod kojeg natjecatelj stoji na skijama, a po stazi ga vuku dva do tri izvježbana veća psa. Cilj je što brže i spretnije prijeći između pet i dvadeset kilometara u odnosu na protukandidate. Od opreme su potrebne skije i štapovi, te uzica dužine otprilike jedan i pol metar kojom je natjecatelj pričvršćen za psa.
Najvažnija napomena vezana za ovaj sport je da se psa ne smije prisiljavati da vuče, nego on mora svojevoljno htjeti trčati i vući natjecatelja koji ne smije mahati bičem i sličnim privolama.
Korijeni ovog sporta vežu se za Norvešku.
Snowkite
Snowkite je sport koji, pomoću zmaja, omogućuje ne samo spuštanje niz padinu nego i podizanje uz nju . Vozi se na dasci ili skijama, a zbog mogućnosti koje pruža način kretanja, može se smatrati jednim od najslobodnijih zimskih sportova. Ako se promijeni “podloga” i godišnje doba, ovaj sport može postati i ljetni. Sa zmajem je moguće preskočiti s jedne na drugu padinu, udaljenu i do 50 metara, ili se dignuti u visinu 10-ak metara.
Speed-skiing
Speed-skiing je najbrži nemotorizirani sport. Skijaši se spuštaju s vrha brda, utrka traje 20 sekundi i skijaši su cijelo vrijeme u povijenom položaju. Vještina je u pronalaženju najaerodinamičnijeg položaja. Potrebno je posebno poliuretan-polipropilensko odijelo, aerodinamična kaciga i skije dugačke 240 cm. Pobjednik je onaj tko postigne najveću brzinu. Svjetski rekord je 229.29 km/h.
Zimski biciklizam
Biciklizam je način kretanja kopnom korištenjem bicikla (prijevoznog sredstva na ljudski pogon), a zimski biciklizam je biciklizam na snijegu i ledu. Kao iznimka od klasičnog biciklizma, neke modifikacije su neophodne – posebne gume i tehnika koji ovise od uvjeta za vožnju – npr. izbjegavanje prve kočnice.
