Emocionalnu inteligenciju možemo definirati kao sposobnost razumijevanja, prepoznavanja i upravljanja vlastitim emocijama, ali i kao razumijevanje i reakcije na emocije drugih ljudi. Kada kažemo razumijevanje vlastitih osjećaja to znači da smo svjesni što osjećamo i zašto. Znamo kada smo ljuti, tužni ili uzbuđeni i razumijemo što uzrokuje te osjećaje. Upravljanje vlastitim emocijama je sposobnost da kontroliramo svoje emocije zbog potrebe da bolje funkcioniramo. Konkretno, ako smo ljuti emocionalna inteligencija nam pomaže da se smirimo i reagiramo mirno, umjesto impulzivne reakcije. Bitno je da prepoznajemo i osjećaje drugih ljudi jer ako možemo primijetiti da je netko uzrujan, onda možemo i shvatiti kako to utječe na njegovo ponašanje. Emocionalna inteligencija može utjecati i na našu empatiju: ako naš prijatelj prolazi kroz težak period EI nam pomaže da ga podržimo i pružimo mu potrebnu utjehu. Ako možemo razumjeti emocije i njima upravljati možemo lako izgrađivati i održavati suradnju i komunikaciju sa ljudima oko sebe.
Zašto je to važno?
Emocionalna inteligencija nam pomaže da se bolje razumijemo i povezujemo sa drugima, jer ako znamo upravljati svojim emocijama i razumijemo osjećaje drugih možemo bolje i lakše rješavati probleme, smanjiti sukobe i stvarati pozitivne veze sa okolinom.
Kako emocionalna inteligencija utječe na učenje?
Prvenstveno, visoka razina emocionalne inteligencije pomaže učenicima da se lakše nose sa stresom i anksioznošću tijekom učenja i ispita. Razumijevanje i upravljanje vlastitim emocijama može povećati motivaciju za učenjem i podignuti razinu samopouzdanja. Empatija i socijalne vještine poboljšavaju suradnju sa nastavnicima i vršnjacima, što kao posljedicu ima bolju suradnju i timski rad. Uz to, EI će nam pomoći u donošenju boljih odluka i time dolazimo do učinkovitijeg rješavanja problema.
Kako razviti emocionalnu inteligenciju?
Prvo moramo razviti svijest o samome sebi. Moramo prepoznati vlastite emocije, a to se može postići vježbom na primjer vođenjem dnevnika emocija. Svaki učenik može voditi dnevnik tako da svaki dan zapisuju kako se osjećaju u različitim situacijama i što je te emocije uzrokovalo. Nakon tjedan dana zapisivanja, mogu analizirati svoje zapise i prepoznati obrasce u ponašanju. Ako učenik prepoznaje da se osjeća anksiozno prije matematičkog ispita, umjesto ignoriranja priznat će sam sebi da je zabrinut i razmislit će o tome što ga najviše brine. Neki učenici osjećaju nervozu pri usmenom odgovoru ili tijekom prezentacija. Nervoza ukazuje na činjenicu da trebaju dodatno vježbati prezentacijske vještine kako bi se osjećao sigurnije. Učenik treba naučiti razlikovati pozitivne i negativne emocije te kako one utječu na proces učenja. Pozitivne emocije poput entuzijazma, radoznalosti i zadovoljstva mogu poboljšati koncentraciju, motivaciju i uspjeh u učenju.
Drugo, tu je i samoregulacija – potrebno je upravljati emocijama, a tu pomažu tehnike disanja, fizička aktivnost pa čak i motivacijski govor. Uzmimo za primjer učenika koji se ljuti zbog loše ocjene na testu. Umjesto da se iskaljuje na kolegama iz razreda i nastavniku, treba samo duboko udahnuti, smiriti se i analizirati gdje je pogriješio da bi se što bolje pripremio za sljedeći test. U pojedinim predmetima, tijekom nastavnog procesa vode se i rasprave. Umjesto da učenik reagira impulzivno, treba pričekati nekoliko trenutaka prije nego li odgovori, kako bi mogao smireno i konstruktivno izraziti svoje mišljenje. Stres se može smanjiti vježbama disanja, meditacijom ili jednostavno fizičkom aktivnosti. Bitna je i redovita vježba nastavnih sadržaja jer ona uvelike povećava samopouzdanje i smanjuje anksioznost.
Sljedeći korak je motivacija. Svatko za sebe treba postaviti određeni cilj, održavati pozitivan stav i u konačnici nagraditi se za postignuća. Učenik recimo postavlja sebi cilj da poboljša svoje ocjene iz matematike. Svaki puta kada postigne mali napredak, nagradi se nečim što voli; poput slobodnog vremena za svoj hobi. Ako se suočava sa teškim zadatkom, umjesto odustajanja treba se prisjetiti svog dugoročnog cilja, poput upisa na željeni fakultet.
To je bitna i empatija, te razvoj aktivnog slušanja i postavljanja pitanja kako bismo bolje razumjeli druge i lakše sudjelovali u grupnim aktivnostima. Ako učenik primijeti da se njegov prijatelj povukao i izgleda tužno, umjesto da uočeno ignorira, treba mu prići, pitati ga kako se osjeća i ponuditi mu podršku i razumijevanje. Ili tijekom grupnog rada ako uoči da jedan član grupe nije aktivan. Treba ga pitati za mišljenje, uključiti ga u diskusiju i pokazati da cijeni njegove ideje i osjećaje. Empatija se lako razvija volontiranjem koje je u današnje vrijeme vrlo popularno.
Bitan čimbenik su i socijalne vještine: razvoj komunikacijskih vještina, rješavanje sukoba na konstruktivan način, timski rad. Recimo, učenik organizira grupu za učenje i potiče kolege da se u nju aktivno uključe tako da osigurava da svatko ima pravo izreći svoje mišljenje i postavljati pitanja. Ili kada se pojavi nesporazum među kolegama da preuzme inicijativu i da posreduje i pomogne u rješavanju sukoba potičući otvorenu komunikaciju i međusobno razumijevanje.
Ne zaboravimo da i sam nastavnik i roditelji imaju bitnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije. Od njih učenik treba dobivati podršku kako bi uveli promjene u način razmišljanja i razvoj apstraktnog mišljenja. Moraju im pomoći da spoznaju važnost planiranja i upravljanja vremenom, da ih pouče da su jako bitni i zdrava prehrana, san i tjelesna aktivnost. Bitna je njihova uloga u prevladavanju izazova.
Za kraj, evo i prijedloga kako provesti jedan nastavni sat i učenike upoznati sa emocionalnom inteligencijom.. U ovom primjeru, konkretno se radi o nastavi matematike – matematika i emocije, kako upravljati stresom i strahom od matematike. Za početak, sa učenicima treba razgovarati o različitim emocijama koje se javljaju tijekom učenja matematike kao što su stres, anksioznost, frustracija ali i zadovoljstvo i ponos. Treba razgovarati o mogućim uzročnicima stresa kao što su strah od neuspjeha, pritisak roditelja, velika očekivanja od vršnjaka i nastavnika. Naravno, učenici o svemu mogu prodiskutirati u skupinama, te zajednički prezentirati svoje zaključke. Zatim, učenicima treba pojasniti kako stres i anksioznost mogu utjecati na koncentraciju, pamćenje i sposobnost rješavanja problema, ali i kako fizičke reakcije na stres poput ubrzanog rada srca i znojenje dlanova mogu otežati fokusiranje na zadatke. Da bi naučili upravljati emocijama učenike treba poučiti jednostavnim tehnikama disanja i opuštanja koje mogu koristiti prije i tijekom učenja ili ispita. Trebamo im promovirati tehnike pozitivnog razmišljanja i poučiti ih kako se nositi sa negativnim mislima. Poučiti ih da rabe „mogu ovo savladati“, umjesto „nikada neću ovo razumjeti“. Učenicima treba dati do znanja kako si postaviti dostižne ciljeve i kako prepoznati male uspjehe. Posebno treba istaknuti važnost redovitog vježbanja jer kontinuitet u učenju itekako može smanjiti anksioznost. Bitno je da potaknemo učenike da podijele svoje strategije za upravljanje stresom te kako se nose sa matematičkim zadatcima. Važno je učenicima pristupiti s razumijevanjem i empatijom, te tako potaknuti otvorenu komunikaciju i osjećaj podrške među učenicima. Učenike treba potaknuti da primjene naučeno u svakodnevnom životu jer kontinuirani razvoj emocionalne inteligencije kao posljedicu ima postizanje uspjeha u školi i životu općenito.
Književnost:
Goleman, Daniel Emocionalna inteligencija, Profil 1996.
Salovey, Peter & Mayer, John.D. Emocionalna inteligencija, Imprint Academic, 1997.
Brackett, Marc A., Rivers, Susan E. & Salovey, Peter Emotional Intelligence in Everyday Life: A Scientific Inquiry , Psychology Press, 2011.
