Neki od simptoma su uznemirujuća sjećnja na traumatični događaj, poteškoće spavanja i noćne more, odnsno misli koje utječu na njihovo normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.
PTSP posebno je težak kod djece, jer može naštetiti njihovu normalnom razvoju. Isto tako, djeci treba više vremena da se oporave od traumatičnog događaja.
U spomenutom istraživanju, dr. Li Ji, pedijatar na Sveučiličnoj bolnici u Pekingu i njegovi kolege proučavali su 358 djece starosti od 5 do 17 godina koji su posjetili hitnu službu, nakon što ih je napala životinja. Većina djece došla je zbog ugriza pasa, no neke su ugrizle mačke, zečevi, štakori ili zamorci.
Djeca su dobila uobičajeni tretman na mjestu ugriza, ovisno o njegovoj težini, a koji uključuje cijepljenje protiv bjesnoće, čišćenje i šivanje rane te davanje antibiotika. Kod djece su također isti dan ispitali moguće simptome PTSP-a, kao i jedan tjedan nakon incidenta te ponovno nakon tri mjeseca.
Nakon tri mjeseca, 19 djece od 358 ili 5% pokazivalo je nedvosmislene simptome PTSP-a. Pod najvećim su rizikom bila djeca koja su nakon ugriza bila hospitalizirana. Gotovo trećina njih razvila je PTSP. Na rizik nisu utjecali dob, kao ni spol djeteta. Svi su u jednakom postotku počeli patiti od posttraumatskog poremećaja.
Cilj istraživanja bio je upozoriti liječnike na posljedice traumatskog događaja i nužnost daljnjeg psihološkog praćenja mališana. Isto tako, ovi rezultati mogu štošta objasniti i roditeljima te ih upozoriti na moguće psihološke posljedice.
Vijest je preuzeta s internetskog portala Klinfo.
