Zamisao je bila da učenici jedni druge podučavaju o empatiji. Ovakvim načinom učenja i podučavanja nastojala se kod učenika poticati kreativnost, odgovornost i samostalnost. 
Na samom početku, učenici su se upoznali predstavljajući se u digitalnom alatu Padlet. Doznali su koji su njihovi hobiji, što vole, što ih veseli, a što rastužuje. Sad kada je led probijen, dogovoreno je da učenici obje škole naprave PowerPoint prezentaciju o empatiji. Učenici iz Hrvatske prionuli su timskom radu tako što im je pedagoginja postavila dijeljeni dokument u virtualnoj grupi na platformi Microsoft Teams na kojem su zajedno radili, dogovarali se i istraživali informacije na zadanu temu. Učenici iz Solina predložili su da nakon prezentacije ustanove kako bi u različitim situacijama reagirali i osjećali se učenici škole iz Brčkog, a kako učenici iz Solina pomoću vježbe Ući u tvoje cipele. Tako su se nizala pitanja kako bi se osjećali: kad bi se netko šalio na njihov račun, kad bi im se netko rugao zbog izgleda, kad se nitko bi želio igrati s njima, kad bi im se netko podsmjehivao, kad bi ih netko zvao u društvo, kad bi pomogao riješiti im neki problem…Za kraj, učiteljica iz Brčkog napravila je kviz za sve učenike u digitalnom alatu Kahoot gdje su učenici trebali pokazati svoje znanje o empatiji.
Nakon odrađene pripreme i brojnih dogovora učiteljice i pedagoginje, realiziran je zajednički online sat dvije škole u alatu Google Classroom u dogovoreno vrijeme. Početna trema nakon predstavljanja brzo je nestala i učenici su se prepustili zajedničkim aktivnostima. Vrlo su brzo ušli u ulogu predavača i pozorno su slušali jedni druge. Kod vježbe Ući u tvoje cipele i jedni i drugi učenici dijelili su podjednake osjećaje tuge, usamljenosti i neraspoloženosti kad bi ih netko ignorirao, rugao im se i podsmjehivao se. U nekim situacijama dijelili su jedni drugima savjete, primjerice što bi oni odgovorili osobi koja se neprimjereno ponaša prema njima na način da se zauzmu za sebe pokazujući da ne odobravaju takav način ophođenja prema njima. U situacijama kad bi im netko pružao podršku, slušao ih i razumio, osjećali su se sretno, zadovoljno i bilo im je lakše. Zaključili su da bez obzira iz koje zemlje, škole i kulture dolaze, imaju jednaku reakciju na neprihvatljiva ponašanja svojih vršnjaka, da ih rastužuju i da nisu nimalo ugodna. Također, ustanovili su da je svima drago i da su sretni kad im se vršnjaci lijepo obraćaju i žele ih u društvu. Nakon odrađene vježbe uslijedio je kviz koji su učenici jako brzo i uglavnom točno riješili. Ovakav način rada poprilično im se svidio i poželjeli su daljnju suradnju sa svojim kolegama.
Svi sudionici projekta nadaju se novim zajedničkim aktivnostima jer su ovakvim načinom rada učenici kreativniji, odgovorniji, poduzetniji i samostalniji.
