Već nekoliko tjedana vijesti diljem svijeta bave se jednom pričom, jednom zajedničkom stvarnošću čovječanstva. Sve i svatko je pogođen pandemijom covida-19, i svi se moramo prilagoditi iznenadnoj promjeni u načinu života. To se naravno odnosi i na to kako odgajamo i obrazujemo djecu.
Većina europskih država zatvorila je škole u skladu s mjerama ograničavanja međuljudksih konktakata i usporavanja širenja virusa. U Italiji, prvoj europskoj državi pogođenoj pandemijom, škole su se zatvorile 5 ožujka 2020. U tome su je ubrzo slijedile Albanija, Grčka, Češka i Rumunjska. Većina europskih sustava odgoja i obrazovanja škole je zatvorila do 16 ožujka 2020. Ujedinjeno kraljevstvo posljednje je uvelo ovu mjeru, gdje su sve škole zatvorene 23. ožujka.
Dvije europske države za sad odolijevaju trendu zatvaranja osnovnih i nižih srednjih škola. Švedska i Island oslanjaju se na strože mjere distanciranja i higijene radi sprečavanja daljnjeg širenja virusa – samo je višim srednjim školama i ustanovama visokoškolskog obrazovanja naloženo zatvaranje.
Drugdje u Europi, učenicima se pruža potpora u učenju na različite načine: udžbenicima i materijalima koje su donijeli iz škole, putem različitih platformi za e-učenje koje omogućuju učiteljima i učenicima rad i interakciju te uz potporu brzo pripremljenih nacionalnih televizijskih programa ili lekcija na društvenim mrežama. Neki odgojno-obrazovni sustavi proglasili su izvanredne praznike na početku kada su škole zatvorene da bi se bolje pripremili za pruženje potpore učenju na daljinu, ali sada sve europske države imaju organizirano poučavanje i učenje na daljinu.
Teško je reći koliko će ova situacija potrajati. Jedna država – Malta – već je objavila da će škole ostati zatvorene do kraja školske godine (30. lipnja 2020.). Finska je produžila ograničenje neposrednog rada s učenicima do 13. svibnja i priprema se, bude li to potrebno, za zatvaranje škola do kraja polugodišta (30. svibnja 2020.) Izvjesno je da će i ostale države proglasiti slične odluke u danima i tjednima koji slijede.
Situacija u kojoj škole do daljnjeg ostaju zatvorene stvara dodatni pritisak na roditelje, bez obzira na to radi li se o zaposlenicima čiji je rad ključan za funkcioniranje društva, onima koji rade od kuće ili nezaposlenima. Iskustvo pojačanoga zajedničkog provođenja vremena može jače povezati obitelji, ali može, u doslovnom i prenesenom smislu, pojačati negativnu obiteljsku dinamiku. Bez obzira na individualna iskustva kućne izolacije, bit će i drugih odgojno-obrazovnih posljedica.
Posljedice mogućeg zatvaranja škola do kraja školske godine pogodit će samu srž odgojno-obrazovnih sustava. Pitanja vezana uz vrednovanje i ocjenjivanje postignuća učenika te organizacija završnih ispita ili državne mature ubrzo će postati veliki izazov za obrazovnu politiku. Kako će se provesti upis u visokoškolske ustanove, ako tijekom završne godine učenici ne mogu primjereno učiti niti pravedno biti vrednovani?
Osim navedenih izazova, prisutne su i šire društvene posljedice postojeće situacije. Neki roditelji ne mogu učinkovito pružati potporu svojoj djeci u učenju, a to će zasigurno uvećati posljedice obrazovne nejednakosti. Brojni odogojno-obrazovni sustavi već predviđaju da će se učenici u nepovoljnom položaju teže prilagođavati novonastaloj situaciji, jer imaju otežan pristup nastavnim materijalima, uključujući i platforme za online učenje, i manje podrške u učenju.
Mnoge države svaka dva tjedna preispituju situaciju, no većina ih je naložila da škole ostanu zatvorene do daljnjeg. Nedavno ad hoc prikupljanje podataka koje je provela mreža Eurydice pokazuje da su sada u Europi osnovne i niže srednje škole zatvorene do kraja proljetnih praznika. Prema izvješću Organizacija nastave u Europi, proljetni praznici vezani su najčešće uz katolički ili pravoslavni Uskrs te završavaju 12/13. travnja ili 19. travnja (16 – 17 tjedan nastave). S druge strane, u nekim državama, prije svega onima na sjeveru Europe, školska godine završit će do lipnja. Vrlo je izgledno da se ove školske godine učenici neće vratiti u školske klupe.
Suočeni smo s krizom bez presedana koja podrazumijeva visoke razine anksioznosti, i primorani činiti stvari na drugačiji način te učiti iz tog iskustva. Sposobnost da se brzo prilagodimo radu i obrazovanju djece od kuće uistinu je iznimna te moramo biti zahvalni da imamo tehnologiju koja nam u tome može pomoći. Kad prebrodimo krizu, nećemo se vratiti u svijet kakav je bio ranije. Mnogo je izglednije da se sada, zajedno sa svojom djecom, pripremamo suočiti sa svijetom kakav će biti u budućnosti.
Autori istraživanja su Akvilė Motiejūnaitė-Schulmeister i David Crosier.
Poveznica na izvorni članak: https://eacea.ec.europa.eu/national-policies/eurydice/content/how-covid-19-affecting-schools-europe_en
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Agencije za odgoj i obrazovanje.
