Danas je o evoluciji jezika napisano više nego o evoluciji bilo koje druge mentalne sposobnosti čovjeka.
Je li jezik adaptacija, mehanizam koji je produkt prirodne selekcije? Jedna je pretpostavka da jezik nije adaptacija sama po sebi nego je kulturalna tvorevina ili manifestacija nekog drugog generalnog mehanizma, kao što je opća inteligencija. Međutim, neke opće karakteristike jezika upućuju da je ta pretpostavka kriva. Prvo, jezik je univerzalan u svim društvima.
Možda postoje primitivna društva, u smislu tehnologije koju koriste, no ne postoje primitivni jezici. Drugo, kompleksna gramatika i pravila kojom se vodi je prisutna u svim jezicima. Treće, ontogenetski razvoj jezika je univerzalan. Sva djeca u svim kulturama prolaze iste stadije usvajanja jezika i to nevjerojatnom brzinom. Nadalje, izolirana djeca koja još nisu usvojila jezik će usvojiti svoj vlastiti jezik ukoliko nisu izložena jeziku kulture. Još jedan dokaz dolazi iz istraživanja jezika i opće inteligencije koja pokazuju da su te sposobnosti odvojene.
Naime, poremećaji govora nemaju negativne posljedice na inteligenciju, i suprotno, u nebrojenim slučajevima mentalne retardacije, verbalna fluentnost i gramatika su netaknute. Spomenute univerzalnosti idu u prilog pretpostavci da je jezik produkt bioloških, a ne kulturalnih mehanizama.
Druga pretpostavka uzima u obzir mogućnost da jezik jednostavno ne daje dovoljno prednosti da bi bio smatran adaptivnim i da bi u konačnici bio selekcioniran kao mehanizam koji pospješuje preživljavanje ili reprodukciju. Vezano uz to, ljudski vokalni trakt ima niži grkljan nego ostali sisavci, što povećava rizik od gušenja, ali u isto vrijeme omogućava artikulaciju nebrojeno mnogo zvukova. No, drugi autori iznose zaključak da su fiziološki gubici, kao što je rizik od gušenja, evolucijski manje značajni od dobitaka brze i ekspresivne komunikacije. To samo pokazuje da je jezik proizvod evolucije, ali ne i koji je razlog njegove evolucije.
Stoga je sljedeće pitanje zbog čega je uopće nastao, odnosno koji su to bili pritisci prirodne selekcije da je jezik postao adaptacija. Jezični sustav očito služi za prenošenje nekih informacija – tko je kome što učinio, što je istina o nečemu, negdje u nekom vremenu i zašto. Bitno svojstvo same informacije jest da se duplicira bez gubitaka. Na primjer, ako je čovjek dao ribu djeci da ih prehrani, on je ostao bez te iste ribe. Ali ako ih je naučio pecati, nije ostao bez svog znanja kako pecati.
Dalje, osim što su se naši preci naučili oslanjati na informacije, vjerojatno su naučili i koncept razmjene informacija. Ako su nekome ponudili znanje bez ikakvih gubitaka, mogli su isto očekivati zauzvrat. Protivnici ovog stajališta pretpostavljaju da je davanje informacija i dijeljenje znanja drugima suprotno prirodi čovjeka koji je kompetitivan. No, vjerojatno nisu znanje dijelili sa svima nego sa onima od kojih su mogli očekivati isto. Uz to, znanje se prenosilo na potomke, što znači da su potomci imali više šanse za preživljavanje, što je i cilj same evolucijske priče. To je naravno pridonijelo i širenju same prirode jezika s generacije na generaciju.
Alternativna hipoteza je vezana uz stajalište da jezik nije evoluirao u svrhu komunikacije nego u svrhu manipulacije i varanja drugih. No, problem s ovom teorijom jest što ne može objasniti činjenicu da čovjek nije mogao manipulirati s drugima putem jezika, ako ga drugi nisu razumjeli. Tako da je naš predak u prisutnosti prvog jezičnog manipulatora mogao jednostavno odbiti ono što ne razumije, zbog čega bi evolucija jezika prestala i prije nego je počela.
Sljedeća pretpostavka se temelji na seksualnoj selekciji, prije nego na prirodnoj. Antropolozi sugeriraju da se složen jezični sustav razvio tako što su se muški govornici elokventnim govorom borili za društveni status, budući da im je visok društveni status davao reproduktivne prednosti. Uistinu, postoje antropološki nalazi koji govore da su u plemenskim društvima postojale veze između govorničkih vještina, društvenog statusa i prednosti u razmnožavanju. Sve dok su tijekom evolucije postojale te povezanosti, jezik je mogao postajati sve složeniji.
Dakle, prema ovoj i sličnim teorijama, spolna privlačnost ovisi o društvenom statusu, koji pak ovisi o verbalnoj sposobnosti pokazanoj u velikim ili malim grupama. Ovo područje zahtjeva još puno istraživanja i provjera spomenutih hipoteza, no ono što se može zaključiti jest da je jezik i naša sposobnost govora nevjerojatno složen mehanizam koji je prošao dug put prirodne selekcije da bi bio produktivan i ekspresivan kakav je danas.
