U sklopu Erasmus akreditacije nastavnik povijesti Matija Lucić imao je prigodu posjetiti srednju školu Kallion u Helsinkiju i upoznati se s radom nastavnika, stručnih suradnika i učenika kao i s finskim sustavom obrazovanja. Osim hospitiranja na redovnoj nastavi političke povijesti, prava, glazbene umjetnosti, politike i povijesti Finske prisustvovao je i u izvanučioničkoj nastavi povijesti u Nacionalnom muzeju Finske. U školi su bili u tijeku državni ispiti tako da je sve bilo podređeno pripremi i provedbi istih. Svi, i nastavnici i učenici, ispite shvaćaju maksimalno ozbiljno. Odgovornosti učenika su velike, ali je obrazovni sustav oblikovan kako bi pomogao doći do razine koju učenik treba kako bi bio što uspješniji. Opterećenje učenika je doista veliko- organiziranje, praćenje i usvajanje nastave je izričita odgovornost učenika. Moraju znati što žele u i nakon srednje škole i prema tome sami određuju module (predmete) koje slušaju i kasnije polažu kada dođe vrijeme rokova. Školska zgrada je zapravo zamjenska – Helsinki posjeduje školski prostor u koji iseljava škole koje su trenutno u procesu obnove. Bez obzira na to Kallion lukio ima sav potreban prostor i infrastrukturu za jednosmjenski rad, a riječ je o nemaloj školi od petstotinjak učenika.
Nastava u srednjim školama Finske je modularna – učenici slušaju obvezne module različitih razina, od nižih prema višim, koje upisuju kada polože one prethodne. Tako su npr. za povijest dostupna tri obvezna modula, manje više vezana uz finsku političku i državnu povijest, koje moraju slušati i položiti redom, jedan za drugim. Osim obveznih postoje i izborni moduli za koje se učenici odlučuju s obzirom na afinitete i fakultete za koje se pripremaju. Tako postoje i tri izborna modula za povijest koje učenici mogu slušati ukoliko su ispunili preduvjete.
Što znači modularna nastava i koliko je drugačija? Nastava unutar modula traje pet tjedana. U tom vremenu odvija se intenzivno pohađanje predmeta, ocjenjivanje te priprema za polaganje ispita koje učenik može, ali ne mora prijaviti za idući rok. Školski sat traje 75 minuta, odmori su 15 minuta, a stanka za ručak je od 11 do 12 sati. Za vrijeme nastave učenici koriste laptope (koji su plaćeni od strane ministarstva) zajedno s digitalnim udžbenicima (također besplatnim od prošle godine). Sadržaj na laptopu za vrijeme sata se ne kontrolira. Učenički su stolovi zasebni i u kombinaciji s laptopom čini se kao da je svaki u svojem svijetu. Odgovornost je na učeniku da sluša, uči i na kraju položi ispit. Koliko želi pratiti nastavu ostavljeno mu je na izbor.
Kako se adolescenti ne bi pogubili u silini obveza i rokova u školi je dostupna opsežna stručna služba. Kallion lukio ima dva školska psihologa koji su konstantno zauzeti s rješavanjem učeničkih problema. Za socijalna pitanja tu je stalno uposlen školski socijalni radnik. Ukoliko učenik ima poteškoća s učenjem može se obratiti nastavniku za pomoć u učenju. Isti je zadužen za detektiranje posebnih potreba učenika poput disleksije, disgrafije itd. koja se detektira redovnim testovima. Za možebitne nezgode, zdravstvene savjete itd. tu je i medicinska sestra. Kruna stručne službe su čak tri zaposlena školska savjetnika – pedagoga koji učenicima pomažu sa sastavljanjem rasporeda i praćenjem nastave te prijavama ispita i fakulteta po završetku mature. Matura se, kao i svi ispiti piše šest sati bez stanke. Pošto je nastava modularna ne postoje razredi već se škola pohađa individualnim tempom, a može se zgotoviti za dvije do četiri godine, ovisno o gustoći modula koje ste odabrali i brzine kojom polažete ispite. 
U svakom slučaju sustav je takav da za učenike uopće nije lagan. Uči ih odgovornosti, organiziranosti i predanosti, a opet dozvoljava individualizirani tempo svakom učeniku. Ukoliko se netko izgubi na putu, tu je snažna služba podrške koja neće dozvoliti učenički neuspjeh – pronaći će se način koji mu odgovara kako bi postigao što bolji uspjeh. Finski školski sustav se još jednom prikazao u najboljem svjetlu, kako planira, organizirano mari za predmet svoje skrbi tj. za svoje nastavnike i stručne suradnike, ali prije svega učenike.
U Helsinkiju drugi nastavnik povijesti Vjeran Matičić proveo je šest dana na tečaju “Uvod u finski obrazovni model”. U tekstu će nastojati objasniti kako sustav funkcionira i kako bi jednoga dana mogao funkcionirati u Hrvatskoj. Mentorica im je bila Mirjami, profesorica koja se odlučila dodatno obrazovati na sveučilištu pa je zamrznula rad u školi na tri godine, a kako bi dodatno zaradila i učila, drži tečajeve za nastavnike. Prvi dan prošao je u upoznavanju, razmjeni iskustava s kolegama iz drugih zemalja i raznim uvodnim aktivnostima. Sve je bilo lagano i opušteno. Tek na kraju dana nastavnik je shvatio kako ih je Mirjami neprimjetno i elegantno povezala u tim. Prva važna lekcija je naučena u praksi – metodika, pedagogija i psihologija su polazište učiteljskog rada. Finska sveučilišta pri obrazovanju novih nastavnika povijesti stavljaju odlučujući naglasak na pedagoške vještine – a kada je Aleksandar Makedonski prešao iz Grčke u Malu Aziju već će naučiti usput.
Drugog i trećeg dana dobili su općenitu sliku finskog obrazovnog sustava. Prvo što što je nastavnik uočio je društveni konsenzus da je obrazovanje ključ sretnog društva i sretne budućnosti. Oko ovoga u Finskoj nema nikakve dvojbe. S obzirom na to nastavničko zvanje je cijenjeno, ali je i proces selekcije novih nastavnika vrlo strog. Samo najbolji mogu poučavati druge, a Finci su nastavnički poziv učinili atraktivnim i u društvenom i u materijalnom smislu. Svi učenici imaju jednake mogućnosti i jasan put prema naprijed. Obrazovanje doživljavaju kao alat koji će im dati vještine za samostalan život i karijeru, a ne “ono što se mora da se dobije svjedodžba”. Kako bi rekla Mirjami, “čovjek nikada ne prestaje učiti, pa je u dobrom obrazovanju putovanje važnije od konačnog odredišta”. Ni riječi o poklanjanju ocjena, “prosjeku”, 5.0 i ostalim zanimljivostima u drugim sustavima.
Četvrti i peti dan radili su na raznim tehnikama poučavanja, od raznih oblika grupnog rada do učenja u praksi. Velik dio obrazovnog procesa u Finskoj se vrti oko projektne nastave s naglaskom na praktične vještine, što znači da su i kurikulumi vrlo fleksibilni i nisu “sveto pismo”. Primjer: u osnovnoj školi su nastavnici organizirali projekt u kojem učenici na nastavi dizajniraju nakit. Druga skupina učenika taj nakit izrađuje od drveta i raznih metala koristeći alat kojeg je nabavila škola. U sklopu nastave finskog jezika učenici su izradili i napravili reklame koje se vrte na lokalnim radio i TV postajama bez naknade, a tijekom sati informatike dodali su online trgovinu na mrežnu stranicu škole. Inače, radi se o učenicima trećeg razreda osnovne škole. Naravno, nastavnicima su ovakvi projekti dodatno plaćeni. U hrvatskoj stvarnosti nastava ovakvog tipa svodi se na povremene bljeskove (negdje ni to) koji ovise o dobroj volji nekog nastavnika.
Zadnjeg dana trebali su izraditi plan nastavnog sata po finskom uzoru. Postaviti ciljeve, izabrati sadržaj, odrediti metode rada i vremenski okvir. Nije lako razmišljati na finski način, ali nastavnik misli da je uglavnom uspio. Na kraju, najviše ga se dojmila razina povjerenja svih sudionika sustava – od učenika i roditelja do nastavnika, ravnatelja i ministarstva. Naravno, moderne tehnologije i vrhunska opremljenost škola pomažu, ali temelj sustava je obrazovna “vertikala povjerenja” u kojoj svi sudionici vjeruju da će ostali obaviti svoj dio posla na najbolji mogući način. Očekivanja su od svih jako visoka, a takvi su i rezultati. Zahvaljujući ovom tečaju mnogo toga je naučio i način na koji pristupam organizaciji nastave se promijenio. “Neću se sutra ujutro probuditi, a finski obrazovni sustav će odjednom postati hrvatski. Ali, kako su me Finci naučili” – putovanje je važnije od odredišta.
