Na satu sporta, rukomet – rad po postajama, stavljen je naglasak na osnovne elemente formativnog praćenja koje sadržava planiranje kriterija uspješnosti, povratne informacije, međuučeničku suradnju i prije svega samovrednovanje. Nakon uvodnog dijela sata uz uvod i pričanja o već stečenom znanju, učenici su sami zabilježili kriterije uspješnosti, a zatim ih usput provjeravali tijekom rada na određenoj postaji. Na satu svaki je učenik izabrao svoj osobni cilj, kojeg je pokušao postići tijekom sata. Samovrednovanje i međuvršnjačko vrednovanje provodilo se tijekom vježbanja i nakon završetka tjelesne aktivnosti, kada je svaki učenik popunio upitnik o osjećajima i postignućima tijekom vježbanja.
Formativno praćenje posljednjih je godina potaknulo izniman interes među našim učiteljima. Upoznali smo ga na studijskim sastancima i različitim edukacijskim tečajevima Zavoda za školstvo Republike Slovenije. Također, osobno me privuklo ispitivanje elemenata formativnog praćenja u učionici.
U radu ću predstaviti pristupe koji omogućuju učenicima sudjelovanje u definiranju i razumijevanju svrhe učenja i kriterija za uspjeh. Predstavit ću aktivnosti s kojima sam prikupljao dokaze o učenju. Zanimljiva su saznanja kakav učinak imaju povratne informacije na samosavladavanje učenja. Kao spojni element svih aktivnosti učenja uključujem samovrednovanje koje je učenicima u podršci kod učenja. Uz učestalu uporabu formativnih elemenata praćenja u nastavi učitelj promišljeno i planirano potiče razmišljanje učenika i njegov proces učenja. Svjestan sam da je razmišljanje o vlastitom podučavanju uvijek ponovno potrebno.
Cilj je teksta predstaviti (re)organizaciju odgojno-obrazovnog rada u nastavi tjelesnog odgoja u 5. razredu. Nastavna jedinica Rukomet, rad po postajama.
(Re)organizacija nastave
Odabrali smo praktičan zadatak koji je sadržavao specifične ciljeve i standarde koje smo postavili. Odabrali smo rad na postajama, gdje smo utvrđivali već usvojena znanja o rukometu. (Elementi formativnog praćenja su u zagradama).
Na početku su sata učenici kod igre Križić morali surađivati kako bi ispunili zadane zadatke (međuvršnjačka suradnja).
Slika 1: Igra križić kružić
Nakon zagrijavanja ponovili smo znanje o rukometu (utvrđivanje predznanja). Uslijedio je vrlo važan dio lekcije, gdje su sami učenici formirali kriterije uspješnosti, koje su sami napisali na plakat (planiranje kriterija uspješnosti).
Slika 2: Kriteriji uspješnosti
Kasnije su više puta tijekom vježbe pročitali spomenute kriterije koji su im bili korisni u vlastitoj procjeni kako bi mogli odrediti gdje su na ljestvici znanja. Svaki je učenik odabrao vlastiti cilj koji je bio povezan ili s ciljevima učenja sadržaja ili grupnim radom.
Osobni ciljevi učenja:
- točno ću pogoditi cilj,
- vješto ću voditi loptu,
- dobro ću ciljati na gol,
- uhvatit ću loptu tijekom dodavanja,
- pomoći ću drugim učenicima iz razreda.
Slika 3: Zapis kriterija uspješnosti
Učenici su zatim provodili zadane nastavne zadatke koristeći ljestvicu razumijevanja (Holcar Brunauer itd., 2017), međusobne povratne informacije (snimanje s IKT tehnologijom), povratne informacije od učitelja (aktivnosti, dokazi, vršnjačko vrednovanja, povratne informacije i dr.).
Slike 4, 5, 6: Izvršenje zadanih zadataka
Na kraju nastavnog sata (kao i tijekom same aktivnosti u glavnom dijelu sata) učenici su provjeravali kriterije uspješnosti, provodili samovrednovanje i tako dali povratne informacije o svom radu. Učenici su na svoj postavljeni cilj (na samoljepljivom listiću koji smo stavili na vrata u gimnastičkoj dvorani) nalijepili “smješka” i s njim pokazali kako su zadovoljni s ispunjenjem postavljenog cilja.
Slika 7: Povratna informacija učitelju (Holcar Brunauer idr., 2017)
Također, možemo koristiti tehniku nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013), gdje učenici svojim riječima govore o tome kako su se osjećali na nastavi, što su uspješno odradili i što nisu, itd. Tehnika je zanimljiva i za učitelja i njegov profesionalni razvoj i samoprocjenu.
Slika 8: Tehnika nedovršenih rečenica (Bizjak, 2013)
Analiza situacije učenja s aspekta uključenosti elemenata formativnog praćenja
Razgovarali smo s učenicima i razjasnili im kriterije koji određuju znaju i razumiju li gradivo. Dogovorili smo da ću im omogućiti povratne informacije o tome kakvo je njihovo znanje, ali ne u obliku ocjene. Učenike promatram u praktičnom radu, vidim razumiju li upute, znaju li imenovati stvari, mogu li ih ispravno integrirati i upotrijebiti u izvršavanju određenih zadataka. Znaju li po uputama napisati kriterij uspješnosti? Jesu li si postavili ciljeve koji su realni? Koliko su vješti u tome, što ih ograničava, kako se snalaze, jesu li brzi ili spori. Dio podataka o znanju i razumijevanju učenika učitelj dobiva iz radnog lista kojeg je učenik popunio. Kada učenik ispuni radni list, predaje ga učitelju. Iz odgovora i skica učitelj shvaća koji su nedostaci učenika. Koristeći ove informacije učitelj planira koji će se elementi rukometne igre (ili bilo koji od sadržaja nastave) ponoviti, što će objasniti na drugi način, što sve treba drugačije prikazati i ilustrirati, kojim je učenicima potrebno pružiti dodatne vježbe kako bi se postigao napredak u njihovom znanju. Učenici dobivaju povratne informacije o njihovom znanju i nedostacima. S učenicima planiram sate pouke za poboljšanje znanja. Učenici također sami kažu što bi voljeli još čuti, vidjeti opet ili drugačije. Dajem učenicima upute o tome što bi trebali sami učiniti kako bi se stanje poboljšalo. Analiziram napredak u ponovnoj provjeri.
Refleksija učitelja/učenika o pozitivnom učinku reorganizacije nastave
Kod učenika sam uvođenjem elemenata formalnog praćenja primijetio veći stupanj opuštenosti i manji strah od neuspjeha. Postigao sam da si učenici međusobno pomažu i da u isto vrijeme nema zavisti i vrijeđanja. Svatko zna da mu drugi učenik želi dobro i da je njegova kritika dovela do napretka, a ne do vršnjačkog „zezanja“ ili zavisti. Ako nešto ne razumiju mogu to opušteno reći, a kasnije s dodatnim objašnjenjem uz pomoć učitelja ili uz pomoć učenika iz razreda nadograditi i poboljšati.
Također, često me impresioniraju ideje i ciljevi koje učenici postavljaju. Kod zadane zadaće ovog konkretnog sata tjelesnog odgoja dogodilo se sljedeće. Učenik je postavio svoj cilj da pomaže onim učenicima kojima ide lošije jer sam trenira rukomet iznimno uspješno. Većina je učenika postavila ciljeve vezane uz kriterije uspješnosti. (Pazim da imam stisnutu ruku, desnu nogu naprijed, ako sam ljevičar, pokušavam što bolje ciljati cilj, hvatam loptu i sl.).
Kod povratnih informacija u sjećanju mi je ostala izjava dječaka, koji je u tablici za povratne informacije pod stavom „Što mi je smetalo da nisam dostigao cilj?“ napisao da je bio u skupini s djevojčicama i da je bio nervozan. U budućnosti ću to naravno uzeti u obzir u sastavljanju heterogenih skupina.
Slika 9: Primjer zapisa učenika
U mom svakodnevnom radu u razredu razmišljam o tome koliko je važno pripremiti učenike za potrebe života u 21. stoljeću što mi se čini najvećim izazovom za učitelja. Svjestan sam da je ovo stručno zaista kompleksan, zahtjevan, osobito dugotrajan i postupan proces koji se sustavno mora razvijati.
Svaki bi učitelj trebao ispitati svoj prethodni rad, stav prema nastavi i učenju. Moramo znati gdje smo i što je naš krajnji cilj. Cilj je ono što nas treba interesirati. U biti, formativno pratimo svoj napredak, samo reguliramo našu nastavu i donosimo zaključke
Zavod za školstvo Republike Slovenije, OE Maribor, sa svojim višim savjetnicima nudi učiteljima uz stručne sastanke u mrežama škola i stručnu potporu širokog spektra obrazovanja, uz mogućnost promatranja hospitacijskih nastupa, studijskih grupa, savjetodavnih službi. Posebno bih naglasio rad savjetnice iz Zavoda za školstvo, Nade Nedeljko, koja svojim pristupima i »guranjem« prema cilju otvara oči mnogim učiteljima. Imam priliku raditi s njom već 4 godine i zaista sam na tome zahvalan.
Nastava 21. stoljeća mora se razlikovati od nastave iz prošlosti. Dolaze različiti učenici, tako da učitelji također moraju biti različiti. Prenošenje znanja postaje malo drukčije nego što je nekoć bilo, kada je učitelj skoro bio jedini izvor informacija. One su se prenosile uglavnom u frontalnom obliku. Danas se nastava mora temeljiti na istraživanju, uzajamnom vrednovanju, učenike moramo pripremiti da sami mogu pronaći bitne informacije u poplavi informacija, oni moraju izvući ono što je suština, te biti sposobni da sami naprave sažetak.
Upravo su elementi formativnog praćenja, po mom mišljenju, oni koji čine nastavu zanimljivijom, dostupnom učenicima, a kao suštinu vidim da ih to motivira na rad. Učenici točno znaju gdje su, što moraju učiniti i kada će biti uspješni. Ovo je glavni motivacijski element modernih nastavnih pristupa.
Vrlo je važno da se na učenike prenese većina rada. Rado preuzimaju inicijativu, vole pomoći i savjetovati svoje vršnjake. Osjećaju se važnima i vrjednijim (u pozitivnom smislu riječi). Znaju da je učitelj uvijek tu kad im je potrebna, za savjet, pomoć, mišljenje.
Literatura:
Bizjak, Cveta (2013). Radni materijal. Praćenje i evaluacije osobnog učenja na susretu učitelja.
Kranj: ZRSŠ OE Kranj
Ada Holcar Brunauer, Cvetka Bizjak, Marjeta Borstner, Janja Cotič Pajntar, Vineta Eržen, Mihaela Kerin, Natalija Komljanc, Saša Kregar, Urška Margan, Leonida Novak, Zora Rutar Ilc, Sonja Zajc, Nives Zore, (2017). Formalno praćenje u potpori učenja. Priručnik za učitelje i stručne radnike. Ljubljana, ZRSŠ
