Mala je realka sa četiri razreda i 46 učenika-dječaka u Vukovaru počela raditi davne 1891.godine i to u prostorijama općinske gostionice „Kod zvijezde“. Tri godine kasnije izgrađena je velika, reprezentativna, školska jednokatnica iza katoličke (franjevačke) crkve, na uzvišenom položaju odakle se pružao prekrasan pogled na Dunav i sam grad. 1895. godine mala realka postaje realna gimnazija i djevojčice dobivaju pravo upisa. Od 1906. godine otvaraju se viši razredi, godinu dana kasnije započinju radovi na proširenju školske zgrade i dogradnja dvorane za tjelovježbu tzv. „gombaona“ te 1911. godine školu završavaju prvi maturanti (abiturienti). Već je 1912. godine škola imala osam razreda i 240 učenika, od toga 70 učenica. (Izvor: Gimnazija u Vukovaru – 100 godina, Dr. Vlado Horvat). „Vukovarska gimnazija stajala je na brijegu iznad grada i bila je obojena žuto. Zato je nalikovala na svjetiljku koja je postavljena visoko s nekom osobitom namjerom.“ (Pavao Pavličić). Cjenjena i priznata iznjedrila je generacije mladih, sposobnih ljudi, kasnije priznatih stručnjaka i intelektualaca.
U doba Domovinskog rata zgrada gimnazije u potpunosti je uništena: „…onda je svjetionik razbijen upravo na svoj stoti rođendan. Svjetlost se ugasila, grad je potonuo u mrak, pa se i nasukao, kao što su se nasukali i njegovi stanovnici. Više nije bilo orijentacije ni u prostoru ni u vremenu. Na trenutak je izgledalo da je sve izgubljeno.“ (Pavao Pavličić). Od 1991. godine do 1998. stajala je tako razrušena, zaboravljena i izložena vremenskim utjecajima.
Vođeni i ohrabreni riječima Siniše Glavaševića: „Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.“, škola je obnovljena 2000. godine na ponos svih Vukovaraca i iste te godine započela je i nastava.
Danas gimnazija nastavlja dalje. Nastava se odvija na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Nastavnici i učenici aktivno se uključuju u projekte i razne izvannastavne aktivnosti i tako sudjeluju u društvenom i kulturnom životu lokalne zajednice ali i šire. S ponosom nastavljaju stope istaknutih vukovarskih gimnazijalaca. Nasljeđe vrijedno čuvanja a samim time i izazov i poziv za nastavak tradicije danas i u vremenima koja nadolaze. Nastavnici vukovarske gimnazije svjesni činjenice da se odgojem i obrazovanjem prenosi i usvaja cjelokupno socijalno naslijeđe kao skup kulturnih vrijednosti te moral, radno iskustvo i običaji nastavljaju dalje. Bogato iskustvo i tradicija primjenjuju se u novim životnim uvjetima i na taj način učenicima se omogućuje dolaženje do novih znanja, vještina, otkrića i iskustava. Time škola odgovorno i samouvjereno odgaja i obrazuje buduće građane spremne za uključivanje u cjelokupni društveni život kao njegovi aktivni graditelji.
Na inicijativu ravnatelja, profesora Davora Šijanovića i spremnošću učenika i nastavnika, ove je godine Gimnazija Vukovar prvi puta obilježila Dan škole i to predstavljanjem svoje bogate povijesti izložbom rijetko viđenih materijala te izložbom starih razglednica i zapisa koje su vjerno čuvali roditelji učenika ali i nastavnici koji su svoj radni vijek proveli u ovoj školi. U sistematizaciji i kronološkom prikazu povijesnih materijala, profesoricama Karolini Dvojković i Sanji Pavlović Šijanović, značajno je pomogla gđa. Olivera Crevar, knjižničarka i gdin. Zdravko Dvojković, muzejski savjetnik, profesor povijesti umjetnosti i kustos Zbirke Bauer u Gradskom muzeju Vukovar.
Izložba „Od male realke do e-škole“ bila je otvorena za javnost i kao takva izazvala je veliki interes ne samo kod učenika i nastavnika, već i kod građana grada Vukovara jer kako je ustvrdio Pavao Pavličić i sam vukovarski gimnazijalac: „Po njoj smo se snalazili u svojoj biografiji, jer život se dijelio na ono što je bilo prije Gimnazije, na ono što je bilo u Gimnaziji i na ono što je bilo poslije. I, svačijem životu vrijeme što ga je proveo u Gimnaziji ostaje kao herojsko doba: tada su nam se dogodile najljepše i najuzbudljivije stvari, tada smo bili najduhovitiji, najhrabriji, najzaljubljeniji, najviše ono što jesmo. Zato ni danas ne možemo udahnuti miris vlažne krede a da ne osjetimo nostalgiju za žutom zgradom po kojoj se i sad orijentiramo na svojoj životnoj plovidbi.“ 
Riječi koje smo imali priliku čuti od samog hrvatskog akademika, književnika, književnog znanstvenika, prevoditelja i scenariste, Pavla Pavličića koji je svojom posjetom nadasve oduševio jer gotovo da nema Vukovaraca kojima kroz ruke nisu prošle lirsko-memoarske knjige o gradu Vukovaru: Dunav, Šapudl, Kruh i mast, Vodič po Vukovaru, Vesele zgode djeda i bake, Vukovarski spomenar, Vukovarske razglednice…kojima je prikazao i brojne slike grada kako je izgledao za vrijeme njegovog školovanja, odrastanja i Domovinskog rata. Baš kao što je Pavao Pavlićić svojim djelima tako su i oni ovom izložbom pokušali osigurati sjećanja kako nikada ne bi pala u zaborav.
Uz izložbu, učenici i nastavnici priredili su niz aktivnosti za svoje goste i predstavnike lokalne zajednice s kojima Gimnazija Vukovar ostvaruje izuzetno kvalitetnu i produktivnu dugogodišnju suradnju. Tako je organizirana svečana priredba u Pastoralnom centru Crkve sv. Filipa i Jakova, niz kreativnih tematskih radionica otvorenog tipa u predmetnim učionicama te domjenak uz neformalno druženje i razmjenu dojmova, razmišljanja, iskustava i sugestija.
