Izlagani su crteži, slike, plakati i djelomično mobilne skulpture. Od svih izložaka, vertikalne strukture nanizanih, koloristički i portretno, obostrano izvedenih štapnih lutaka učenika petih razreda najviše su činile prostor dinamičnim i privlačnim. 
Prostor učionice je i horizontalno bIo objedinjen nizom ovogodišnjih velikih plakata (koje je tijekom godine za potrebe škole oblikovala skupina Vizualni identitet škole) i s nekoliko gotovih metodičkih postava Likovne kulture, koji su tijekom školske godine izlagani u drugim prostorima škole. Uz njih se, osim slika i manjih plakata izlagalo i nešto fotografija, grafičkog i modnog dizajna.
Zbog nedostatka zidne površine veći dio slika te dio manjih plakata i piktogrami, izlagani su na vodoravnim površinama, mjestimično grupiranih klupa dok je na zidu hodnika egzistirao likovni svemir (galaksija i crnih rupa) učenika šestih razreda. U hodniku su bile izložene i ovogodišnje učeničke LIK izvedbe, preostale nakon školskog natjecanja Likovne kulture, akvarelne skice modnih kreacija “suvremene školske uniforme”.
Cijelu izložbu (oko 50 slajdova) je moguće detaljno pogledati na ovoj poveznici, a godišnje realizacije vizualnog identiteta škole u vidu plakata, pozivnica, scenografija, vizualne podrške projektima drugih ili primjera vizualnog identiteta školskih natjecanja LIK ili metodičkih i tematskih izložaba (skupa s nizom ostvarenja prethodnih godina i ponešto teksta) ovdje.
Godišnja izložba likovnih radova povodom Dana otvorenih vrata škole (prostorno) se nastavljala instalacijom “Glazba”/la u metodičkom izložbenom prostoru LK (postavljenom početkom svibnja), a završavala je u dvorani s kulisama ovogodišnje priredbe (koje su prethodno, s glazbalima, činile vizualni identitet događaja, odnosno pozivnicu Dana škole). Sama priredba, kao i svake godine, bila je vrlo posjećena, zbog uobičajeno kvalitetnog glazbenog i dramskog programa.
Škola iduće godine slavi svoju šezdesetu obljetnicu. Škola ima dugu tradiciju posvećenosti uređenju školskih prostora likovnim radovima, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila je glavni “Centar za estetsko uređenje” tadašnje države. Još tada je bila poznata po uspjesima u nastavi Tehničke kulture i međudržavnoj (europskoj) suradnji u predmetima stranih jezika.
