Povijest
Gripa je svakome dobro poznata bolest, jer se često javlja, a svakih se par godina javi i epidemija iste. Kada takva bolest prijeđe granice države ili kontinenta, tada kažemo da je prešla u pandemiju.
Postoje mnogi zapisi o gripi još iz 1510.god, kada se dogodila i prva epidemija. Od tada se javila još 31 pandemija na svijetu, od kojih su najznačajnije četiri, zbog velikog broja oboljelih, težine bolesti, komplikacije te visoke smrtnosti posebno obilježene.
To su pariška (1890.), azijska (1957.), honkoška (1968.), te najveća španjolska (1918.), neposredno nakon prvog svjetskog rata kada je umrlo oko 20 miliona ljudi diljem cijelog svijeta. Grubo možemo reći da se epidemija javlja svakih 3, a pandemija svakih 10 godina. Sam virus influence otkriven je i izoliran 1933. godine.
Podjela
Gripu možemo podjeliti po tipu virusa koji je uzrokuje, pa imamo virus influence A, virus influence B i virus influence C. Tip A je najznačajniji, jer osim što je najčešći ima i najteže simptome. Tip A najviše mijenja svoju strukturu (mutira), pa skoro svake godine nalazimo drugačiji podtip virusa A (HoNo, H1No,…).
Klinička slika i prijenos
Kao infekcija koja se širi kapljično, dakle slinom, kihanjem i kašljanjem brzo se prenosi među ljudima. Mnoge stvari pogoduju neotpornošću čovjeka na virus influence. To su: kratko vrijeme od zaraze pa do javljanja simptoma (tzv. vrijeme inkubacije), velika otpornost virusa, te suvremen način života čovjeka kao što su život u velikim gradovima, putovanja na posao i s posla, rad u velikim kolektivima, stanovanje u velikim naseljima i kućama sa mnogo stanova. Uopće, grupiranje ljudi idealan je uvjet za brzo širenje influence. Stoga u velikim naseljima, gradovima i industrijskim centrima epidemije imaju ekplozivan oblik širenja. U manjim naseljima epidemija se širi sporije u tijeku jednog mjeseca i duže.
Period inkubacije za gripu je 1–2 dana. Početak bolesti je nagao. Vrućica je visoka prva 3 dana, između 38-39ºC, a nakon toga ako nema komplikacija, spontano postupno prelazi na normalne vrijedosti. Cijeli period s povišenom temperaturom traje 5-7 dana. Zajedno s vrućicom izražene su boli u mišićima, osobito u križima i udovima, tj. u zglobovima i kostima. Većina bolesnika se tuži na jake glavobolje, smušenost i pospanost, te opći osjećaj nemoći. U nekih je uz to izraženo jako odbijanje hrane i tekućine. Prvi simptomi također su pečenje i stezanje u nosu, suhoća i bol u grlu, neki put promuklost, te bol iza prsne kosti. Osjećaj pečenja i boli uzduž dišnog sustava pojačava se nadraženim i suhim kašljem, koji postaje sve češći što više napreduje upala, te oštećenje sluznica, osobito srednjih i donjih djelova dišnog sustava. Ovim simptomima obično se pridružuje jaka upala spojnica očnog kapka (konjuktivitis), a pred kraj akutne faze bolesti, pojačava se izlučivanje sekreta iz dišnih organa praćena produktivnim kašljem. Tako razvijen i težak tijek bolesti influence najčešći je u bolesnika koji ju do tada još nisu preboljeli, te kod onih koji se nisu cijepili protiv trenutno aktualnog tipa virusa, a to su obično djeca i omladina. U starijih ljudi težak oblik influence posljedica je komplikacija.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na samoj kliničkoj slici (skupu simptoma) koji su lako primjetljivi kod bolesnika, zatim iz podataka o mjestu njegovog boravka (da li je bio u kontaktu sa zaraženim), a jako rijetko potrebno je laboratorijsko dokazivanje virusa sa tzv. Hirstovim testom. Najvažnije je da liječnik razlikuje gripu od ostalih akutnih virusnih bolesti dišnog sustava, koji su obično lakšeg i kraćeg tijeka te su rijeđe sklone komplikacijama.
Liječenje
Gripa se u osnovi liječi simptomatski, dakle mirovanjem da organizam ojača, uzimanjem puno tekućine da se nadoknadi izgubljena tekućina i elektroliti tijekom bolesti, uzimanjem analgetika i antipiretika za smanjenje boli i temperature, te vitamina C da se poveća imunost organizma. Obično se svi teži oblici bolesti liječe u bolnici jer se javljaju samo u osoba koje su ionako slabije imunosti. Tada se često koriste antibiotici kod sekundarnih bakterijskih infekcija. Za bolesnike postoji i konkretan lijek protiv virusa, dakle preparat s antivirusnim djelovanjem (generički imenom Adamantamin) koji se koristi dok se cijepljenjem ne stekne imunost.
Komplikacije
Važno je znati da se virus influence zadržava isključivo u sluznici dišnog sustava, tako da tamo nastaju najveće komplikacije ove bolesti, a najčešće među njima su pneumonije (upale pluća). Kod virusa influence u pravilu nikad ne dolazi do viremije (prodora virusa u krv). Pneumonije obično nastaju kao posljedica nakalemljene bakterijske infekcije za vrijeme akutne faze ili neposredno nakon akutnih simptoma. Najteži oblik takve pneumonije je posljedica istodobno virusne i bakterijske infekcije.
Bakterije odgovorne za takvo stanje su obično Streptococcus, Staphylococcus te Haemophylus. Takvom obliku pneumonije sklone su mlađe osobe i djeca, alkoholičari, i osobe sa drugim oblicima smanjene otpornosti na infekt. Rijeđe nastaju poremećaji u vitalnim organima, upala mozga (encefalitis), upala moždane ovojnice (meningitis), te srčanog mišića (miokarditis). Jedna od najgorih komplikacije je tzv. Reyeov sindrom. To je paralelna upala mozga i jetre u dojenčadi zaražene virusom influence B, ali na sreću je ovaj oblik jako rijedak.
Zanimljivosti
Virus influence je sićušni organizam u obliku pribadaće koji nam stvara puno problema tjekom zimskih mjeseci jer se na sobnoj temperaturi zadrži i do par dana, izuzetno se lako prenosi, a ubija ga tempetarura tek od 56ºC, pa je zato od izuzetne važnosti provjetravati prostorije što češće. To bi bio jedan od najboljih savjeta kako se zaštititi od gripe.
Često me pitaju da li se treba cijepiti protiv gripe ili ne. Influenca je jedna bolest sa globalnim razmjerima, ali na žalost sa jako mutirajućim virusom koji se svake godine pojavi u drugom obliku. Postoje mnogi centri na svijetu koji se bave pitanjem koji tip cjepiva stvoriti prije nego sezona gripe krene pa se onda samo cjepivo sastoji od obično 3 tipa oslabljenih virusa influence A, koji postupno razvija imunost, ali traje samo 8 mjeseci. Moj savjet je da se cjepiti treba, ali samo starije osobe (60 i više godina), te one osobe koje zbog nekog razloga imaju oslabljenu imunost. Mladim zdravim osobama preporučam da im organizam sam stvori prirodnu zaštitu protiv virusa.
Dinko Kolarić, dr. med.
Literatura:
1. Mihaljević, F., Feliševac, J. i sur.: Infektologija, Medicinska naklada, Zagreb, 1994.
2. Vaughan,V. C.: Nelson`s Textbook of Pedriatrics, Philadelphia, Saunders, 1975.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
