Zapažanja su usmjerena na nekoliko ključnih aspekata – briga o mentalnom zdravlju učenika, razvoj kritičkog mišljenja, organizaciji nastave i izvannastavnih aktivnosti koje obogaćuju obrazovni proces. Stečena iskustva poslužit će kao motivacija za unaprjeđenje rada u hrvatskoj školi. Zapažanja su zabilježena promatranjem nastave, razgledavanjem škole i razgovorom s vodstvom škole, učiteljima i učenicima nakon tjedan dana provedenih s njima.
Riječ je o je tzv. middle school ili lower secondary school (viša osnovna ili niža srednja škola) koju pohađaju učenici od 13 do 16 godina u 8., 9. i 10. razredu. Imaju 14 predmeta, dva su izborna. Predmeti koji se poučavaju su: Norveški jezik, Matematika, Društvene znanosti, Kršćanstvo, religija i etičko obrazovanje, Likovna kultura i rukotvorine, Prirodoslovlje, Engleski jezik, Strani jezici (Njemački jezik, Španjolski jezik, Francuski jezik) ili produbljeno učenje jezika, Prehrana i zdravlje, Glazbena kultura, Tjelesna i zdravstvena kultura te Rad učeničkog vijeća. Izborni predmeti su im Boravak u prirodi i Drvodjelstvo.
Učitelji koji predaju Društvene znanosti, što uključuje povijest, geografiju i građanski odgoj, nisu studirali samo te predmete već su završili učiteljsku akademiju i onda se specijalizirali za društvene znanosti kroz dodatnu godinu studija. Tako, primjerice, učiteljica Julia predaje Engleski jezik, Društvene znanosti i Boravak u prirodi, a učiteljica Maria predaje Matematiku i Likovnu kultura i rukotvorine, a karijeru je započela kao frizerka koja se dodatno obrazovala.
Nastava traje od 8:30 do 15:30 sati. Jedan školski sat traje 60 minuta. Pauza za ručak je od 11:40 do 12:20 sati. Učenike počinju ocjenjivati tek u 8. razredu, no i nakon njega sve do srednje škole učenici ne ponavljaju razrede.
Organizacije škole
Što se tiče organizacije škole – uz ravnatelja i stručnu službu (psiholog, logoped, medicinski djelatnik), postoje i savjetnici ravnatelja (advisors). Riječ je o učiteljima koji su voditelji odjela, zaduženi su za učitelje i učenike određenih razreda i imaju samo jedan sat nastave, a uglavnom su tu za učenike koji imaju kakav problem. Primjerice, kada smo bili u uredu savjetnice, došao joj je učenik koji se osjeća nesigurno kada na nastavu dođe učitelj na zamjeni. Igrao je s njom Solitary i razgovarao. Uz to, dvije su učenice u njezinom uredu čitale, da budu u miru. Učenici su uglavnom na nastavi, no oni koji se ne osjećaju sigurno, ne boje se izići s nastave i otići kod nekog drugog u školi. A tih drugih ima dovoljno da se pobrinu o njima – uglavnom su to savjetnici i asistenti u nastavi.
Nemaju školski kurikul, već prate nacionalni. On nije raspoređen po razredima i u tri godine programa koji oni provode moraju ga završiti. Prema njemu temeljne vrijednosti obrazovanja i osposobljavanja obuhvaćaju ljudsko dostojanstvo, identitet i kulturnu raznolikost, kritičko mišljenje i etičku svijest, radost stvaranja, angažman i želju za istraživanjem, poštovanje prirode i ekološku osviještenost te demokraciju i sudjelovanje u njoj.[1] Rijetko tko provjerava što učitelji uistinu rade, nema mnogo dokumentacije, sve funkcionira na bazi povjerenja i odgovornosti. Učitelji nemaju mjesečne i godišnje planove, već kurikul prilagođavaju onome što je aktualno. Tako su primjerice na satu Engleskoga jezika kritičko mišljenje i građanski odgoj provučeni kroz nadolazeće predsjedničke izbore u SAD-u.
Jednako kao i naše škole, i oni se bore s financijama osnivača – u njihovu slučaju je to grad Bergen – te djeca od ove školske godine nemaju obroke, već si ih sami nose u školu. No, svaki učenik mora dobiti laptop, kao i učitelj, što se smatra osnovom za rad. Kao i kod nas, kroz razne programe koja podupiru ministarstvo i udruge, učenici imaju pravo na besplatne kulturne programe koje organiziraju učitelji. Učitelji se ne moraju stalno stručno usavršavati, nemaju županijska stručna vijeća, no imaju državne seminare koje učitelji iz škole čiji smo rad pratili uglavnom ne pohađaju jer im ona ne može platiti troškove.
U školi svaka dva tjedna imaju veliki sastanak učiteljskog vijeća gdje razgovaraju o razvoju škole, projektima, metodama učenja i sl. Jednom tjedno sastaju se učitelji koji predaju osmim, devetim i desetim razredima – nešto kao naša razredna vijeća i razgovaraju o učenicima i problemima u razredima. Osim toga jednom tjedno sastaju se učitelji predmeta koji su na nacionalnim ispitima, a to su samo Norveški jezik, Engleski jezik i Matematika te dogovaraju suradnju.
Jedan razred nema jednog razrednika, već su tri učitelja zadužena za 60 učenika. Zaduženi učitelji dobivaju te sate dodatno plaćene. Organiziraju se dva roditeljska sastanka, na početku i kraju nastavne godine, no učitelji primaju roditelje na informacije u unaprijed dogovoreno vrijeme. Zahtjevniji roditelji probleme rješavaju s ravnateljicom škole, koja nam je rekla da učitelji nisu u školi da bi radili s roditeljima, već s djecom. Prosvjetna inspekcija je rijetkost te ne postoje anonimne prijave učitelja zbog kakvih problema.
Mentalno zdravlje učenika i učitelja
O mentalnom zdravlju učenika institucionalno se skrbi kroz međupredmetne teme iz nacionalnog kurikula koji uključuje tri ključna područja: „Zdravlje i životne vještine“, „Demokracija i građanstvo“ te „Održivi razvoj“. Integriraju se u različite predmete kako bi učenici stekli širu perspektivu o izazovima današnjeg društva i razvili potrebne vještine za njihovo rješavanje. Fokus je na suradnji i korištenju znanja iz više disciplina kako bi se učenici pripremili za aktivno sudjelovanje u društvu, uz osviještenost o zdravlju, demokraciji i održivosti.
O mentalnom zdravlju učenika u 8. i 9. razredu brinu na satima sličnim Satu razrednika (Educational Choices) gdje obrađuju teme poput „Ja u razredu“ i slično. No, skrb o mentalnom zdravlju učenika nije naglašena samo na tim satima, već kroz način organizacije cijele škole i princip povjerenja i odgovornosti. Učenici se slobodno kreću po školskoj zgradi i za vrijeme nastave. Iako se i oni žale na financije, ipak imaju dovoljan broj asistenata. Njihova uloga nije da sjede uz jednog učenika, već su tu za sve njih. Tako smo primjerice vidjeli da su učenice u vrijeme nastave s njima svirale gitaru na hodnicima, tj. razvijale su neke vještine i u vrijeme nastave koju iz određenog razloga nisu mogle pohoditi. Iako nisu na nastavi, vrijeme nije protraćeno, već preusmjereno na neki drugi razvoj učenika.
U školi je stalno zaposlen medicinski djelatnik zbog povećanja broja tjeskobnih učenika. Postoje učenici koji su toliko tjeskobni da ne dolaze u školu. U tom slučaju nisu problem izostanci, problem im je kako to dijete ponovno uključiti u svakodnevne aktivnosti te ga pokušavaju dovesti barem jednom tjedno u školu i tada ono ne mora biti niti na nastavi. Bitno je da polako sve češće dolazi u školu, dok se ponovno ne reintegrira. Što se tiče djece koja iz bilo kakva razloga imaju mnogo izostanka, nastavljaju daljnje školovanje kao i druga djeca. Razredi se ne ponavljaju. Svako dijete ima pravo na napredak. Ne žele među njima praviti razlike i stvarati im pritiske. Na kraju, ako nisu savladali gradivo, imaju pravo na upis u neke od obrtničkih škola prije redovnih upisa. Slabije se pojedince ne isključuje iz društva nego im se pruža adekvatna pomoć.
Da bi bili sigurni da su učenici dobroga mentalnoga zdravlja, provode anketu kako se učenik snalazi u razredu i kod kuće te ima li u tim okruženjima osobu od povjerenja s kojom može razgovarati. Da se učenici osjećaju sigurno pri ispunjavanju, ne čine to među drugim učenicima, već ih izvode po dvoje. Analiziraju odgovore i ako primjete problem, odmah djeluju.
Razmišlja se i o mentalnom zdravlju zaposlenika škole. Ako se tko od njih osjeća tjeskobno, treba se obratiti voditelju odjela koji pokreće odgovarajući postupak, ovisno o uzroku problema. Učitelji organiziraju druženja pod maskama na određenu temu tri do četiri puta godišnje. Svaki puta je pripremaju učitelji zaduženi za druge razrede, primjerice jednu učitelji osmih, drugu devetih, a treću desetih razreda. Kada su bili u školi tema je bila slovo S. Učitelji su se maskirali kao poznate ličnosti, leptiri (sommerfugl) superheroji i slično. Pila se sangria. Da bi se družili u drugačijem okruženju, a ne samo s kolegama koje favoriziraju, podijeljeni su u skupine izvlačenjem kartica. Svaka skupina je trebala oblikovati neku životinju u 3D obliku od materijala koji su bili na stolu te smisliti njezin habitat i priču o njoj. Održan je i glazbeni kviz u kojem su pogođali imena izvođača na slovo S. Kasnije se nastavilo druženje u školi. Osim takvih zabava, u školi je organizirana i joga, učitelji sami plaćaju ako je žele pohađati, a organiziraju se i zajednička putovanja. Sve je dobrovoljno, no veliki broj zaposlenika pohađa te aktivnosti.
Nastava
Svaki nastavni sat kojem su nazočili započeo je prozivanjem učenika. Manji broj učenika dolazi na nastavu kroz akademsku četvrt, većina uglavnom na vrijeme. Na nastavi su im zabranjeni mobiteli. Ravnateljica je rekla da je tako od ove školske godine po preporuci ministarstva. Učitelji ih pokupe i odlože u kabinete, dobiju ih nakon nastave. Pitali su ih tko je odgovoran ako im se što dogodi. Škola je odgovorna, ali to ne predstavlja problem jer sve funkcionira po principu povjerenja. Prvi odgovor bio je protupitanjem: „Zašto bi se im se nešto dogodilo?“.
Učenici na nastavi sjede s kapama na glavi, u jaknama, kako tko želi, ne opominje ih se da je to nepristojno. Ne preobuvaju se, ali to čine učitelji da bi im bilo ugodnije te po školi šeću u papučama. Učitelji nemaju katedru, ne sjede za vrijeme nastave, stalno se kreću među učenicima. Asistenti ulaze i izlaze za vrijeme nastave i odlaze gdje su potrebni. Bili su na nastavi gdje je učenik po prilagođenom programu vidno ometao nastavni proces. Učenici su dolazili do njega, masirali ga i umirivali. Učiteljičina reakcija bila je pitanje treba li odmor, a asistentica se zaustavila pored njega i kratko razgovarala s njim.
Učenici u pripremi projektnih zadataka imaju mnogo slobode. Iako je učiteljica u razredu od 20-ak učenika predložila rad u skupinama od 4-5 učenika, to ne mora biti isključivo tako. Neki mogu raditi u paru, a neki samostalno. Rečeno je da je tako jer ne funkcioniraju svi dobro u skupinama. No, bez obzira radili li projektne zadatke samostalno ili u skupinama imaju jednak broj minuta za izlaganje – deset po učeniku. S obzirom na to da nemaju godišnje planove i programe, jedna projektna aktivnost ne mora završiti za primjerice tri planirana nastavna sata, kao kod nas. Radi se bez pritiska dok se ne završi, a s obzirom na to da većina stvari funkcionira po principu povjerenja i odgovornosti, rad se ne oteže na mnogo više sati nego je učitelj planirao. Na većini nastave nisu vidjeli udžbenike, već su učitelji učenicima na prezentacijama pokazali što su njihovi zadaci i ishode koje trebaju ostvariti. Isti ishodi navedeni su i na školskoj mrežnoj stranici za svaki tjedan. Sustav ne funkcionira po principu kažnjavanja, već podrške. Cilj je završiti zadatak i usvojiti nova znanja i vještine. Nema kazni ako djeca nemaju pribor za rad. Učenicima se ne kaže da nešto moraju zapisati, već da zapišu ako imaju olovku, a ako je nemaju, ponudi im je učitelj. No, moraju imati računala koja ima osigurava škola. Pitali su što ako učenik pokida računalo, odgovor je bio da im škola osigurava novo jer je obvezno. No, takvo što se rijetko događa.
Educational Choices su u 10. razredu rezervirani za izbor budućeg zanimanja. Imaju i tjedan kada učenici odlaze na „praksu“ na poslove koji bi ih mogli zanimati. Taj tjedan im daje uvid u to što bi ih moglo čekati prije nego izaberu srednju školu. Teško pronalaze mjesta za praksu, no rješavaju to u suradnji s roditeljima poduzetnicima.
Kada je riječ o novom nastavnom predmetu Svijet i ja te poučavanju kritičkog mišljenja ono što je vidljivo u norveškoj školi jest da se nisu poveli za tim da razdvoje učenike koji u nešto (ne)vjeruju. Učenici zajedno sjede na satu Kršćanstvo, religija i etičko obrazovanje, te uče o moralu i upoznaju religije bez da učitelj nešto nameće u što sam vjeruje. Roditelj jedino može tražiti da učenik ne posjećuje neke crkvene objekte tako da u to vrijeme učeniku budu osigurane neke druge aktivnosti.
Učenici nemaju klasičnih izvannastavnih aktivnosti kao kod nas, već je riječ o izbornim predmetima. Prehranu i zdravlje pohađaju učenici koji ne žele slušati drugi strani jezik. Sat koji su posjetili koncipiran je tako da je učitelj donio namirnice, a učenici su morali od njih smiliti jelo i pripremiti ga, no nakon toga učenici su trebali osmisliti i marketinški plan kako to jelo prodati u školi – zaposlenicima ili drugim učenicima. Nešto od tih namirnica i sami uzgajaju u školskom vrtu o kojem brinu učenici. Uz uzgoj namirnica, jednom mjesečno pohađaju i nastavu na farmi gdje vrtlare i brinu o životinjama. Prije su tu nastavu imali jednom tjedno, no zbog financija je smanjena na jednom mjesečno. U školi imaju i predmet Drvodjelstva, a izvode i nastavu na vodi gdje uče kako upravljati čamcem i osnove spašavanja.
Zanimljiv je i program nastave predmeta Boravak u prirodi (Outdoors and Nature). Učitelji su zaduženi sa 60 sati te izborne nastave koju izvode u prirodi gdje učenici uče razne vještine. Interes za predmet je toliki da postoje liste čekanja. Ne održava svaki tjedan, već jednom u tri tjedna. Na nastavi koju smo pohodili, a koja se održavala od 13:30 do 16:30 sati, učenicima osmih razreda su u školi podijelili pile i sjekire koje su nosili u rukama dok su planinarili do obližnje šume. Nitko se nije brinuo hoće li se tko ozlijediti. No, nastavu izvode dva učitelja, da jedan može ostati s grupom, ako se nekome nešto dogodi pa ga se treba otpratiti liječniku. Na tim satima uistinu vrijedi ona poznata norveška poslovica – Ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća. Djeca su lagano obučena pri planinarenju, a u šumi po potrebi navuku džemper. Na satu je učitelj objašnjavao kako zapaliti logorsku vatru. Koje granje koristiti, a koje ne. Na kojim mjestima u šumi je to najsigurnije, kako koristiti pilu i sjekiru. Naglasak je na očuvanju prirodnog staništa prilikom loženja vatre, pa se tako vatra uvijek pokušava naložiti na postojećim mjestima, gdje je prije već netko ložio. Drugi dio sata učenici su u skupinama od četvero trebali sami naložiti vatru. Najbrža skupina dobit će toplu čokoladu koju je pripremao učitelj. I to je svima bila dovoljna motivacija. Osim ovakvog tipa sata, nastavu tog predmeta izvode i na duže. Nekada putuju vlakom do udaljenijih planina gdje uče i kako sastaviti šator te noće u prirodi. Zimi prave iglu pod kojim noće.
Učenici s teškoćama u razvoju nastavu pohađaju u posebnim odjelima. Učitelji im je prilagođavaju njihovim potrebama i tempom koji im odgovara. Uz redovne i izborne predmete, imaju i dodatne sate, nešto što se može usporediti s A2 programom potpore, potpomognutog i obogaćenog učenja u našoj cjelodnevnoj školi. Na tim satima, primjerice Drame na engleskom jeziku (English Immersion Drama Class), pripremaju mjuzikl Mean Girls. Učenici u integriranoj nastavi sa satima Likovne kulture i rukotvorina pripremaju kostimografiju za mjuzikl, a na satima Drame pripremaju scenarij. Tu nastavu pohađaju kombinirane skupine istih odjela.
Zaključno se može reći da norveški školski sustav pokazuje da povjerenje i odgovornost, uz fleksibilnost u organizaciji nastave, mogu dovesti do pozitivnih rezultata u obrazovanju. Za razliku od našeg sustava, koji često počiva na kažnjavanju. Primjerice, učeniku koji iz nekog razloga nije stigao naučiti gradivo, učitelj mora upisati negativnu ocjenu da on ne bi bio kažnjen jer učenik nije dovoljno puta ocjenjen. I ovdje je samo početak začarana kruga baziranog na kažnjavanju. Norveški holistički pristup učenicima, osobito kroz skrb o mentalnom zdravlju i razvijanje kritičkog mišljenja, pomaže u stvaranju podržavajućeg okruženja za sve sudionike obrazovnog procesa. Uvođenje fleksibilnijeg kurikuluma i jačanje međupredmetnih tema, kao i prilagođavanje nastave trenutnim potrebama društva, ali i povratak prirodi, svakako je nešto iz čega možemo učiti i raditi na poboljšanju vlastitih obrazovnih praksi. Erasmus+ projekt “What’s STRONG With You?”, koji se provodi u Osnovnoj školi Popovac od 1. rujna 2024. do 28. veljače 2026., sufinancira Europska unija.
