U prvom dijelu teksta na ovu temu saznali ste da u Hrvatskoj živi sedam autohtonih pasmina pasa (hrvatski ovčar, dalmatinski pas, tornjak, posavski gonič, istarski gonič kratke dlake, istarski gonič oštre dlake, mali međimurski pas međi).
Nastale križanjima različitih pasmina pasa kroz dugi vremenski period, a danas priznate od strane Kinološkog saveza kao autohtone, ove se pasmine smatraju dijelom nacionalnog identiteta Republike Hrvatske.
DALMATINSKI PAS
Ova pasmina pasa poznata je u cijelom svijetu. Zahvaljujući svom specifičnom izgledu i simpatičnosti, dalmatinski pas je unazad nekoliko desetljeća postao velika zvijezda animiranih i igranih filmova.
Povijest i nastanak ove pasmine nije potpuno poznat. Dalmatinski pas je drevna pasmina. Prvi dokazi o nastanku ove pasmine stari su oko četiri tisuće godina, a prikazuju dalmatinske pse kao pse za vuču kola na području drevne Grčke, Rima i Egipta. Na freskama pronađenim u crkvi na otoku Lošinju, te nekim pisanim zapisima, dalmatinski pas prikazan je kao pas korišten za sve vrste poslova (lov na divljač, vuču zaprega, čuvanje stoke, rad s konjima, rad s vatrogascima, te kao pas za zabavu u cirkusima). Međunarodni kinološki savez (FCI) priznao ga je 1954.godine.
Visina grebena odrasle jedinke iznosi 48 do 61 centimetar, težine 20 do 32 kilograma. Zanimljivo je da se dalmatinski pas rađa potpuno bijele boje, a karakteristične točkice na tijelu pojavljuju se nakon dva tjedna starosti.
Građa tijela dalmatinskog psa je mišićava i atletska. Dlaka je kratka i oštra. Osnovna boja je bijela s prepoznatljivim crnim (ili crno-smeđim) okruglim točkama koje pokrivaju cijelo tijelo psa. Upravo mu je ta specifična i jedinstvena obojenost tijela omogućila veliku svjetsku slavu i popularnost.
Dalmatinski pas je aktivna pasmina koja zahtijeva puno aktivnosti, kretanja i igre. Uz pravilnu i ranu socijalizaciju i svakodnevni trening, ovaj se pas slaže sa svima. Jedna od najvećih mana ove pasmine je gluhoća. Po statistici čak oko 30 posto štenaca pati od gubitka sluha, a oko deset posto njih rođeno je gluho).
Od ostalih nedostataka tu su žučni kamenci, problemi s kukovima i kožom. Važno je napomenuti da mu dlaka otpada (linja se) tijekom cijele godine. Uz pravilnu prehranu i brigu o zdravlju i kondiciji, životni vijek ovog psa iznosi između 11 i 13 godina.
POSAVSKI GONIČ
Posavski gonič je stara autohtona pasmina lovačkog psa. Spada u skupinu kratkodlakih goniča. Uzgaja se još od 16. stoljeća i to posebno na prostoru sisačke Posavine. Prvi naslikani dokazi o postojanju ove pasmine nađeni su u kapelici u Istri prije više od 550 godina. Na slici je bio prikazan „tamno žućkasti pas s visećim ušima“.
Visina u grebenu odrasle jedinke iznosi 47 do 56 centimetara, težine 16 do 24 centimetra. Građa tijela je snažna i mišićava. Boja dlake je crvenkasto žuta s bijelim oznakama na glavi, vratu, prsima i trbuhu, te donjim dijelovima nogu i repu. Dlaka je gusta, gruba i sjajna. Na glavi ima smještene specifične viseće i duge uši priljubljene uz glavu (treba pripaziti na infekcije kojima je sklon).
Odličnog je njuha, otporan na napor i na kamenitim terenima, uporan u gonjenju i i traženju, dobrog glasa, koristi se u lovu na zečeve i lisice.Njegova čvrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim šumskim područjima Posavine s mnogo šiblja.
S obzirom da se radi o lovačkom psu, posavski gonič ima jako puno energije i spreman je na beskrajne šetnje, trčanja i igru (u suprotnom je sklon pretilosti). Uživa u mnogobrojnim aktivnostima kao što su igranje lopticom, planinarenje i treninzi poslušnosti.
Kao i kod svih ostalih pasa, i posavski gonič zahtijeva pravilnu i ranu socijalizaciju. Pravilnom socijalizacijom pas će naučiti kako bi se trebao ponašati u mnogim različitim situacijama u kojima se može naći. S obzirom na veliku zainteresiranost za okolinu i neprestano istraživanje nepoznatog prostora, treba pripaziti da se pas u svojim istraživačkim ekspedicijama ne izgubi.
Posavski gonič se odlično slaže s drugim psima i životinjama, uključujući mačke i manje kućne ljubimce. Voli djecu. S treningom socijalizacije treba početi što prije. Živi između 12 i 14 godina.
ISTARSKI GONIČ OŠTRE DLAKE
Izravni je potomak istarskog kratkodlakog goniča. Smatra se da je nastao još u 14. stoljeću za potrebe lova na zečeve, lisice i divlje svinje. Pas je rustičnog izgleda, srednje veličine. Ima karakterističnu srednje dugu oštru dlaku zbog koje izgleda robusnije. Boja dlake je snježno bijela s karakterističnim narančastim oznakama smještenim na glavi i dijelovima tijela (ukupna količina narančastih oznaka ne smije zauzimati više od jedne trećine ukupne obojanosti tijela). Dlaka im je služila kao zaštita od raznih vremenskih uvjeta pa njegova dlaka zahtijeva gotovo svakodnevnu njegu.
Odrasle jedinke su visoke 45 do 60 centimetara, težine do 25 kilograma (nešto je krupniji od svog pretka kratkodlakog goniča). Na glavi ima viseće uške trokutastog oblika sa zaobljenim vrhovima.
Izrazito je privržen svom vlasniku. Danas se osim za lov koristi i kao kućni ljubimac. Istarski oštrodlaki gonič su izvrstan izbor za obitelji s djecom i bit će im sjajan partner za igru. Imajte na umu da bez obzira na to koliko je dobar vaš pas, nikada ga ne biste smjeli ostavljati samog s djecom kako se ne bi pojavilo neželjeno ponašanje. Aktivan je i inteligentan pas kojem je potrebna svakodnevna dugotrajna aktivnost. Istarski oštrodlaki goniči su vrlo aktivni psi i zahtijevaju puno svakodnevnih aktivnosti.
Duge šetnje šumom, planinarenje, bacanje lopte mogu učiniti trik da vaš pas ostane sretan i zdrav. Istarski oštrodlaki gonič nije jednostavan za trenirati. Mogu biti tvrdoglavi i morate biti vrlo dosljedni treningu. Morate biti čvrsti i dosljedni i ne trebate se brinuti da vas u tom slučaju pas neće slušati.
TORNJAK
Tornjak je pasmina psa nastala u planinskim dijelovima Hrvatske te Bosne i Hercegovine i njihovim okolnim dolinama. Prvi pisani dokazi o postojanju ovog psa nađeni su u 11. stoljeću. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovoj je pasmini prijetilo izumiranje pa se sustavno počelo raditi na njihovom čistokrvnom uzgoju. Danas se pasminska populacija sastoji od velikog broja čistokrvnih pasa selektiranih tijekom niza generacija.
Tornjak je velik i snažan pas gotovo kvadratičastog oblika tijela. Dugi niz stoljeća koristio se za čuvanje stoke. Visina grebena odrasle jedinke iznosi od 56 do 71 centimetar, težine tijela od 28 do 50 kilograma. 
Lako ga se može prepoznati po gustoj vunenoj dlaci stvorenoj kako bi grijala tijelo na velikim nadmorskim visinama.
Dlaka je duga, gruba, debela i ravna. U pravilu je višebojna, no temeljna je bijela boja s jasnim oznakama različitih homogenih boja.
Stabilnog je raspoloženja, inteligentan, poslušan i odvažan, pun samopouzdanja i dostojanstva. Koristio se za čuvanje stoke. Oštar je u čuvanju imovine koja mu je povjerena, nepovjerljiv je prema strancima i ne da se podmititi.Tornjak pas je izuzetno inteligentan, poslušan i kao takav pogodan za dresuru.Živi između 12 i 14 godina.
Briga za psa tornjaka podrazumijeva češljanje jednom tjedno, te je potrebno okupati psa jednom mjesečno kako bi imao lijepu dugu dlaku. Uz to potrebno je provjeravati i čistiti uši kako ne bi došlo do infekcije uha. Također kao i kod svake pasmine pasa dobro je održavati higijenu zuba da ne dođe do dentalnih problema. Tornjaki psi su energični i zahtijevaju dnevne fizičke (minimalno 30 do 60 minuta hodanja) i mentalne vježbe (preferiraju vježbe agilnosti i poslušnosti).
U ova dva teksta ukratko sam vas predstavio Hrvatske autohtone pasmine pasa. Neke od njih su vam zasigurno bile poznate od prije, a za neke ste možda prvi puta čuli čitajući ovaj tekst. Upravo iz tog razloga odlučio sam se za ovu temu jer smatram da je veliki uspjeh što se naša zemlja može pohvaliti s čak sedam priznatih autohtonih pasmina pasa.
Autor teksta:
Izvori:
