Na relativno maloj površini koju zauzima Hrvatska kroz dugi niz godina i stoljeća uzgojen je popriličan broj pasmina domaćih životinja. Danas se naša zemlja može pohvaliti s čak sedam autohtonih pasmina pasa.
U hrvatske autohtone pasmine pasa ubrajaju se hrvatski ovčar, tornjak, istarski gonič kratke dlake, istarski gonič oštre dlake, posavski gonič, dalmatinski pas i mali međimurski pas međi.
HRVATSKI OVČAR
Ova simpatična pasmina psa stara je više od 1300 godina. Smatra se da je nastala na području istočne Slavonije a stvorili su je zemljoposjednici i stočari u svrhu pomoći u čuvanju ovaca i ostale stoke, te u općim poljoprivrednim poslovima. Prvi pisani zapis o hrvatskom ovčaru nađen je u spisima nadbiskupa đakovačke katedrale koji opisuje morfološke i radne karakteristike ovog psa. 
Njegov vanjski izgled i karakter gotovo se uopće nisu promijenili tijekom prošlih stoljeća. Tek prije nešto manje od sto godina veterinar Stjepan Romić počeo se baviti selekcioniranim programom uzgoja hrvatskog ovčara. Ova pasmina je registrirana i priznata od strane Svjetskog kinološkog saveza 1969 godine.
Hrvatski ovčar je privržen i odan pas. Živahnog je temperamenta i uravnotežene naravi. Ima urođeni smisao i potrebu za rad s domaćim životinjama.
Visina u grebenu odraslog mužjaka iznosi između 47 i 50 centimetara, ženka je nešto niža (u standardu se ne opisuje propisana težina odrasle jedinke). Hrvatski ovčar ima špicoliki rustični izgled, podsjeća na lisicu i ima prekrasnu valovitu dlaku koja je uvijek crne boje. Dopuštena je i bijela obojanost tijela, ali isključivo na području prsa. Tijelo je mišićavo i snažno, na glavi ima karakteristične trokutaste uši zaobljenih vrhova. Rep je dug.
Danas se najčešće koristi kao kućni ljubimac i pas za pratnju. Hrvatski ovčar ima tendenciju formirati snažnu vezu samo s jednim članom obitelji i njega smatra svojim vlasnikom. Jako je energičan i motiviran u svemu što radi. Voli da se prema njemu odnosi kao prema ravnopravnim članom obitelji, te obožava sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima. Uvijek je spreman za duge šetnje i trčanje, planinarenje, plivanje, igru i natjecanje s drugim psima. Hrvatski ovčar je odličan u psećim sportovima i treninzima agilnosti.
Za ovog inteligentnog psa vlasnici često kažu da ne postoji ništa što on ne može naučiti.
Hrvatski ovčar nije pasmina pasa za svakoga. Potreban mu je aktivan i staložen vlasnik koji ga neće zanemarivati. Ne voli glasne i nervozne ljude, agresivna ponašanja i svakodnevni stres. Nije primjeren za malu djecu koja još nemaju naviku kako se ponašati prema psu. Sa socijalizacijom treba početi što je ranije moguće.
ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ
Najstariji pisani dokazi o nastanku ove pasmine potječu iz 14. stoljeća. Smatra se da je nastao od istočno jadranskog bijelog goniča s oznakama. Autohtona je pasmina iz Istre. Tipičan je lovački pas, izrazito spretan i brz, a koristi se u lovu na zečeve i lisice. Zbog odličnih karakternih osobina i poslušnosti jedan je od omiljenih suputnika u lovu svakog lovca.
Kao autohtona hrvatska pasmina registriran je 1999. godine. Istarski kratkodlaki gonič srednje je veličine, skladne i vitke građe tijela. 
Visina u grebenu odrasle jedinke iznosi 45 do 55 centimetara, težine oko 18 kilograma. Glava mu je izdužena, kruškolika oblika, uši poklopljene, vrat srednje dug. Dlaka mu je sjajna i tvrda na dodir, bijele boje. Ima karakteristične smeđe narančaste fleke na području glave (ponekad se takva obojanost može naći i na drugim dijelovima tijela u vidu pjegica ili sitnijih točkica). Rep je tanak i blago savijen prema gore. Kad laje glas mu je visok i zvonak te se ga može izdaleka čuti.
Voli biti u ljudskoj blizini, jako je privržen svom gospodaru. Blage je naravi, poslušan i miran. Voli kontakt s djecom i drugim psima. Zbog potrebe za vježbanjem i trčanjem najprimjereniji je za ljude koji žive u kući s velikom okućnicom i prostorom koji mu omogućuje aktivan život.
Ne voli život u malim zatvorenim prostorima. Zbog kratke dlake ga se u zimskim mjesecima treba zaštititi od pretjerane izloženosti hladnoći. Potreban mu je aktivan i staložen vlasnik.
Uz pravilnu prehranu i dovoljnu količinu aktivnosti istarski kratkodlaki gonič može doživjeti starost od 15 godina.
MALI MEĐIMURSKI PAS MEĐI
Međi je naša najmlađa autohtona pasmina psa. Krajem 2010. godine Hrvatski kinološki savez službeno je priznao malog međimurskog psa kao našu sedmu autohtonu pasminu. Time je dozvoljen upis ove pasmine u Matičnu knjigu, izdavanje rodovnice te sudjelovanje na svim izložbama pasa u Hrvatskoj. No, zbog nedovoljnog informiranja šire javnosti i promocije, ova je simpatična pasmina psa i dalje većini ljudi potpuno nepoznata.
Međi je nastao na području sjeverozapadne Hrvatske, gdje se prema usmenoj predaji uzgaja posljednjih stotinjak godina. 
Najviše ga se i danas uzgaja u Međimurju i to u svrhu čuvanja dvorišta i privatnih posjeda ili kao lovaca na štetne glodavce.
Međi je sitan, vrlo skladno građen pas pravokutnog oblika tijela s kratkim nogama. Visina grebena odraslog psa iznosi 28 do 33 centimetra. Glava je klinastog oblika s trokutastim uspravno stojećim uškama. Dlaka je kratka i ravna, prilično gruba na opip. Duže dlake nalaze se na području vrata i na donjoj strani repa. Boja psa je najčešće dvobojna ili trobojna s različitom prošaranošću tijela.
Međi je inteligentan, živahan i vrlo poslušan pas. Pokazuje odlike dobrog čuvara i nije agresivan prema ljudima i drugim životinjama. Oprezan je i u početku nepovjerljiv prema strancima. Zbog svoje privrženosti i veličine idealan je pas za obitelj s djecom. Uz pružanje dovoljne svakodnevne aktivnosti može živjeti i u stanu.
Svi ljubitelji i članovi Međi kluba opisuju ga kao ljepuškastog, živahnog, simpatičnog i uvijek veselog psa po svim metalnim, karakternim i tjelesnim osobinama. Mnogi ga svrstavaju u jednu od danas zasigurno najpoželjnijih urbanih pasmina pasa na svijetu.
U idućem tekstu opisati ću preostale četiri autohtone i vrlo zanimljive pasmine pasa. Neke od njih su danas nažalost poprilično nepoznate i neaktualne, dok se jedna od njih proslavila u cijelom svijetu zahvaljujući prvenstveno filmskoj industriji. Mislim da svi znamo o kojoj je pasmini pasa riječ.
Autor teksta:
Izvori:
