Jezik je glavno obilježje nekog naroda. Ostati bez svog jezika značilo bi izgubiti svoj identitet. U prošlosti hrvatski jezik nije bio ravnopravan s drugim jezicima i često su se jezikoslovci morali boriti za njegovu ravnopravnost. Upravo jedna takva borba dogodila se u ožujku 1967. godine. Jezikoslovci, nezadovoljni objavljenim rječnicima i pravopisima, objavljuju 17. ožujka 1967. godine Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te se upravo tada hrvatski jezik odvojio od ostalih jezika bivše Jugoslavije, posebno od srpskog.
Od povijesti do sadašnjosti
Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika između ostalih aktivnosti organiziran je kviz znanja u kojem su učenici imali priliku pokazati svoje već ranije stečeno znanje o povijesti i gramatici hrvatskog jezika te opće znanje i zanimljivosti o svome gradu. U školskoj knjižnici bila je postavljena izložba knjiga o povijesti jezika, gramatikama, pravopisima i rječnicima, izložba s podacima o najvažnijim spomenicima i dokumentima važnim za razvoj hrvatskog jezika, te QR kodovi s različitim digitalnim igrama znanja. Sve su to učenici mogli pogledati, iščitati i odigrati kako bi se što bolje pripremili za sam kviz.
Prva igra pod nazivom Kviz znanja o povijesti hrvatskoga jezika rješavala se pomoću tableta u digitalnom alatu Quizizz gdje su se skupinama po troje natjecatelja iz svakog razreda otvarala pitanja iz povijesti jezika koja su učili od 5. do 8. razreda (najstariji i najvažniji spomenici, pisma, gramatike i pravopisi), a svaki je točan odgovor nosio 1 bod.
Druga je igra bila Ah, ta glagoljica gdje su dvoje predstavnika iz svakog razreda imali četiri pojma na glagoljici koja su pomoću glagoljične azbuke morali prevesti (transliterirati) na latinicu. Pojmovi su bile riječi zavičajnog govora, a po završetku transliteracije, rješenja svake pojedine riječi predali su nastavnici na pregled. Bilo je važno ne samo točno ih prevesti, nego ih prevesti u što kraćem vremenu. Svaki točno prevedeni pojam nosio je 1 bod dok je dodatna 3 boda dobila skupina koja je najbrže odradila zadatak, 2 boda druga i 1 bod posljednja ekipa.
Digitalne igre
U trećoj igri Pogodi pjesmu sudjelovala su tri predstavnika svakog razreda, a zadatak je bio nakon odslušanog uvoda (instrumentala) i nekoliko prvih stihova pjesme pogoditi o kojoj se pjesmi radi. Pjesme su bile tematikom vezane za Hrvatsku (himna Lijepa naša domovino, navijačke pjesme Srce vatreno i Neopisivo, Morska vila, Moja domovina, Dođi u Vinkovce, Lijepa li si), a u zadatku su za svaku od sedam pjesama mogli postići po 2 boda, jedan za točno naveden naziv pjesme i jedan za točnog izvođača ili autora.
Digitalne igre o poznavanju hrvatskog jezika rješavao je tim od četvero učenika iz svakog razreda pomoću tableta, a svaki je od članova ekipe rješavao jednu jezičnu igru (jezične pogreške, ije/je, č/ć i književne/neknjiževne riječi). Sveukupno su mogli postići 12 bodova jer se svaka igra bodovala po 3 boda za ekipu koja prva točno riješi, 2 za drugu i 1 za najsporiju ekipu.
Kviz znanja o jeziku, kulturi i svome gradu bio je vrlo napet i zanimljiv jer su se ekipi od tri člana jednog razreda brzo čitala pitanja iz ovih područja dok su članovi ostalih razreda, koji sudjeluju u ovoj igri, čekali izvan knjižnice kako ne bi čuli pitanja. Učenici su imali tri minute za davanje odgovora, a svaki se točan odgovor bodovao jednim bodom i pobijedila je ona ekipa koja je uspjela dati najviše točnih odgovora u 3 minute.
Posljednji se kviz pod nazivom Moji Vinkovci također rješavao pomoću tableta, u digitalnom alatu Quizizz, a sastojao se od 26 pitanja o zanimljivostima grada Vinkovaca kako bi učenici provjerili, ali i nadopunili znanje o svojem gradu. Svaki se točan odgovor bodovao jednim bodom dok je još dodatnih 5 bodova dobila najbrža ekipa, drugo vrijeme dobilo je dodatna 3, a treće 1 bod.
Kviz je trajao dva školska sata, a učenici su bili jako zadovoljni konceptom i samim ishodom. Bilo im je jako zabavno, ponovili su već naučeno gradivo, usvojili nova znanja i pokazali veliki interes za budućim sličnim aktivnostima.
Znanje je zabavno
Potaknuti činjenicom kako današnji učenici sve više podliježu utjecajima digitalnih tehnologija, a sve manje i manje čitaju, njihovo je znanje sve oskudnije, a rječnik sve siromašniji, organiziran je kviz kojim bi se zainteresirali za jezično područje. Također, pomoću navedenih igara, osim ponavljanja već ranije naučenog nastavnog gradiva, cilj je bio probuditi natjecateljski duh učenika i pokazati na koliko se sve zabavnih načina znanje može iskoristiti. Isto tako, osim što su pokazali što znaju, naučili su jako puno toga o svome jeziku i gradu u kojem žive.
Sve bismo češće trebali pronalaziti načine pristupa današnjoj generaciji Z te im kreativnim, a istovremeno njima bliskim pristupom zainteresirati za usvajanje znanja iz opće kulture koja im zaista nedostaju.
