Osoba kojoj je tekst pročitan pozvat će sljedeću osobu koja je bila vani i nije čula o čemu se radi u tekstu. Po ulasku u prostoriju, prepričat će joj tekst, tj. priču koju je čula od intruktora. Nakon toga će ta osoba ispričati sljedećoj osobi isti tekst, tj. priču. Prenošenje priče na ovaj način potrebno je provesti na desetak osoba.
Na kraju usporedite priču koju je instruktor pročitao na početku s pričom koju je zadnja osoba u vježbi ispričala svima prisutnima.
Cilj je vježbe uočiti kako se prenošenjem priče s osobe na osobu često nenamjerno izostave brojni detalji, a ponekad se određene informacije i krivo prenesu.
ODLOMAK IZ KRATKE PRIČE “KRADLJIVCI STRIPOVA” ZORANA ODŽIĆA
Tog sparnog petka, točno u 18 sati, knjižničar Darko J. odlučio je nazvati zaboravnu Snježanu M. jer kasni s vraćanjem stripa “Batman: Strašan vic”. Radi se o remek-djelu u kojem scenarist Alan Moore opisuje koje su životne okolnosti navele posve običnog građanina da postane Joker, Batmanov najveći neprijatelj, pa je prava šteta da ga drugi čitatelji nemaju priliku pročitati. Upravo u tom trenutku, kad je Darko birao telefonski broj, u knjižnicu ulazi dželat. S obzirom na to da se u Koprivnici održavao renesansni festival, kostim dželata nije mu bio čudan, no pištolj koji je vidio u njegovoj desnoj ruci nije se uklapao u srednjevjekovno razdoblje. Kad je pridošlica progovorio sintetičnim glasom Dartha Vadera, Darko je prasnuo u smijeh. Iako to što je čuo zapravo nije bilo nimalo smiješno, naprotiv, radilo se o prvoj oružanoj pljački knjižnice “Fran Galović”. Njegov smijeh imao je dramatičan učinak. Razljutio je lažnog dželata koji je zamahnuo pištoljem i udario ga u glavu. Darko je osjetio kako mu se pogled magli.
Izgubio je svijest i pao sa stolice.
Kad je povratio svijest, pored njega su stajali knjižničar Petar L. koji mu je pružio čašu vode i pretio policajac s otvorenim rokovnikom.
– Čega se zadnje sjećate? – upitao je policajac koji se nije predstavio, samo je pokazao značku.
Nakon što je popio vodu, Darko odgovori:
– Pa, dželata koji je rekao kako se radi o pljački. Koristio je izmjenjivač glasa pa sam se nasmijao. Zvučao je kao Darth Vader. Vjerojatno netko tko često dolazi u knjižnicu pa bih ga mogao prepoznati po glasu. Valjda ga je obuzela panika kad sam se nasmijao, pa me udario pištoljem. Nego, što je ukradeno?
– Ukradeno je nekoliko stotina stripova… – odgovori policajac.
– Stripova? Kako je znao da u knjižnici nema nikoga osim mene?
– Možda je imao pomoć iznutra…
– Pa… Zvjezdana T. voli stripove, znam da joj je svih godina njene mladosti Veliki Blek bio suputnik, ali taj dan je radila ujutro pa nije mogla znati kakva je posjećenost knjižnice.
Policajac je s izrazom dosade na licu zapisivao podatke u plavi rokovnik, a onda reče:
– Možda je dželat djelovao sam. Pretpostavio je da su svi na renesansnom festivalu.
– Morao je biti još netko, stripova je bilo zaista mnogo. Strip-albumi su prilično teški.
– Možda se sjećate tko je bio u knjižnici prije lažnog dželata?
– Tko? Pa… bila je Una Č.
– Mislite ona vegetarijanka što se bavi paranormalnim?
– Hipnoza je znanost, nema veze s paranormalnim, ali da, ona. Dugo je poznajem, nema šanse da je povezana s krađom.
– Čita li stripove?
– Rijetko… Samo da pogledam… Da, pročitala je nekoliko nastavka “Sage”, “Čudovište iz močvare”, “Čuvare”…
– Žene ne zanimaju stripovi, nego odjeća i kozmetika. U redu, pođite u bolnicu da vam snime glavu, možda ste doživjeli potres mozga, a ja ću porazgovarati s vašim kolegom.
(Cijelu priču možete pronaći na drava.info)
Tekst je u potpunosti prenesen s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
