Ovaj zadnji postao je pravi javno zdravstveni problem naročito nakon što je pronađen njegov glavni, premda ne i jedini uzročnik, HPV.
Nakon njegovog otkrića ustanovilo se da postoji preko 100 tipova istoga virusa, međutim da su samo neki od njih, točnije 20-ak tipova visoko rizični za dobivanje raka vrata maternice. Još 15-ak drugih tipova mogu uzrokovati dobroćudne promjene na spolovilu, obično u obliku genitalnih bradavica bilo kod muškarca ili kod žene. Brojke su doista poražavajuće, i sa zadnjim istraživanjem 60% cijelokupne spolno aktivne populacije razvijenog svijeta je zaraženo nekim od tipova HPV-a. Sreća u nesreći je što čak 70% HPV infekcija su prolazne i bez simptoma. Problem kod HPV-a je da i nakon godinu dana liječenja kod 30% i dalje se nalazi virus, a nakon godinu dana kod 10% ljudi. Zaključak je da je HPV nemoguće isko
rijeniti, ali ga je potrebno liječiti da se u što manjem broju uvuče u stanice domaćina te tako počne bujati.
Virus se prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom ili sluznicom. Obzirom da virus najviše štete napravi kada dospije do bazalnih stanica, pogoduje mu prostor gdje je navedeni epitel oštećen, međutim oštećeni epitel nije uvijet za prijenos virusa. Osim spolnih organa, HPV može inficirati i sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava, ili spojnicu oka, ali to je ipak rijeđi način prijenosa. Budući da je HPV pronađen i kod djevica, dokazano je da za njegov prijenos nije potreban klasičan spolni odnos, obzirom da je virus pronađen i na anogenitalnoj regiji. Ovo također vrijedi i za sluznicu usne šupljine. Vrijeme od zaraze do nastanka promjena na samoj sluznici, bez obzira na lokaciju, izuzetno je promjenjivo, a ovisi o podtipu virusa, imunološkom stanju osobe, debljini sluznice, a traje od par dana do par godina, ali općenito možemo reći da prosječno traje oko tri mjeseca.
Ako trudnica ima dokazanu infekciju postoji mogućnost da virus tijekom porođaja prenese djetetu. HPV na sluznici spolovila uzrokuje genitalne bradavice ili tzv. šiljaste kondilome. Te bradavice su mekane, crvenkasti ili sivi polipi koji postepeno rastu. Mogu se nalaziti na peteljci i u nakupinama koje nalikuju cvjetači. Kod muškarca se nalaze ispod kožice penisa, premda se mogu nalaziti i na samom tijelu penisa. Kod žena se nalaze na velikim i malim usnama, rodnici, grliću maternice ili na međici, kod homoseksualaca nalaze se u debelom crijevu.
Klasičan način za dijagnosticiranje HPV-a je tzv. PAPA test, to je standardni test koji se radi na ginekološkom pregledu. Vrijeme od pojave virusa pa do samog raka grlića maternice je u prosjeku od 5-10 godina, međutim preporuka je da spolno aktivna osoba obavezno napravi PAPA test svake dvije godine. PAPA testom se ponekad dokazuje CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija) I.,II. I III. Stupnja. To su stupnjevi zahvaćenosti grlića maternica tzv prekancerogenim stanjima koja treba redovno pratiti, a obično i liječiti (ne uvijek jer npr.CIN I. se najčešće sam povuče promjenom životnih navika). Ginekološkim pregledom se radi i bris te utvrđuje tzv. stupanj čistoće rodnice koji također ima više razina i tu se pregledavaju i ostali infekti koji mogu uzrokovati upalu rodnice, a nekad i grlića maternice. Ginekološki pregled je obično dosta neugodno iskustvo, ali osim lagane nelagode pregled ne bi trebao biti bolan, međutim ako je, treba odmah o tome obavijestiti medicinsko osoblje. Osim PAPA testa na ginekološkom pregledu radi se kolposk
opija, to je metoda promatranja grlića maternice tako da se na njemu primijete eventualne promjene. Kod muškaraca za dokaz HPV-a uzima se bris mokraćne cijevi. Liječenje većine tipova virusa se postiže zdravim životom, te tako imunost sama odradi svoj posao i bez pojavljivanja simptoma.
Liječenje malignih promjena ovisi o stupnju razvoja (stupanj CIN-a). Ako se na sluznici spolovila stvori kondilom, te ako je manji, može se liječiti raznim tekućim kemikalijama (kondiloks, imikvimod, podofilin). To je najblaži način liječenja, a jedina mana mu je što može trajati mjesecima.
Od više invazivnih metoda, postoji:
- krioterapija – uklanjanje kondiloma tekućim dušikom, zatim
- elektrokoagulacija – paljenjem, ubrizgavanjem injekcija interferona u svaki kondilom posebno, ali zadnja se izbjegava radi čestih nuspojava.
- lasersko
- kirurško
- konizacija – primjenjuje se kod većih stupnjeva CIN-a (kirurško uklanjanje dijela grlića maternice).
Najvažnije od svega je prevencija infekcije. Danas osim odgovornog ponašanja postoji i cjepivo. Njegovo generičko ime je Gardasil, a proizvode ga mnoge farmaceutske tvrtke pod raznim tvorničkim imenima. Ono ne štiti od svih tipova virusa već samo od četiri najčešća (6,11,16,18) koji uzrokuju prekancerozne promjene i genitalne bradavice. Ovo cjepivo kao i svako drugo služi isključivo prevenciji, a ne liječenju. Samo cjepivo sadrži dijelove virusa na koje osoba stvori imunost (aktivna imunost). Cijepljenje se vrši u tri navrata (odmah, nakon dva mjeseca, te nakon 6 mjeseci). Namijenjeno je djevojkama od 9 do 26 godina. Prema istraživanjima cjepivo s ova 4 tipa virusa spriječilo je u 3 godine 90% infekcija, te bilo kakve abnormalnosti vrata maternice.
Osoba koja je već zaražena nekim drugim tipom virusa može se cijepiti jer time postaje imuna na tipove koje se nalaze u cjepivu. Ne smiju se cijepiti osobe koje imaju akutnu bolest (temperatura…), osoba osjetljiva na neki sastojak cjepiva, trudnice, te osobe s oslabljenom imunosti (AIDS). Obzirom da cijena ovisi o proizvođaču, te prodavaču u Hrvatskoj je još uvijek velika (oko 400 eura) pa Gardasil nije stavljen u kalendar cijepljenja za razliku od naših bogatijih susjeda (Italija, Austrija) kod kojih je uvršten.
U zadnjih nekoliko mjeseci traje online anketa da se cjepivo uvrsti u redovan kalendar u sve zemlje članice europske unije što bi nama trebao biti znak da nešto treba poduzeti, obzirom na još uvijek veliku smrtnost od raka grlića maternice. Najugroženija populacija od HPV-a je svaka mlađedobna skupina. Razne studije pokazale su izuzetnu korisnost cjepiva te minimalni rizik (nuspojave) pa bi sve to trebalo biti poticaj vladama da uvrste cjepivo u svoj kalendar. Dok se to ne desi još uvijek glavne preventive za sve spolne bolesti su kvaliteta informiranosti, odgovorno spolno ponašanje, uloga obitelji, te redoviti preventivni ginekološki pregledi.
Dinko Kolarić, dr.med.
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
