Članak donosi neke od strategija koje razrednici mogu koristiti kako bi unaprijedili rad s učenicima u inkluzivnom razredu.
Individualizirani pristup učenicima uključuje oblikovanje individualiziranih prilagodbi sadržaja i postupaka u suradnji s školskom stručnom službom te roditeljima kako bi se izradili prilagođeni planovi koji odgovaraju potrebama učenika s posebnim obrazovnim potrebama. Važno je podijeliti dugoročne ciljeve u manje koji će učenicima pomoći u postizanju osjećaja uspjeha. Omogućite alternativne načine izražavanja znanja, poput projekata, prezentacija ili praktičnih zadataka.
Primjena raznolikih nastavnih metoda poput vizualnih materijala (slike, dijagrame, tablice i sl.) mogu pomoći učenicima s poteškoćama u učenju kao i metode suradničkog učenja npr. podjela učenika u manje heterogene grupe omogućava međusobno učenje. Korištenjem digitalnih alata i aplikacija olakšati će pristup učenju, poput interaktivnih ploča, zvučnih zapisa ili specifičnih aplikacija za disleksiju i slične poteškoće.
Za stvaranje inkluzivne razredne zajednice ključno je poticati međusobno razumijevanje, toleranciju i empatiju među učenicima. Razrednik može organizirati različite aktivnosti kako bi učenici naučili o vrijednosti različitosti i važnosti prihvaćanja. Primjerice, mogu se održavati tematski dani posvećeni svjetskim kulturama ili priče o osobama koje su nadvladale prepreke, čime se razvija svijest o raznolikosti i jača osjećaj pripadnosti u razredu.
Kako bi se učenici bolje uživjeli u izazove s kojima se suočavaju njihovi vršnjaci, mogu se primijeniti igre uloga. Primjerice, učenici mogu pokušati kretati se s povezom na očima ili komunicirati bez govora, čime će bolje razumjeti poteškoće osoba s invaliditetom. Takve aktivnosti ne samo da razvijaju empatiju, već i potiču podršku među učenicima. Osim toga, važno je prepoznati trud svakog učenika i nagraditi ga, bez obzira na njegovu početnu točku. Pohvala i proslave postignuća doprinose pozitivnoj atmosferi u razredu i motiviraju učenike na daljnji napredak.
Emocionalna dobrobit učenika igra ključnu ulogu u njihovom školskom uspjehu, stoga razrednik treba osigurati sigurno i podržavajuće okruženje. Redoviti individualni razgovori omogućuju bolje razumijevanje potreba učenika i prepoznavanje eventualnih poteškoća koje mogu utjecati na njihovo učenje i socijalizaciju. Također, korisno je osigurati kutak za smirenje u učionici – prostor u kojem učenici mogu kratko predahnuti i opustiti se ako se osjećaju preopterećeno. Ovakav pristup posebno je koristan za učenike koji se teško nose sa stresom ili osjećajima frustracije. Dodatno, u razredu se može razviti program vršnjačkog mentorstva, gdje stariji ili zreliji učenici pomažu mlađima ili onima koji se suočavaju s poteškoćama, pozivanjem tih učenika na sate pruža se podrška učenicima kojima je ona potrebna, ali se i potiče osjećaj zajedništva te razvijaju socijalne vještine kod svih učenika.
Učinkovita inkluzivna nastava ne može se ostvariti bez suradnje između škole, roditelja i stručnih suradnika. Redoviti roditeljski sastanci omogućuju otvorenu komunikaciju o napretku i izazovima učenika te stvaraju osjećaj zajedništva između škole i obitelji. Osim toga, interdisciplinarna suradnja s pedagogom, psihologom, logopedom i pomoćnicima u nastavi ključna je za pravovremeno prepoznavanje potreba učenika i prilagodbu nastavnih metoda. Organiziranjem zajedničkih sastanaka tim stručnjaka može osmisliti strategije za podršku učenicima u skladu s njihovim individualnim potrebama.
Kako bi cijeli razred bio uključen u proces inkluzije, korisno je organizirati radionice u kojima učenici uče o potrebama svojih vršnjaka s teškoćama u učenju. Kroz takve edukativne aktivnosti gradi se atmosfera razumijevanja i suradnje te se sprječavaju moguće predrasude ili nesporazumi. Volonterske aktivnosti također mogu doprinijeti razvoju empatije i osjećaja odgovornosti kod učenika. Uključivanjem u humanitarne akcije, prikupljanje pomoći ili volontiranje u zajednici, učenici razvijaju svijest o potrebama drugih i jačaju socijalnu osjetljivost. Uz to, poticanje kreativnog izražavanja kroz umjetnost, glazbu ili sport pruža učenicima priliku da izraze svoje emocije i misli na način koji im najbolje odgovara. Ova metoda može biti posebno korisna za učenike s teškoćama u verbalnoj komunikaciji, jer im omogućuje da se izraze na način koji im je prirodniji i ugodniji.
Kroz primjenu ovih strategija, razrednici mogu stvoriti inkluzivno okruženje u kojem svaki učenik ima priliku napredovati i osjećati se prihvaćeno. Inkluzivno obrazovanje nije samo prilagodba za učenike s teškoćama, već obogaćuje cijeli razred, potiče međusobno razumijevanje i priprema učenike za život u društvu koje cijeni raznolikost.
Uloga razrednika u tom procesu je ključna – njegovom podrškom, suradnjom i empatijom inkluzivni razred postaje zajednica u kojoj svaki učenik može ostvariti svoj puni potencijal.
