Nedvojbeno je velika korist za društvo koja proizlazi iz informatizacije i mobilnih telekomunikacija, ali kao i svaka druga stvar, korištenje računala i mobitela ima svoje mane i prednosti.
Djeca se koriste računalima u vrlo ranoj dobi, koriste se sinkronom komunikacijom (forumi, elektronička pošta) i asinkronom komunikacijom (čavrljanje (chat)) putem interneta. Mobiteli su obavezna 'oprema' skoro svakog osnovno i srednjoškolca, a razmjenjivanje SMS poruka je njihova glavna preokupacija.
Internet je golemo prostranstvo informacija koje su u svakom trenutku djeci dostupne, pa je izuzetno važno poučiti djecu kako filtrirati te informacije te kako komunicirati putem interneta. Naravno da je nemoguće, a i nepotrebno imati potpunu kontrolu nad sadržajem kojem djeca pristupaju, ali je potrebno odgojem djeci ugraditi vrijednosti koje će ih voditi podalje od neprimjerenih internetskih sadržaja.
Djeca na internetu imaju potpunu anonimnost (ukoliko to žele), osjećaju se slobodno i nesputano, ne osjećaju strah od osude, ismijavanja i kritike. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći, pa se mogu naći u opasnoj situaciji, a da toga nisu ni svjesni.
Progresivnim napretkom tehnologije, povećao se i broj slučajeva zlostavljanja djece putem interneta. Internet predstavlja samo medij putem kojeg zlostavljači, pedofili i ostali zlonamjernici jednostavno dolaze do s
vojih žrtava, a to su najčešće djeca.
Cyberbullying
Prema definiciji stručnjaka s Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba cyberbullying je opći pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro.
Dakle, prijetnje ozljeđivanjem, uvrede, omalovažavanja, seksualne poruke koje se šalju putem interneta ili SMS poruka primjer su cyberbullyinga.
Napredak tehnologije je i pedofilima olakšao potragu za žrtvom. U doba kada internet nije bio toliko dostupan i korišten, pedofili su posjećivali dječja igrališta, parkove i dugo vrebali svoje žrtve. Puno su prije stupali u vizualni kontakt sa žrtvom, pa su samim time bili puno prije otkriveni.
Danas je dovoljno prijaviti se u forum ili čavrljanje (chat) pod nekim imenom i pronaći žrtvu. Putem interneta slobodno mogu komunicirati sa žrtvom, a da ona nije ni svjesna s kime razgovara i u kakvoj je opasnosti. Proces kojim dolaze do žrtve je dugotrajan, a svodi se na to da s djetetom prvenstveno uspostavi prijateljski odnos. Kako bi bio siguran da može nesmetano s djetetom komunicirati, postavlja par ključnih pitanja: „gdje se nalazi računalo putem kojeg pristupaš internetu?“, „da li roditelji provjeravaju tvoju elektroničku poštu?“
Ukoliko se računalo nalazi u prostoriji koja je izolirana od ostatka obitelji, pedofili nastavljaju komunikaciju sa žrtvom. Djeca koja postanu žrtve pedofila se često povlače u sebe i ne žele povjeriti svoje iskustvo s bliskim osobama, osjećaju sram, emocionalno su uznemireni i nesigurni.
Zato je važno djecu naučiti kako i kada prekinuti razgovor s nepoznatim osobama koje spominju spolni odnos ili bilo što drugo što je vezano uz seksualnost. Djeca bi trebala znati prepoznati loše namjere sugovornika.
Da biste mogli nadzirati djetetovu sigurnost na internetu, potrebno je imati osnovna znanja korištenja računala.
Zlostavljanje putem mobitela
Cyberbullying obuhvaća i zlostavljanje putem mobitela. Zlostavljači putem mobitela uspostavljaju kontakt s više žrtava. Njihove loše namjere potaknute su i olakšane razvojem mobitela s kamerama, fotoaparatima, omogućenim pristupom internetu… A teško im je ući u trag obzirom da lako mogu promijeniti SIM karticu s brojem.
Prevencija
Prevencija ovakvih slučajeva leži u kontinuiranoj edukaciji roditelja, djece, nastavnika i svih koji rade s djecom o mogućnostima moderne tehnologije i njenom sigurnom korištenju.
Izuzetno je važan odnos roditelj-dijete koji bi trebao biti pun povjerenja i topline kako bi dijete usvojilo prave vrijednosti i znalo prepoznati te oduprijeti se lošim namjerama zlostavljača.
Ukoliko se nasilje jednog od opisanih oblika ipak dogodi, možete se obratiti policiji te možete kontaktirati neku od SOS telefonskih linija (Hrabri telefon 0800 0800, Plavi telefon 01/4833-888).
