Možete li se za početak predstaviti našim čitateljima?
Lijep pozdrav svima. Zovem se Gordana Palada, živim u Šibeniku i radim u Osnovnoj školi Brodarica. Profesorica sam engleskog i francuskog jezika i književnosti, ali predajem samo nastavni predmet Engleski jezik, već dvadeset i pet godina. Na početku sam radnog vijeka radila sa svim uzrastima, ali ubrzo sam se skrasila u osnovnoj školi. Iznimno volim raditi s djecom i stalno izmišljati nešto novo s njima. Voditeljica sam Županijskog stručnog vijeća učitelja engleskog jezika više od 12 godina i nedavno sam promovirana u zvanje učitelja savjetnika. Rado se stručno usavršavam, naročito online zbog praktičnosti i mogućnosti praćenja zbivanja u cijelom svijetu. Imam mnogo hobija i malo slobodnog vremena. Ipak, fotografiranje i računalo su moja svakodnevnica. Ljubav prema glazbi, životinjama, fotografiji i učenju dijelim s članovima svoje obitelji, kćeri i suprugom.
Što Vas je potaknulo da se prijavite na natjecanje “Pravi kaLibar za znanje”?
Prvenstveno želja da podijelim svoj rad s drugima, što do sada nije bilo moguće s obzirom na specifičnost materijala koje izrađujem u svojoj virtualnoj učionici. Dijeljenjem materijala, ideja i načina izrade svi smo bogatiji i motiviraniji za daljnji rad, učimo jedni od drugih. Za ovu prigodu dobila sam dozvolu izdavačke kuće Profil Klett za korišenje njihovih materijala, na čemu sam im iznimno zahvalna i prijavila sam razradu jedne lekcije na natjecanje. S druge strane i meni je ovo potvrda kako idem u dobrom smjeru.
Sjećate li se kada ste izradili svoj prvi digitalni nastavni materijal? Što vas je motiviralo i inspiriralo za izradu digitalnih nastavnih materijala?
Dobiti računalo meni je bilo kao djetetu dobiti igračku. Oduševite se kad shvatite što sve možete stvoriti na njemu, a onda započinje igra. Prve sam digitalne materijale izrađivala davno. Prvo su to bili listići koje sam koristila u nastavi uz udžbenike, jednostavno sam se prilagođavala potrebama učenika koje sam imala. Tada sam malo više poradila i na dizajniranju i grafičkoj obradi jer sam smatrala kako djeci trebam dati estetski privlačne materijale. Moram priznati kako je to i meni bio ugodan izazov za učenje, a djecu je jako veselilo kad bi koristila i njihove crteže u radu.
Nakon toga malo sam se više bavila crtanjem i animacijama u PowerPointu i izradom Hot Potatoes vježbi koje sam koristila offline. PowerPoint je uistinu moćan alat ako ga malo više proučite. U to smo doba kolegica Ivana Križanac i ja počele izrađivati školsku mrežnu stranicu na kojoj bi, uz ostale sadržaje, na podstranici za engleski jezik učenici mogli imati dostupne materijale za online vježbu. Ivana je bila zadužena tehničkom stranom podizanja stranice i ostalim sadržajima na stranici, a ja osmišljavanjem dizajna, dizajniranjem i sadržajima na svojoj English Page. Mnogo smo toga tada zajedno naučile i uspješno provele. Naravno, moram istaknuti i ulogu CARNetovog edukacijskog centra Edupoint, njihovih prvih mentoriranih i nementoriranih online tečajeva (od FrontPage 2003. godine, online tečaja o WebCT-u, osnova HTML-a, obrade audio i video zapisa pa sve do Flash animacija) uz koje smo korak po korak razvijale digitalne kompetencije, kako osobne tako i kompetencije naših učenika i kolega. Bilo je to prije više od 12 godina. Stranica je bila aktivna do prelaska na CMS za škole.
U međuvremenu Moodle je sve više privlačio moju pozornost i nakon edukacije na WizIQ Moodle MOOCu i završenom CARNetovom tečaju otvorila sam prvu virtualnu učionicu za peti razred na platformi Loomen.
Glavna motivacija za rad uvijek su mi djeca. Sve je i počelo s idejom da se na ovaj način učenje može maksimalno individualizirati i prilagoditi potrebama i tempu rada svih učenika. Važno je da svi steknu dobre osnove za daljnji rad i školovanje. S druge strane i meni je omogućilo jednu novu razinu u poučavanju, temeljitiju razradu gradiva u vertikali pa čak i jasnije definiranje elementarnih znanja za određene grupe učenika.
Koje su prema Vašem mišljenju prednosti izrade digitalnih nastavnih materijala u CARNetovom alatu Libar?
Libar vidim kao dobru mogućnost dijeljenja digitalnih materijala među kolegama, što je svima velika ušteda vremena. Mislim da može biti poticajan i nastavnicima koji se do sada nisu okušali u tome jer je alat jednostavan i gledajući što druge kolege rade uvijek naučite nešto novo, dobijete inspiraciju i motivira vas za daljnji rad. Sviđa mi se ideja kao i naziv Libar.
Sada kada je natjecanje završeno, planirate li i dalje koristiti CARNetov alat Libar za izradu digitalnih nastavnih materijala?
Da, ali vjerojatno ne mnogo budući da još trebam obogaćivati sadržaje u virtualnim učionicama (https://loomen.carnet.hr/course/index.php?categoryid=605) i na matičnoj stranici škole (http://os-brodarica.skole.hr/nastava/predmeti/engleski_jezik), što je velik posao .
Što biste savjetovali kolegama koji će se odvažiti na izradu digitalnih nastavnih materijala? Kako se, prema Vašem mišljenju, digitalni nastavni materijali uklapaju i koju ulogu imaju u poučavanju učenika? Kako Vaši učenici reagiraju na digitalne materijale? Koje kompetencije učenici razvijaju uz pomoć digitalnih nastavnih materijala?
Kolegama koji tek započinju s izradom digitalnih nastavnih materijala, savjetovala bih da u početku eksperimentiraju, testiraju dostupne slobodne digitalne alate, umreže se i uče od drugih. Neka budu uporni. Danas zaista postoje brojni alati koje možemo koristiti, treba biti selektivan i nakon prve faze testiranja orijentirati se na nekoliko koji vam najbolje odgovaraju i ne previše svaštariti. Na kraju sam i kupila alat koji mi je najviše odgovarao iSpring Suit. Digitalizacija nastave ne smije biti sama sebi svrha i treba paziti koliko vam vremena i energije troši, u školi i kod kuće. Ovo je zadnje i savjet meni samoj.
Smatram kako digitalni materijali uvelike olakšavaju učenje kada učitelj ima jasne ciljeve i dobro planira rad. Možemo dugo nabrajati prednosti koje nam pružaju ako se pravilno i s mjerom koriste. Važno je, kao što sam već bila rekla, da ne postanu sami sebi svrha, da se osluškuje reakcija i potreba djece i prati njihov napredak.
Iskustvo u razredu mi je pokazalo kako djeca u pravilu vole koristiti digitalne materijale na satu, vole koristiti pametnu ploču, tablete i svoje uređaje za rješavanje zadataka, pronalaženje informacija, suradnju i dosta se dobro u tome snalaze. Uz učenje jezika učimo i kako koristiti tehnologiju u svrhu učenja jezika. Vole biti kreativni i samostalni. Iskustvo s virtualnom učionicom razlikuje se od generacije do generacije, ovisno o informatičkoj pismenosti učenika koju u sklopu mog predmeta možemo samo djelomično razvijati kao i njihove spremnosti da preuzmu odgovornost za svoje učenje. Prateći njihov rad preko virtualne učionice i ja mnogo učim o tome kako moji učenici uče.
Možete li nam za kraj reći Vaše dojmove o natjecanju i što vam se najviše sviđa u izradi digitalni nastavnih materijala?
Drago mi je što sam se ovaj put uključila u natjecanje jer do sad nisam imala tu praksu. Mnogo energije utrošim na rad i dodatno prezentiranje izvan škole uglavnom mi bude previše. Ocjenjivački sud na natjecanju nije imao jednostavan zadatak jer je bilo mnogo kvalitetnih i lijepih radova. Zadovoljstvo mi je bilo pratiti što su osmislile i napravile druge kolege. Imamo kvalitetne ljude u nastavi i treba ih podržati i primjereno motivirati. Ovo je natjecanje jedan od pozitivnih primjera. Jedino mi je žao što nisam bila u mogućnosti sudjelovati na Konferenciji u Rovinju.
Zadnje je pitanje dosta općenito i kratko bih odgovorila kako mi se najviše sviđa činjenica što mogu korisno upotrijebiti svoju kreativnost, nema dodatne administracije i iznad svega volim slobodu u radu. Ništa se ne mora i radi se s vizijom i entuzijazmom.
