Iako su filozofi stoljećima jasno razgraničavali razum od užitka, novo istraživanje, koje je objavljeno online (FrontiersinPsychology), pokazalo je da nije tako jednostavno odvojiti razumno razmišljanje od prepuštanju porivima.
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi, dopuštaju li ljudi sebi namjerno pokoje „zabranjeno“ zadovoljstvo. Istraživači su pretpostavili da što je više pojedinac primamljen određenim proizvodom više će razloga upotrijebiti za opravdanje konzumacije toga proizvoda.
60 ženskih studentica, koje su pristale biti ispitanice, dovedene su pojedinačno pred stol na kojemu se nalazila slatka zakuska. Ispitanice su upućene da odmotaju proizvod i na skali od 1 do 7 izraze koliko im je zanimljiv, koliko su voljne probati ga, te kada i iz kojih razloga bi sebi dopustile ovu slatku zakusku.
Kako bi dodatno potvrdili svoju pretpostavku, autori ovoga rada pronašli su još dodatnih 37 studentica za ispitivanje. Ovaj put su odabrali samo one ispitanice, koje su izrazile veliku važnost održavanja primjerene težine, kako bi bili sigurni da da će slatka zakuska zaista predstavljati prijetnju njihovim dugoročnim ciljevima vitkosti i fizičke spreme.
I ove ispitanice prošle su isti postupak istraživanja, kao prethodne, pri čemu je od njih još traženo da navedu što više razloga, koji im padaju na pamet, dopuštanja konzumacije slatkiša koji je ispred njih.
Prvi i drugi eksperiment potvrdio je početne pretpostavke: pokazalo se da ispitanice smišljaju više razloga za konzumaciju slatkiša, što im je taj slatkiš primamljiviji. To znači da se kod ljudi u slučaju hedonističkih dilema aktiviraju procesi rezoniranja, koji rezultiraju većim brojem razloga za popuštanje hedonističkim porivima.
Najčešći razlog kojeg su ispitanice navodile bio je slavlje ( „kada imam nešto za proslaviti“). Još su navodile napor („nakon što sam cijeli dan učila“) i postignuće („jer sam položila ispit“). Ispitanice su kao razloge još navodile i slatkiše kao nagradu za altruistično ponašanje te dugotrajno suzdržavanje od konzumacije slatkiša. Istraživači ovaj postupak nazivaju samolicenciranje – ljudi donose „strategijsku odluku“ o hedonističkoj konzumaciji, vodeći se tezom: „ja to zaslužujem“ .
Ovo istraživanje pokazuje kako popuštanju iskušenjima ne prethodi nužno impulzivnost, nego procesi odlučivanja koji olakšavaju prepuštanje ugodi. Nalazi ovoga istraživanja mogli bi donijeti konačan odgovor na pitanje – kako se oduprijeti porivima.
Imajući na umu da se za svoje zasluge nagrađujemo popuštanjem porivima, sljedeći put kada krenemo posegnuti za „zabranjenim“ užitkom, možemo sebi jednostavno postaviti pitanje: „Kako mogu sebe nagraditi na zdraviji, prihvatljiviji način?“
Članak je preuzet s portala Istraži me – http://www.istrazime.com/psiho-novosti/iskusenje-kako-i-zasto-mu-popustamo/.
Autor: Danijela Jandrić
Fotografija je preuzeta s internetske stranice http://www.freedigitalphotos.net/ (autor: antpkr).
