Roditelji kupuju slikovnice, čitaju priče, čitaju naizmjenično po jednu stranicu, ali vrijeme provedeno uz digitalnu tehnologiju toliko djeci oduzima vremena da je vrlo teško uključiti čitanje lektire u dnevni raspored. Kada učenici vide knjigu od dvjesto stranica, javlja se velik otpor pa je najlakše sažetke lektire pronaći na internetu.
Od prvog razreda djeca su bombardirana onim što moraju čitati. Čitaju prirodu – slijedi provjera, čitaju vjeronauk – provjera. Sve što čitaju, vrednuje se i provjerava od prvog razreda, a djeca nisu u potpunosti automatizirala čitanje. Kako se neće javiti otpor?! Čitaju oni mnogo toga, ali sve je manji broj onih koji vole čitati jer možda zaista i nemaju vremena stvoriti ljubav prema knjizi zbog velikih obveza u školi i izvan škole. Kraći tekstovi i jednostavan jezik, promjena fonta, rječnik s objašnjenjem nepoznatih riječi jedna su od metoda za poticanje čitanja kod djece.
U ovom istraživanju željele smo vidjeti postoji li razlika u dobivanju informacijama između onih čitača koji su pročitali lektiru „Ljeto na jezeru Čiču“ napisanu jednostavnim jezikom i onih koji su pročitali zvornu lektiru autorice Jasminke Tihi- Stepanić. Zanimalo nas je i vrijeme čitanja jedne i druge lektire.
Roditelji su zabrinuti jer njihova djeca ne vole čitati. U nižim razredima, uz poticanje od strane roditelja, djeca pročitaju određene naslove. U predmetnoj nastavi lektire su opširnije i potrebno je odvojiti više vremena za čitanje. Roditelji često traže pomoć kako potaknuti dijete na čitanje lektire. Pronašli smo zanimljivo istraživanje na portalu Lektire.hr. Prema internom istraživanju koje je proveo portal Lektire.hr, roditelji su se izjasnili da su lektire sa svojim sadržajem postale preopširne za brzo čitanje.
U želji da se pomogne učenicima koji imaju disleksiju i onima koji zbog nedovoljno uloženog vremena nisu postigli primjerenu razinu čitanja za svoju kronološku dob, izdane su lektire s jednostavnim jezikom u suradnji s autorima koji su dali svoja autorska prava. Lektire s jednostavnim jezikom možda su rješenje za onu djecu koja ne žele i ne vole čitati. Stoga smo napravile istraživanje u dvjema splitskim školama.
Sudjelovali su učenici sedmih razreda splitskih škola. Dvadeset učenika pročitalo je lektiru napisanu jednostavnim jezikom, a dvadeset učenika pročitalo je izvorno djelo. Ovim istraživanjem željele smo vidjeti postoji li razlika u dobivanju informacija pročitanog djela između jedne i druge skupine.
Odgovore jedne i druge skupine prikazali su u tablici 1. Iz navedenog primjera možemo zaključiti da nema značajne razlike u odgovorima.
Tablica 1.
| Lektira napisana jednostavnim jezikom | Lektira napisana jednostavnim jezikom | Izvorna lektira | Izvorna lektira | |
| Točni odgovori | Netočni odgovori | Točni odgovori | Netočni odgovori | |
| 1. | 100 % | 0 % | 100 % | 0 % |
| 2. | 90 % | 10 % | 100 % | 0 % |
| 3. | 85 % | 15 % | 90 % | 10 % |
| 4. | 80 % | 20 % | 90 % | 10 % |
| 5. | 85 % | 20 % | 80 % | 20 % |
| 6. | 70 % | 30 % | 80 % | 20 % |
| 7. | 100 % | 0 % | 100 % | 0 % |
| 8. | 80 % | 20 % | 90 % | 10 % |
| 9. | 80 % | 20 % | 90 % | 10 % |
| 10. | 85 % | 15 % | 80 % | 20 % |
| 11. | 85 % | 15 % | 80 % | 80 % |
| 12. | 90 % | 10 % | 90 % | 10 % |
| 13. | 100 % | 0 % | 100 % | 0 % |
| 14. | 70 % | 30 % | 80 % | 20 % |
| 15. | 80 % | 20 % | 85% | 15 % |
| 16. | 85 % | 15 % | 85% | 15 % |
| 17. | 70 % | 30 % | 80 % | 20 % |
| 18. | 90 % | 10 % | 100 % | 0 % |
| 19. | 100 % | 0 % | 100 % | 0 % |
| 20. | 70 % | 30 % | 65 % | 35 % |
| 21. | 65 % | 35 % | 70 % | 30 % |
| 22. | 65 % | 35 % | 70 % | 30 % |
Zanimalo ih je vrijeme čitanja. Graf 1. prikazuje veliku razliku u vremenu čitanja između jedne i druge skupine. Učenici koji su čitali lektiru napisanu jednostavnim jezikom čitali su u prosjeku 111, 6 minuta (najbrži učenik pročitao je knjigu za 75 minuta, dok je najsporiji pročitao za 180 minuta), a izvornu lektiru čitali su u prosjeku 265 minuta. 185 minuta bilo je potrebno najbržem čitaču, a 428 minuta bilo je potrebno učeniku koji je najduže čitao.
Navedene rezultate smo dobili tako što su učenici u tablicu upisivali koliko su vremena čitali lektiru.
A.A. čitala je lektiru napisanu jednostavnim jezikom (slika 1)
- B. čitao je izvornu lektiru (slika 2)
Čitanje s djetetom, pokazivanje djetetu svojim primjerom kako je lijepo čitati, izrada dnevnog rasporeda za čitanje metode su koje mogu pomoći djetetu da zavoli čitanje. Najučinkovitija metoda poticanja čitanja pokazala se sa kraćim tekstovima. Iz istraživanja možemo vidjeti da učenici koji su čitali lektiru napisanu jednostavnim jezikom nisu bili zakinuti u dobivanju informacija, a što se može vidjeti u odgovorima. Djeci koja ne vole čitati bilo bi dobro ponuditi lektire s kraćim tekstovima ili napisane jednostavnim jezikom jer će na taj način ipak bolje doživjeti književno djelo nego sažetak s interneta.
Čitanje lektire napisane jednostavnom jeziku omogućuje im aktivno sudjelovanje u procesu nastave.
Literatura:
- Tihi- Stepanić, J. (2019) Ljeto na jezeru Čiču. Zagreb: Naklada Ljevak
- Tihi- Stepanić, J. (2021) Ljeto na jezeru Čiču: prilagođeno izdanje za učenike s teškoćama u čitanju i razumijevanju teksta. Zagreb: Naklada Ljevak
- Možemo li djecu naučiti da zavole čitati
- Zašto djeca ne čitaju lektire?
