Čitanje je važno jer potiče na razmišljanje, poboljšava pamćenje, razvija vještinu koncentracije, potiče maštu i kreativnost. Ćitanje bogati rječnik, širi horizonte, potiče na otkrivanje sebe, pomaže u nošenju sa stresom, odmara, smiruje, zabavlja i veseli.
Djeca predškolskog uzrasta rado slušaju priče koje kod njih izazivaju sreću i radost. Početne impulse za čitanje priča kod djece razvijaju njihovi roditelji, odgojitelji, bake i djedovi. Pozitivan stav prema knjizi i priči važno je njegovati tijekom školovanja.
Međutim, taj početni pozitivni stav prema čitanju s vremenom slabi kod dijela učenika i učenici polako odustaju od čitanja. Današnji učenici više vremena provode uz internet, televiziju i društvene mreže. Sve veća izloženost raznim digitalnim medijima, a želju za čitanjem knjiga stavlja u drugi plan.
Cilj i polazišne pretpostavke
Ovim istraživanjem su željele utvrditi kakve su navike čitanja učenika četvrtih i petih razreda. Odabrale su ove kategorije učenika budući da su smatrale kako učenici četvrtih razreda već imaju razvijene kompetencije čitanja, a i zanimalo ih je hoće li se nešto promijeniti u petom razredu obzirom na povećani broj nastavnih sadržaja i sve veću dostupnost raznih digitalnim sadržajima.
Pretpostavke ovog istraživanja su sljedeće:
1. Učenici ne čitaju rado i dovoljno.
2. Učenici čitaju manje prelaskom u peti razred.
3. Na čitanje ih najviše potiču roditelji.
Metode istraživanja
Istraživanje je provedeno u Osnovnoj školi kraljice Jelene, u četvrtim i petim razredima. Ukupno je anketirano je 222 učenika, 109 učenika i 113 učenica.
Za ispitivanje se koristila metoda ankete koja kao osnovni izvor podataka koristi osobne iskaze i mišljenja ispitanika na postavljena pitanja.
Anketa je sadržavala 13 pitanja, od kojih je na njih 12 trebalo odgovoriti odabirom već ponuđenog odgovora, a na jedno pitanje očekivalo se da učenici napišu svoje odgovore. Anketiranje je provedeno u trajanju od veljače do travnja 2020. godine. Rezultati su obrađeni statističkom metodom izračunavanja podataka i prikazani su u nastavku dijagrama.
Usporedba rezultata četvrtih i petih razreda
Među učenicima četvrtih i petih razreda, više je djevojčica nego dječaka. U četvrtom razredu ima 11% više odličnih učenika nego u petom razredu.
U petom razredu je prosječna ocjena iz hrvatskog jezika bila bolja u odnosu na četvrti razred. Među ispitanim učenicima četvrtog razreda, javlja se manji broj učenika koji je imao zaključnu ocjenu dovoljan. Među učenicima petih razreda nije bilo takve kategorije učenika.
64 % učenika četvrtih razreda smatra da čita dovoljno kao i 68 % učenika petih razreda.
Postotak učenika koji čitaju zato jer vole u petim razredima je za 17 % veći nego u četvrtim razredima. 49 % učenika četvrtih razreda navodi da čita jer voli, dok je 68 % učenika petih razreda odabralo taj odgovor kao razlog čitanju.
Učenici petih razreda imaju više razvijenu intrizičnu motivacija za čitanjem, dok učenici četvrtih razreda još uvijek za čitanje trebaju poticaj od strane učitelja i obitelji.
Učenici četvrtih razreda u većem postotku biraju knjige za čitanje prema naslovu, autoru i preporuci. Veći postotak učenika petih razred bira knjige prema debljini u odnosu na učenike četvrtih razreda.
Dok učenici četvrtih razreda uglavnom čitaju jednu knjigu mjesečno (54 % ), u petom razredu je veći broj učenika koji čitaju dvije i više knjiga mjesečno.
Manje je učenika koji ne čitaju knjige u četvrtom razredu (3 % ), u odnosu na učenike petih razreda (8 % ).
Ispitanici u oba razreda navode da se u njihovim obiteljima čita. Obitelji u kojima se čita pozitivno su okruženje za razvijanje navika čitanja kod djece.
Ispitanici u oba razreda najviše čitaju dječje romane, dok učenici petih razreda kao štivo za čitanje u većoj mjeri odabiru strip. Kao štivo koje bi preporučili prijatelju za čitanje ispitanici iz oba razreda su naveli dječji roman. Zanimljivo je da nitko od ispitanika među četvrtim i petim razredima nije naveo poeziju kao preporuku za čitanje, dok su se neki ispitanici petih razreda opredijelili za strip.
Učenici četvrtih i petih razreda čitaju i elektronske knjige. Manji broj učenika četvrtih razreda (36 % ) čitaju e-knjige, dok učenici petih razreda čitaju još manje (23 % ).
Zaključak
Ovim istraživanjem nisupotvrdili polazišne pretpostavke. Naprotiv, rezultati istraživanja su pokazali da učenici smatraju da čitaju dovoljno i da više čitaju u petom razredu nego u četvrtom razredu. Interes učenika za čitanje prelaskom u predmetnu nastavu ne opada. Također, rezultati istraživanja su pokazali da je kod učenika petih razreda više razvijena intrizična motivacija za čitanje, dok učenike četvrtih razreda na čitanje najviše potiču roditelji. Iako elektronske knjige spadaju u moderne medije, učenicima Škole su još uvijek privlačnije tiskane knjige.
Također, ne može se zanemariti da među ispitanim učenicima čak njih 33 % smatra da ne čita dovoljno. Učenika koji ne čitaju ni jednu knjigu mjesečno u četvrtom razredu je 5 % , a u petom razredu 8 % učenika. Postavlja se pitanje kako potaknuti i te učenike na čitanje. Osim roditelja koji imaju najveći utjecaj u formiranju čitalačkih navika prije polaska u školu, važnu ulogu u školi imaju učitelj i knjižničar.
U cilju aktivnijeg pristupa čitanju učenika važno je otkriti učenikove interese i potaknuti njegove jače strane. Učiteljeva sloboda odabira žanra književnog djela i kreativnih metoda interpretacije istih doprinosi razvoju želje za čitanjem. Učitelj je kao uzor učenicima važan u poticanju čitalačkih navika učenika.
Uloga školske knjižnice u razvijanju čitalačkih navika je važna jer knjižničar ima veliku slobodu u ponudi raznovrsnih sadržaja kroz pristup različitim izvorima znanja, aktivnostima, projektima, digitalnim medijima i ostalim sadržajima koji će zainteresirati učenike za čitanje.
Školski knjižničar i učitelj u svrhu unapređenja čitalačkih aktivnosti učenika i opće dobrobiti svih učenika trebaju međusobno surađivati i nadopunjavati svoj rad. U školskim knjižnicama se mogu organizirati radionice, parlaonice, bajkaonice za djecu te i na taj način kod njih razvijati želju i potrebu za čitanjem.
