Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi kako je mentalno zdravlje odgovornost društva, raznih institucija i odgovornih osoba, ali i cijele zajednice. Bez učinkovite podrške, mentalni poremećaji i druga stanja mentalnog zdravlja mogu utjecati na sposobnost produktivnog rada, odsutnosti i lakoću zadržavanja ili dobivanja posla. Mnoge organizacije su shvatile važnost organizirane i sustavne mreže podrške na području mentalnog zdravlja. Obzirom da je učiteljska profesija iznimno stresna, u ovom empirijskom istraživanju nastojale smo vidjeti imaju li učitelji kemije podršku na području mentalnog zdravlja.
Za potrebe ovog empirijskog istraživanja izrađen je upitnik sastavljen u MS Formsu. Nastavnici kemije ispunjavali su anoniman upitnik koji se sastojao od pitanja višestrukog izbora (spol, godine starosti i godine staža) te pitanja sastavljenih od više tvrdnji. Ispitanici su na tvrdnje odgovarali na Likertovoj skali u rasponu od ‘potpuno se ne slažem’, ‘ne slažem se’, ‘niti se slažem niti ne slažem’, ‘slažem se’ i ‘potpuno se slažem’. U empirijskom istraživanju sudjelovalo je 134 ispitanika, 9 nastavnika i 125 nastavnica kemije osnovnih i srednjih škola Hrvatske.
Kolege su izvor podrške u trenucima stresa za 69 % ispitanika. Najveću podršku kolega izražavaju nastavnici predmetne nastave u osnovnoj školi (75 %), no slični su rezultati i kod ostalih nastavnika. Slično se osjećaju i nastavnici strukovne škole (68 %) te oni koji rade u gimnaziji (65 %). Najmanju podršku kolega osjećaju učitelji predmetne nastave u osnovnoj školi (56 %). Veliki broj ispitanika osjeća podršku obitelji nakon školskih stresnih situacija: 79 % nastavnika u strukovnim školama, 78 % nastavnika predmetne nastave u OŠ, 77 % nastavnika u gimnazijama, te 67 % učitelja predmetne nastave u OŠ.
Vrlo malo nastavnika traži profesionalnu pomoć kad je stres i mentalno zdravlje u pitanju (15 %). Tako 26 % nastavnika kemije u strukovnim školama ima podršku od profesionalaca što je za 10 % više od sljedeće grupe ispitanika, nastavnika u gimnaziji (16 %). 12 % nastavnika predmetne nastave te 11 % učitelja predmetne nastave u OŠ traži profesionalnu pomoć prilikom stresnih situacija u školi. Nešto veći broj ispitanika ima podršku stručnih službi i ravnatelja. Trećina ispitanika izražava kako dobiva podršku stručnih službi i ravnatelja. Međutim, kad se podaci sagledaju prema radnom mjestu tu trećinu sačinjavaju nastavnici predmetne nastave u OŠ (38 %) i nastavnici u strukovnoj školi (37 %) za razliku od petine nastavnika gimnazije (23 %) i desetine učitelja predmetne nastave u OŠ (11 %).
Da su sami sebi podrška izražava 93 % nastavnika kemije. Kako nastavnici strukovnih škola najviše traže profesionalnu pomoć tako u ovom slučaju u najmanjem postotku spominju sebe kao izvor podrške (79 %). 95 % nastavnika predmetne nastave u OŠ, 94 % učitelja predmetne nastave u OŠ te 90 % gimnazijskih nastavnika navode sebe kao izvor podrške u stresnim situacijama.
Na pitanje je li vam ikad pružena edukacija/podrška na području mentalnog zdravlja, rezultati su sljedeći: 74 % nastavnika kemije tvrdi kako im nikad nije pružena edukacija ili neka vrsta podrške na području mentalnog zdravlja dok 26 % navodi kako jest.
Prema empirijskom istraživanju na uzorku od 149 nastavnika kemije evidentno je kako većina nastavnika kemije podršku na području mentalnog zdravlja, ne dobiva. Iz navedenih podataka možemo zaključiti kako postoji velika potreba za organiziranim i sustavnim programima i edukacijama na području mentalnog zdravlja. renata ruićUzimajući u obzir kako je učiteljski posao jedna od najstresnijih profesija, držimo kako ovakva i slična istraživanja moraju biti nit vodilja prilikom planiranja bilo kakvih reforma u kojima je učitelj temelj.
