Naime, učenici su dobili zadatak napisati raspravljački esej iz engleskog jezika na zadanu temu. Većina učenika je pristupila zadatku ozbiljno i iznijela svoje argumente, no jedan esej je privukao moju pažnju, kako kvalitetom, tako i sumnjivim elementima.
Pisanje eseja nije lako. Zahtjeva vježbu, trud, kreativnost i poštivanje pravila jezika. Neki učenici se muče s pisanjem eseja, bilo zbog nedostatka vremena, motivacije, znanja ili samopouzdanja. Zato neki učenici pribjegavaju raznim načinima varanja, kao što su prepisivanje, plagiranje ili korištenje raznih alata na internetu.
Budući da je učenica koja je napisala sporni esej inače slabija iz engleskog jezika, nastavnica je instinktivno posumnjala u autentičnost rada. Kako bih provjerila njegovu vjerojatnu izvornost, koristila je jedan od alata umjetne inteligencije, GPT Zero koji je sposoban prepoznati radove koji su napisani uz pomoć umjetne inteligencije, kao što su Chat GPT, GPT-4, Bard, LLaMa i drugi. Rezultati su pokazali visoku vjerojatnost da je esej napisala umjetna inteligencija.
Kako bih potvrdila sumnje, odlučila je koristiti Chat GPT kako bi generirala tri eseja na istu temu kao i učenica i usporedila ih s njenim radom. Iznenadila se, iako ne previše, kada je vidjela da sva tri eseja sadrže potpuno iste ideje (samo malo preoblikovane), ključne riječi i povezujuće fraze (tzv. linking words) kao i sumnjivi rad. Situacija je postala još jasnija kada je nastavnica pregledala i ostale eseje i otkrila da nekoliko učenika nije pisalo vlastite radove, već je koristilo isti ili sličan alat. Ovo otkriće postavilo je ispred nju izazov kako postupiti u situaciji gdje nema konkretni dokaz da je rad prepisan.
Nastavnica je odlučila pristupiti problemu na pedagoški odgovoran način. Umjesto da optuži učenicu za varanje, odlučila joj je dati priliku da dokaže svoje znanje i razumijevanje teksta. Kroz interaktivnu prezentaciju, u kojoj je analizirala ključne dijelove eseja, postavila je učenicu pred izazov da pročita tekst i prevede ga, što nije uspjela. Dodatno, izdvojila je frazalne glagole koje je koristila u svom eseju te zatražila objašnjenje njihova značenja. Učenica nije znala odgovoriti na pitanja, što je naposljetku rezultiralo priznanjem da učenica nije autorica spornog eseja.
Ovo iskustvo nastavnicu je potaklo na razmišljanje o izazovima koje tehnološki napredak donosi u obrazovanju. Iako su alati poput Chat GPT-a korisni, oni su ipak samo alati i potrebno je učenike educirati o etičkom ponašanju pri pisanju eseja. Pisanje eseja jedna je od najčešćih i najkorisnijih vještina koje učenici trebaju razviti tijekom svog obrazovanja i trebaju shvatiti da je pravi cilj pisanja eseja izražavanje vlastitih ideja i stajališta, a ne pribjegavanje tehnološkim rješenjima koja narušavaju integritet obrazovanja.
U konačnici, cilj obrazovanja nije samo stjecanje znanja, već i razvoj karaktera i etičnosti.
