Škola se nalazi u mirnom kvartu 22. bečkog okruga. Broji 400 učenika u 16 razrednih odjela i 26 učitelja. Škola je multikulturalna. Sigurnost učenika provodi se ulaskom u školu isključivo putem portafona. Pri dolasku domaćin joj je bila učiteljica njemačkoga jezika koja održava nastavu za učenike strance (iz SAD-a, Filipina, Španjolske, Finske, Srbije, Rumunjske, Turske, Grčke, Japana, Kine, Rusije, Ukrajine…) 7 do 9 sati tjedno, dok ostalo vrijeme provode u redovnim razredima.
Posebnost je način prijavljivanja nasilja ili nezadovoljstva: u svrhu zaštite privatnosti svakog učenika na vratima toaleta navedena su imena i kontakt brojevi učiteljica koje će po prijavi reagirati. Komunikacija s roditeljima se održava pisanim putem, a broj individualnih informativnih razgovora s učiteljima je ograničen na jedanput u polugodištu, osim kad je situacija s učenikom složenija. Aktualnu situaciju ometanja nastave učiteljica rješava promptno razgovorom s učenikom dok ju druga učiteljica zamjenjuje u učionici. 
Nastava traje od 7:45 do 13:00 sati, no velik broj učenika ostaje u školi i popodne do 17:00 sati. U popodnevnom terminu nazočila je aktivnostima za razvijanje socijalnih vještina kao primjerice aktivnosti „Jaje“: učenici su podijeljeni u trojke, jedan učenik je okružen u sredini trojke zatvorenih očiju, kreće se u željenom smjeru, ali kad prijeti „sudar“ s drugom trojkom učenika, dvojica učenika koji ga okružuju ga dotiču i on na taj znak mijenja putanju kretanja. Ovom aktivnošću učenici razvijaju povjerenje u druge.
Austrijski obrazovni sustav omogućuje pohađanje jednogodišnje predškole organizirane kao jutarnja redovna nastava za školske obveznike kojima je odgođen upis u 1. razred zbog kognitivnih, motoričkih i/ili socijalno-emocionalnih teškoća u svrhu što uspješnije buduće inkluzije u redovni razred. Ove godine skupina broji 11 djece. Najizrazitije su teškoće dječaka koji izražava socijalnu anksioznost i ponekad remeti rad drugih.
Učiteljica je poučavala glasovnu analizu i sintezu: Koja riječ završava na slog „…and“? Koji glas čuješ na početku riječi? Kad učiteljica izgovori riječ, treba prepoznati početni glas i odgovoriti određenim pokretom (mahanjem, ustajanjem, pljeskanjem…). Na radnom listiću na početku reda je crtež zadanog predmeta, a zadatak je obojati svaki nacrtani predmet s istim početnim slovom kao zadani.
Nakon odmora djeca su razvijala motoričke vještine: pikulanjem gađali su cilj; na žicu su navodili 5 kuglica, savijali je u oblik ribe, ubacili je u platneno „more“ te nakon 5 riba u moru svaku upecali štapićem i kvačicom pričvrstili na rastegnutu vrpcu; kineskim štapićima uzimali su čepove i prenosili u platnenu vrećicu, vrećicu su zavezali i ubacivali u udaljenu kutiju; na stolu je selotejpom zalijepljena vunena nit, a zadatak je zavezati tri čvora i potom ih odvezati.
Surađuju s vanjskim suradnicama logopedinjom koja održava jedan sat tjedno terapiju s učenicima i psihologinjom koja dolazi na poziv radi rješavanja složenijih učeničkih problema.
Promatrala je i nastavu njemačkog jezika za učenike kojima to nije materinji jezik (iz Rumunjske, Ukrajine, Srbije, Južne Koreje i Kine). Učenici uče jezik uz pomoć radnih listića, priča, vizualnih pomagala, čitanjem naglas, aktivnosti kroz igru (primjerice: učiteljica zadaje pojam, a učenik treba autićem stići do zadanog pojma – škole, crkve, parka, trgovine; učiteljica opisuje pojam, npr. slatko i sočno, a učenik treba prepoznati jabuku i stati na pojam označen na podnoj puzzli). Nazočila je nastavi 1. razreda koju polazi učenik a ADHD-om s dominantnom hiperaktivnošću. U učionici koristi posebno dizajniranu stolicu koja mu omogućuje lagane kretnje kojima ne ometa druge u radu i pomaže mu u praćenju nastave. Svaki učenik ima svoju ladicu s didaktičkim pomagalima za pomoć u savladavanju nastavnog gradiva.
Na satu matematike učenici su obrađivali oduzimanje brojeva. Oni kojima je to potrebno mogu se služiti kuglicama na vrpci po principu abakusa. Na satu tjelesne i zdravstvene kulture učenici su u razredu oponašali vježbe učitelja prezentirane putem videa, a potom izašli na igralište. Na nastavi matematike učenici 4. razreda ponavljali su gradivo za ispit. Rad se uobičajeno organizira tako da uspješniji učenici tjedan dana pomažu u učenju slabijim učenicima za stolovima u školskom hodniku nakon čega sljedeći tjedan oni sami nastavljaju učiti. Najmanje uspješne učenike poučava učiteljica u učionici.
U 3. razredu učiteljica primjenjuje švicarski model rada (churer-model.ch) koji podrazumijeva drugačiju organizaciju: učenici ostavljaju školske torbe u garderobi izvan učionice čime je omogućeno nesmetano kretanje po učionici, a školski pribor ostavljaju na polici ispod fiksnih sjedala u zadnjem dijelu učionice čime je on dostupan i gdje se zadržavaju tijekom odmora. Na kraju radnog tjedna u Volkschule Salvatore Keisermuehlen ravnateljica, Erasmus+ koordinatorica i učiteljice s kojima je autorica surađivala, okupile su se u razgovoru dijeleći dojmove i usporedbe s hrvatskom obrazovnom politikom uz zahvalu za gostoprimstvo i poziv da u budućnosti zajedno sudjeluju kao partneri u nekom Erasmus+ projektu. Uz nove praktične spoznaje, autoricu se osobito dojmila radna disciplina i kultura ophođenja učenika bez obzira iz koje zemlje dolaze.
