Prije samo nekoliko desetljeća urbana je subkultura svoje subverzivne ideje oglašavala porukama ispisanim pod okriljem noći na fasadama zgrada. Danas postoje Twitter i druge društvene mreže kao novo okruženje u kojemu se sve moguće vrste ideja natječu za online pozornost uslijed neograničene količine informacija.
Ljubitelji umjetnosti nekoć su morali ići u muzeje ili galerije; danas postoje virtualne izložbe, virtualni obilasci muzeja, pa čak i organizirani online susreti s umjetnicima.
Koristeći društvene mreže kao medij, umjetnici su transformirali paradigmu umjetničkog djela, smatra pisac i kritičar Blair Schulman, urednik online portala Art Tattler.
Internet je preplavljen besplatnim umjetničkim sadržajima: vizualni umjetnici, pjesnici i glazbenici pune ga brže nego ikada dosad.
Mreža je umjetnicima omogućila prijelaz s nekadašnje serije odvojenih pojedinačnih projekata na neprekidan i neograničen niz ekspozea svojeg umjetničkog identiteta kao prepoznatljivog, jedinstvenog brenda, pri čemu njihova na taj način privučena publika postaje sastavnim dijelom njihova medija, napominje Schulman.
Ideja “remekdjela” dosegnula je svoju logičku suprotnost u “novom umjetniku” – proizvođaču kulture koji spaja nadarenost i kontemplativno promišljanje s osjećajem hitnosti i rapidnom produkcijom.
Čin kreativnog stvaranja postao je, tako, “skupna vježba jačanja mišića” nečijeg osobnog umjetničkog brenda, a slike, glazba i riječi samo “kapljice u bazenu umjetničkog znoja” pruženog svima na uvid, ocjenjuje umjetnik, pisac i bloger Brad Troemel.
Umjetnost postinterneta kao put u istinsku univerzalnost
Ako je slika realizacija sna proizašlog iz mašte ili stvarnosti, je li digitalna umjetnost sastavljena od koda i otvorenog izvora sličan san, ali sastavljen od bioritmova, pita se Schulman.
Iz toga proizlaze brojna pitanja o “umjetnosti na Mreži, umjetnosti postinterneta ili novih medija”, pri čemu su ključne riječi “ubrzavanje” i “instant prilagodba”, istaknuo je. Istodobno, internet se pokazao kao medij koji podržava mentalitet mase, gdje odsutnost uređivačke intervencije i punktuacije u kombinaciji s brzim zaključcima pridonosi osjećaju vlastite ispravnosti i kad ti zaključci nisu osobito dobro artikulirani, upozorio je.
Digitalni umjetnik Eric Fickes smatra da se svijet približava novoj epohi povijesti umjetnosti. “Hiperpovezanost nudi novo umjetničko iskustvo koje bi moglo odgovarati definiciji umjetnosti postinterneta”, kazao je. “Ako je tradicionalni galerijski prostor klasična glazba, onda je Mreža punk rock”, ocijenio je Fickes.
Okolnosti su se promijenile za umjetnike, ali i za njihove publike – brzina dotoka novih informacija na društvenim mrežama mijenja navike gledanja.
“Promatrajući zaslon računala, ne zadržavamo se previše na jednoj promjeni statusa, slike, ili djela”, napomenuo je Troenel. Raspon pozornosti promatrača pod velikim je pritiskom nebrojenih informacija koje pristižu istodobno i fragmentirano.
Umjetnost na Mreži zamaglila je granice apsorpcije a, kako bi zadržali taj “pogled iz zraka”, promatrači moraju kultivirati indiferentnost, odnosno, vjerovanje da je svaka dobivena informacija podjednako važna, smatra Troenel.
Nakon što je internet otvorio vrata svima, umjetnost i Mreža prošli su evoluciju od pisanja po fasadama do pisanja po ekranima računala, pametnih telefona i drugih čuda suvremene tehnologije, uz pomoć kojih je estetiku, kreativnost i ideologiju danas moguće transponirati u sve zakutke svijeta, napomenuo je Schulman.
Ta promjena obrazaca i kanala komunikacije otvorila je put ka mogućnosti neke vrste univerzalnosti, dodao je Schulman.
