Sve to ljudi mogu činiti iz vlastitog doma, preko ekrana. Prema velikom nacionalnom istraživanju iz 2008. godine, ljudi na Internetu provode 30% svog slobodnog vremena. Kako se to odražava na socijalne interakcije ljudi? Postaju li ljudi, koristeći Internet, sve usamljeniji i zapravo manje skloni interakcijama koje nisu preko Interneta?
Ovo su pitanje pod nazivom „paradoks Interneta“ među prvima postavili Kraut i suradnici 1998. godine. Na to su ih potaknuli rezultati dotadašnjih istraživanja koji su pokazali da ljudi koriste Internet najčešće u svrhu komuniciranja. Istraživanje Krauta i suradnika pokazalo je da veće korištenje Interneta vodi rjeđem uključivanju ljudi u socijalne interakcije. Točnije, ono je pokazalo da česti korisnici Interneta rjeđe komuniciraju s članovima obitelji, imaju manje brojnu socijalnu mrežu ljudi s kojima su bliski te da su usamljeniji i depresivniji. Kako bi objasnili dobivene rezultate, Kraut i suradnici ponudili su dva teoretska pristupa.
Prema prvom, „istiskivanju socijalnih aktivnosti“, vrijeme koje ljudi posvećuju korištenju Interneta može biti zamjena za vrijeme koje su inače provodili uključeni u offline socijalne aktivnosti.
Prema drugom, „istiskivanju bliskih veza“, koristeći Internet ljudi zamjenjuju socijalne veze veće kvalitete onima manje kvalitete. Istraživanje je pokazalo da su online veze koje sudionici uspostavljaju najčešće manje kvalitete, a kao primjer navode ženu koja razmjenjuje odjeću s drugom ženom koju je upoznala na stranici namijenjenoj prodaji i razmjeni odjeće. Uz Krauta i suradnike, Nie i Erbring (2000) na osnovu svog istraživanja također zaključuju da Internet stvara „usamljenu gomilu“. Oni su svoj zaključak utemeljili na prvom, gore navedenom teoretskom pristupu Krauta i suradnika – Internet ljudima nezaobilazno oduzima vrijeme koje bi inače proveli u offline socijalnim aktivnostima.
Kraut i suradnici proširili su svoj početni uzorak te nakon tri godine ponovili istraživanje, ispitujući i druge čimbenike koji bi mogli biti povezani s korištenjem Interneta. Ponovljeno je istraživanje dalo suprotne rezultate: oni sudionici koji češće koriste Internet imaju veći krug bliskih prijatelja i poznanika, češće interakcije s prijateljima i članovima obitelji, više su uključeni u aktivnosti u zajednici te vještiji u korištenju računala. Autori ističu da su negativni utjecaji korištenja Interneta nestajali kako su ljudi postali vještiji, iskusniji u korištenju Interneta.
Također, u vrijeme ponovljenog istraživanja, vjerojatno se povećao krug bliskih prijatelja i rođaka sudionika koji su imali pristup Internetu te su sudionici mogli s njima komunicirati i preko Interneta. Uz ove promjene, Internet je svojim korisnicima ponudio i veću bazu informacija (vezanih uz zdravlje, hobije, posao), u odnosu na razdoblje prvog istraživanja. Slične rezultate dobivaju i Katz i suradnici (2001) – što su korisnici Interneta više online, vjerojatnije je da će biti uključeni u offline aktivnosti i grupe (religiozne, sportske), u usporedbi s onima koji se nisu koristili Internetom. Isto tako, mogu biti uključeni i u online zajednice, grupe kroz koje mogu dijeliti zajedničke interese i znanja (vezana uz glazbu, obrazovanje…).
U ponovljenom su istraživanju Kraut i suradnici ispitivali i dva suprotstavljena modela povezanosti ekstraverzije, socijalne potpore i korištenja Interneta. Prema modelu „bogati postaju bogatiji“, oni koji su društveniji i imaju visoku razinu socijalne potpore, imat će i veće društvene koristi od korištenja Interneta: društveni ljudi lako mogu kontaktirati druge na Internetu i češće koriste Internet u svrhu komunikacije s drugima. Nadalje, oni koji imaju socijalnu potporu, Internet koriste kako bi ojačali veze s ljudima koji čine tu mrežu podrške.
Dakle, prema tom modelu, društveni ljudi profitirat će kroz dodavanje novih članova u njihove društvene mreže i kroz jačanje postojećih veza. S druge strane, prema modelu „socijalne kompenzacije“, najviše dobiti od korištenja Interneta imat će oni koji su introvertirani ili im nedostaje socijalna potpora. Drugim riječima, oni s manje društvenih resursa mogu koristiti nove mogućnosti komunikacije putem Interneta kako bi oblikovali nove veze s ljudima te putem online komunikacije dobili potporu i korisne informacije koje offline ne mogu dobiti. Rezultati istraživanja potvrdili su postavke prvog modela – korištenje Interneta donosi prednosti ekstravertima i onima s većom mrežom socijalne potpore.
Kod njih se korištenje Interneta pokazalo povezanim s većim uključivanjem u zajednicu i većim samopoštovanjem te nižim razinama usamljenosti i negativnih afekata/osjećaja, dok su kod introverata pronađeni obrnuti utjecaji. Istraživanje koje su 2009. godine proveli Kim, LaRose i Peng potvrdilo je rezultate Krauta i suradnika: pojedinci koji su usamljeni ili koji nemaju dobre socijalne vještine često kompulzivno koriste Internet, što rezultira time da zapostave druge važne aktivnosti kao što su one na poslu, u školi ili one vezane za socijalne odnose sa značajnim drugima. Korištenje Interneta takve pojedince izolira od zdravih socijalnih odnosa i vodi u dublju usamljenost.
Zatim, pokazalo se da socijalno anksioznim osobama korištenje Interneta donosi i prednosti i nedostatke. Provođenje više vremena na Internetu kod njih se pokazalo povezanim s percepcijom snažnije socijalne podrške, osjećajem ohrabrenja i većom učestalošću započinjanja novih prijateljstava u interakciji „licem u lice“. Ipak, ove prednosti kod takvih pojedinaca dovode do rjeđih socijalnih interakcija i veza „licem u lice“ te su one i manje kvalitete. Interakcija preko Interneta puno im je ugodnija nego ona „licem u lice“ te više vremena provode razgovarajući o svojim poteškoćama s ljudima preko Interneta nego s ljudima u offline okruženju, daleko od računala. Korisnicima Interneta koji su socijalno anksiozni, komunikacija preko Interneta osobito je privlačna jer njihov fizički izgled nije vidljiv, kao ni aspekti ponašanja tipični za njihove interakcije „licem u lice“, koji su posljedica njihovog razmišljanja o negativnom vrednovanju od strane drugih (Internet omogućuje da njihov fizički izgled, greške i zastajkivanja u govoru i razgovoru, kao i inače vidljivi znakovi tjeskobe budu nevidljivi).
Na spomenuta se istraživanja Krauta i suradnika, između ostalih, osvrnuo Tyler (2002) koji zaključuje da Internet nije doveo do promjena kvalitete socijalnih veza ljudi. Internet je, naglašava Tyler, ljudima pružio nove načine započinjanja i održavanja socijalnih interakcija i veza; on je novi način zadovoljavanja starih potreba. E – mail, telefon, Internet i mobitel alternativni su načini interakcije nasuprot interakciji „licem u lice“.
Pokazalo se, naime, da je komunikacija „licem u lice“ ipak još uvijek dominantni način komuniciranja ljudi, u usporedbi s komunikacijom preko Interneta i telefona. No, način komunikacije ovisi o geografskoj udaljenosti osobe s kojom se želi komunicirati, ali i o bliskosti veze s njom. Komunikacija s osobama koje su geografski blizu u najvećoj je mjeri 
„licem u lice“, a manje preko telefona i Interneta; s onima koje su na geografski većoj udaljenosti komunicira se podjednako preko Interneta i telefona, a manje „licem u lice“. S bliskim osobama komunikacija je u najvećoj mjeri „licem u lice“ i preko telefona, a manje preko Interneta.
Nadalje, procjene kvalitete socijalnih interakcija „licem u lice“, preko Interneta i preko telefona pokazale su da se najkvalitetnijim smatraju socijalne interakcije „licem u lice“. Slijede ih telefonske te na koncu interakcije preko Interneta. Iako se pokazalo da je percipirana kvaliteta socijalnih interakcija preko Interneta visoka, pokazala se nižom u odnosu na kvalitetu onih preko telefona i „licem u lice“. Zatim, osim što se pokazalo da ljudi najviše komuniciraju „licem u lice“, pokazalo se i da podjednako komuniciraju preko telefona i Interneta. Time su potvrđena istraživanja koja su pokazala da je Internet glavni suparnik telefonu kao mediju za komuniciranje.
Turkle (2012) navodi kako tinejdžeri danas daju prednost Internetu u odnosu na ljudski glas (telefon) jer on zahtijeva interakciju u realnom vremenu, dok Internet daje vrijeme za razmišljanje, ispravljanje i uređivanje poruke. Mladi ljudi komuniciraju preko Interneta i mobitela (SMS porukama) upravo zato što oni omogućuju kontrolu nad socijalnim interakcijama. Karakteristika komunikacije preko Interneta koje to omogućuje je asinkronost (osobe koje komuniciraju preko Interneta nisu u interakciji u realnom vremenu).
Drugim riječima, prije nego što napišu poruku, ljudi stignu razmisliti kako se najbolje izraziti (osobito kad su pod utjecajem jakih emocija), što je povezano i s potrebom za što boljom samoprezentacijom. Prema istraživanjima, osim asinkronosti, odsutnost neverbalnih znakova komunikacije omogućuje bolju samoprezentaciju. Preko Interneta, ona je temeljena samo na verbalnoj komunikaciji (tekstu, o kojem se stigne razmisliti i urediti ga), a neverbalna komunikacija, koju je teže kontrolirati, a karakteristična je za interakcije „licem u lice“, u komunikaciji preko Interneta izostaje.
Zaključno, Internet je medij kojem su se ljudi prilagodili, nisu ga samo pasivno prihvatili u svoj život i ograničili svoje interakcije na one preko ekrana. Internet je omogućio, na primjer, da se brzo dogovore okupljanja (sastanci „licem u lice“) poput onih za godišnjicu mature, da se lako i jeftino može održavati kontakt s dragom osobom koja ne živi u istoj državi. Uz još uvijek najčešću interakciju „licem u lice“, ljudi kombiniraju medije kako bi međusobno komunicirali. Još uvijek se komunicira preko telefona, no zbog toga što Internet omogućuje kontrolu nad socijalnim interakcijama i bolju samoprezentaciju, to je znatno rjeđe.
Ekstravert je pojedinac više usmjeren prema svojoj socijalnoj i fizičkoj okolini, nego prema svom unutarnjem životu. On je društven, ali površan u kontaktima, sklon je zabavi i pričanju, bezbrižan je i pretežno optimističan, relativno neosjetljiv na kritiku i neuspjehe, voli promjenu i brzo djelovanje, slabije kontrolira svoje osjećaje te je općenito impulzivniji.
Introvert je pojedinac koji je sklon, osobito pod stresom, povlačiti se u sebe i izbjegavati socijalne kontakte. Suzdržan je pri izražavanju osjećaja, kontroliran u ponašanju, osjetljiv na kritiku i neuspjehe, zaokupljen analiziranjem samog sebe te sklon samokritici.
Članak je prenesen s portala Istraži me.
Autor: Ana Antolović
