Vrste alergija i klinička prezentacija
Dolaskom proljeća počinje cvatnja prvih stabala (kao što su ljeska, joha, grab, breza, vrba i hrast) i biljaka (poput trava, kopriva, trputca te kasnije ambrozije), stoga se u ambulanti obiteljske medicine povećava broj novodijagnosticiranih i pogoršanja već postojećih alergija. Najčešće se viđa alergijski rinitis, a učestalo se javljaju i alergijski laringitis, alergijski dermatitis, astma, kao i razne alergije na namirnice, lijekove, prašinu ili pelud.
Simptomi koji pacijenta dovode u ordinaciju obiteljske medicine najčešće su učestalo kihanje, bistra sekrecija iz nosa, suzenje očiju i nadražajni kašalj. Navedeni simptomi obično su povezani sa izloženosti alergenu te se pojačavaju pri dolasku u kontakt s istim, kao što je blizina stabla koje cvate, boravak u određenoj prostoriji te izloženost kućnoj prašini kod pacijenata koji reagiraju na prašinu, grinje, ili pak doticaj s psima i mačkama (kod alergija na životinjsku dlaku)
Ponekad simptomi nisu tipični, već može biti prisutan samo dugotrajni nadražajni dugotrajni kašalj bez ikakvih drugih tegoba. Stoga je kod kašlja koji traje dulje vrijeme (tj. kroz period dulji od tri tjedna) uvijek potrebno razmišljati o dijagnozi novog alergijskog zbivanja.
Postavljanje dijagnoze
Nakon kliničkog pregleda u ambulanti koji uključuje pregled ždrijela, nosa (tzv. rinoskopija, tj. pregled nosne šupljine), auskultaciju srca i pluća, mjerenje saturacije kisika u krvi te spirometriju (sukladno procjeni liječnika), liječnik će kod pacijenata koji dotad nisu imali dijagnosticiranu alergiju uobičajeno tražiti laboratorijske pokazatelje alergije.
Krvne pretrage od koristi za postavljanje dijagnoze alergije su imunoglobulin E (IgE) koji se može napraviti u većini kliničkih laboratorija, no također i specifično određivanje RAST i RIST imunoglobulina na pojedine alergene koje se rade isključivo u specijaliziranim laboratorijima. Za dokazivanje alergije rutinski se još može napraviti bris nosa na eozinofile, što predstavlja dokaz alergijske reakcije na razini nosne sluznice i potvrđuje dijagnozu alergijskog rinitisa. Alergološko testiranje uobičajeno se radi na desetak najčešćih alergena i direktni je dokaz alergijske reakcije.
Izbjegavanje alergena
Nakon kliničkog pregleda i uvida u učinjenu laboratorijsku obradu moguće je postaviti dijagnozu alergije i pacijentu dati savjete kako se dalje ponašati. U terapiji alergijskog rinitsa (koji je najčešća alergijska bolest u populaciji) kao najvažnija mjera nameće se izbjegavanje alergena – pacijentu se shodno tome daju upute kako (ukoliko je alergen poznat) izbjegavati izlaganje čimbeniku koji izaziva alergiju.
Ako je alergija uzrokovana kućnom prašinom, savjetuje se uklanjanje svih nepotrebnih izvora prašine (poput tepiha, zastora, zavjesa, jastuka, plišanih životinja ili stolnjaka), često prozračivanje prostorija u kojima se boravi, redovito čišćenje istih prostorija, kao i čišćenje, tj. prozračivanje madraca na kojima se spava.
Sprječavanje alergijskih reakcija uzrokovanih reagiranjem na životinjsku dlaku (bilo pasa, bilo mačaka) također zahtjeva izbjegavanje kontakta s navedenim životinjama. Takve alergije češće se viđaju u dječjoj nego u odrasloj populaciji. Kod dokazanih alergija na pelud, trave ili stabla preporučuje se pokušati izbjegavati boravak u blizini štetnog alergena. U posljednje vrijeme puno se govori i piše o izrazitom alergenom djelovanju ambrozije te o mjerama u zajednici koje se primjenjuju za eradikaciju ove visoko alergene biljke.
Medikamentozna terapija
Sljedeći korak u liječenju alergija su, naravno, lijekovi. Tu prije svega spadaju tzv. antihistaminici, što su lijekovi koji uspješno suzbijaju simptome alergije i pacijentima donose olakšanje tegoba. Na našem tržištu je dostupno nekoliko oblika koji djelotvorno suzbijaju simptome alergije, olakšavaju i sprječavaju kihanje, suzenje očiju i kašalj. To su prvenstveno loratidin, desloratidin, cetirizindiklorid i bilastin. Uzimaju se strogo po uputi liječnika, a doza i vremenski interval uzimanja određuju se s obzirom na stanje pacijenta i ostale pokazatelje bolesti. Lijekovi iz ove skupine dolaze u obliku tableta koje se obično piju jednom dnevno, premda se doza po potrebi može i povisiti.
Ukoliko se simptomi alergije ne smire na terapiju antihistaminicima, a pogotovo u slučajevima alergijskog rinitisa (tj. upale sluznice nosa), liječnik može preporučiti i lokalnu terapiju za alergijski rinitis – kortikosteroidne sprejeve za nos. To su lijekovi koji na razini nosne sluznice smanjuju alergijsku reakciju, smanjuju obilnu sekreciju iz nosa te ciljano djeluju na prekomjerno kihanje. Lijekovi iz ove skupine također su brojni na tržištu, a glavni predstavnici su budezonid, mometazon-furoat i flutikazon-propionat. Indikaciju za njihovo uzimanje postavlja liječnik koji propisuje dozu lijeka i vremenski interval uzimanja.
Bitno je napomenuti da se lijekovi iz potonje skupine ne preporučuju uzimati konstantno, već u periodima najizraženijih simptoma, budući da njihovo dugotrajno uzimanje može dovesti do oštećenja nosne sluznice, povremenih krvarenja iz nosa, a dugoročno i do smanjenog osjeta mirisa. Za liječenje alergijskoj konjuktivitisa (upale očne spojnice) koriste se lokalne kortikosteroidne kapi, također u strogo određenom vremenskom intervalu i isključivo po preporuci liječnika.
Liječenje jakih alergijskih reakcija
U slučajevima jačih alergijskih reakcija, kada antihistaminici i lokalni kortikosteroidni pripravci za nos nisu djelotvorni, mogu se ordinirati druge vrste lijekova: kortikosteroidi u obliku tableta te inhalatorna terapija lijekovima ukoliko se kašalj ne smiri na terapiju antihistaminicima.
Sva dodatna terapija kod jakih alergijskih reakcija ipak zahtjeva provođenje dodatnih dijagnostičkih postupaka. Tako je kod jakih alergijskih reakcija koje su praćene jakim kašljem uvijek potrebno misliti na moguću dijagnozu alergijske astme, zbog čega je potrebno učiniti pulmološku obradu za dokaz navedene bolesti.
Nadalje, kod stanja jake nosne sekrecije i otežanog disanja na nos, kada lijekovi i lokalni sprejevi ne pomažu, važno je učiniti otorinolaringološki pregled kako bi se isključila mogućnost polipa nosne šupljine, bolesti sinusa ili drugih bolesti nosne sluznice.
Ipak, većinu alergijskih reakcija čine alergijski rinitis i alergijski konjunktivitis koji se uspješno liječe sa antihistaminicima, lokalnim kortikosteroidnim sprejevima i kortikosteroidnim kapima za oči. To je terapija koju specijalist obiteljske medicine nakon postavljanja dijagnoze može brzo i kvalitetno preporučiti, što pacijentu donosi olakšanje tegoba i poboljšanje kvalitete života.
Zaključak
Komunikacija liječnika i pacijenta, tj. detaljno upućivanje pacijenta o prirodi bolesti, načinu uzimanja lijekova, mjerama koje pacijent samostalno mora poduzeti za izbjegavanje alergena te planiranje vremenskog intervala liječenja i dalje predstavlja najvažniji korak u pristupu alergijskim bolestima.
Zajedničkim planom liječenja te kvalitetnom komunikacijom liječnika i pacijenta osigurava se najbolja moguća kvaliteta liječenja, a također i prevencija komplikacija svake bolesti – između ostalog i alergija. Zbog toga je odnos pacijenta i izabranog liječnika obiteljske medicine temelj liječenja svake bolesti te osiguranje za dugotrajnu kvalitetu života svih pacijenata.
Članak je preuzet s portala PlivaZdravlje.
