Zanimljivu radionicu na temu straha realizirali su učenici 3. a i 3. b razreda Osnovne škole Ljudevita Gaja zajedno s pedagoginjom škole. Za početak, učenici su trebali napisati na papiriće čega se sve boje. Bilo je zanimljivih odgovora, a najčešći su bili: mrak, samoća, zmije, pauci, potresi, likovi iz filmova, grmljavine, smrdljivog martina, divljih životinja, i loših ocjena. Navedeni strahovi upravo su oni koji se javljaju kod djece u razvojnoj dobi. Rečeno im je da je u redu priznati da se nečega bojimo. Zadatak za učenike bio je definirati osjećaj ili emociju koji se javlja kada se bojiš, a to je strah. Slijedilo je prisjećanje događaja kada su se bojali. Bilo je različitih zanimljivih priča od neobičnog pucketanja u krovu, zvukova koje samo oni čuju, nevidljivih bića ispod kreveta koji ih gledaju cijelu noć, imaginarnih likova kojih se boje kada ugase svjetlo do stvarnih osoba bića ili pojava kojih se boje. Slušajući priče prijatelja, ostali učenici su trebali osmisliti kako im mogu pomoći. Savjeti su bili: utješiti i reći da se ne boje, da upale svjetlo, da provjere prije spavanja ima li koga ispod kreveta, da pričaju o strahu s roditeljima, da ne gledaju strašne filmove ili videozapise, da govore sami sebi da se ne boje više jer su naučili da im ništa ne može biti. Učenici su naučili da im kod straha od potresa pomaže saznanje da se znaju pravilno ponašati u slučaju potresa (sakriti se ispod klupe, a kada završi polako izaći iz zgrade). Znanje o nekim pojavama, bićima i ljudima pomaže u boljem razumijevanju razloga straha.
Učenici su naučili još neke tehnike osnaživanja kao što su:
- razgovor s roditeljima (opisati zašto i zbog čega se javlja strah)
- vježbati duboko disanje i govoriti riječi ohrabrenja
- opisivati strah (usmeno ili pismeno)
- crtati strah
Za kraj, učenici su nacrtali kako izgleda njihov strah pa je napravljena i razredna izložba straha. Učenici su rekli da im je bilo zanimljivo i poučno. Školski sat bio im je prekratak.
