Na portretu kardinala Ugona, koji je naslikan 1352. godine, kardinal je predstavljen s dvije uokvirene leće, čije su drške zakačene jedna za drugu i pričvršćene iznad očiju. Prema tomu, netko je vjerojatno izumio naočale između 1266. i 1352. godine. Kada su se pojavile tiskane knjige, osjetila se i potreba za naočalama. Pošto su staklari u to doba ponajviše radili u Sjevernoj Italiji i Južnoj Njemačkoj, tamo je proizvodilo najviše naočala u 16. stoljeću.
Godine 1629. engleski kralj Charles I dodijelio je povelju udruženju proizvođača naočala. Franklin je izumio bifokalne naočale (s dva žarišta).
Danas, pored toga što ljudima pomažu da lakše čitaju i bolje vide, naočale se upotrebljavaju i u mnoge druge svrhe. Znamo da tamne naočale ublažavaju blještavu svjetlost, dok stakla u boji služe za otkrivanje kamuflaže.
Naočale što upijaju ultraljubičaste zrake nose skijaši, avijatičari, istraživači polarnih područja i planinari.
Radnici koji rade u neposrednoj blizini velikih peći za topljenje kovina nose naočale koje zaustavljaju infracrvenu svjetlost.
Neprestance se izmišljaju nove vrste naočala, da pomognu ljudima koji imaju posebne probleme na svom poslu.
Danas postoje ove vrste naočala:
- korektivne – prilagođavaju žarišnu daljinu oku, kako bi ublažile efekt kratkovidnosti (miopija), dalekovidnosti (hiperopija) ili astigmatizma
- zaštitne – najčešće izrađene od plastičnih leća otpornih na lomljenje, kako bi zaštitile oči od letećih čestica
- sunčane – s lećama koje su propisane na recept ili onima bez recepta, te se zatamnjuju da bi zaštitile od sunčeve svjetlosti i ultraljubičastog zračenja
- 3D naočale – koje omogućuju trodimenzionalnu iluziju na dvodimenzionalnoj površini.
