Životinje procesuiraju svjetlost na drugačiji način-neka bića imaju samo dva tipa fotoreceptora, što ih svrstava u djelomično slijepa bića, dok neka imaju po četiri tako da mogu vidjet npr. ultraljubičasto svijetlo.
“Nitko od nas se ne može oduprijeti mišljenju da možemo zamisliti što druge životinje misle,” govori Tomas Cronin, profesor sa Sveučilišta Maryland koji proučava vizualnu fiziologiju. I dok možemo samo nagađati što životinje misle, gledati njihovim očima uistinu je moguće.
Mačka
“Nikada nećemo znati što mačka proživljava,” govori Dan-Eric Nilsson, zoolog sa Sveučilišta Lund u Švedskoj i koautor knjige Životinjske oči. Ipak, možemo poprilično točno vidjeti ono što one vide. Za razliku od ljudi, mačke imaju dva tipa fotoreceptora i vide poput daltonista, govori Nilssen. Da bi mogli dočarati ono što mačka vidi, sve što je crveno ili zeleno treba postati jedna bolja.
Mačji vid ima nižu rezoluciju nego ljudski, što znači da mačke objekte vide malo zamućenije nego ljudi. Ljudski vid je među najoštrijima zahvaljujući gustoj strukturi konusnih stanica unutar naše mrežnice. Nilsson ističe kako je tokom dana mačji vid šest puta zamućeniji nego čovječji, dok je za vrijeme mraka situacija obrnuta.
Pčele
Pčele su trikromati baš kao i ljudi, no umjesto naše kombinacije crveno-zeleno-plavih boja, njihovi fotoreceptori su osjetljivi na žuto, plavo i ultraljubičasto svjetlo. Sposobnost uočavanja ultraljubičastog svjetla omogućava pčelama raspoznavanje uzoraka na cvjetovima koji ih vode do nektra. Štoviše, govori Nilsson, pčele mogu vidjeti toliki raspon ultraljubičastog svjetla da “vjerojatno mogu vidjeti više od jedne bolje ultraljubičastog svjetla.”
Pčelinje oči imaju veoma nisku rezoluciju zbog svoje strukture. Ova slika ne prikazuje tu zamućenost, nego samo dočarava vidljivost ultraljubičaste boje.
Ptice
Za razliku od ljudi, ptice imaju četiri tipa fotoreceptora koji im omogućuju da vide crvenu, zelenu, plavu i ultraljubičastu u isto vrijeme. Neke ptice imaju oštriji vid od ljudi, tako da veliki orao vidi čak 2.5 puta oštrije od čovjeka.
Kada bi profesor Nilsson uistinu moga ući u glave životinja, “ptice bi bile zanimljive.” No, mi ne možemo izoštriti naš vidi niti vidjeti ultraljubičasto svjetlo, jednostavno, nemamo potrebne fotoreceptore i moždane neurone koji bi nam to omogućili. Dalekozorom možemo dočarati oštrinu koju orao može vidjeti, ali ništa nam uistinu ne može dočarati svijet kakav vidi veliki orao, zaključuje Nilsson.
Čegrtuša
Čegrtuše imaju vid niske rezolucije tokom dana i mnoštvo konusnih stanica koje poboljšavaju njihov vid tokom noći. Ono što čegrtuše čini osobitim je njihova sposobnost uočavanja ultraljubičastog svjetla. One imaju poseban osjetilni alata (organ) – par rupa koje se nalaze na obje strane njuške između oka i nosnica. Uz pomoć njega, govori David Julius sa Sveučilišta California, čegrtuša detektira toplinu.
Čegrtuša kombinira informacije iz svog osjetilnog organa i oka te pravi jedinstvenu sliku. Termalna slika sklapa se s vizualnom i daje prednost čegrtušama u lovu. Julius govori kako zapravo nije teško predočiti ono što vidi čegrtuša, sve što trebamo napraviti je pogledati kroz infracrvenu kameru.
Članak je prenesen s portala Znanost Blog.
Autor: Hrvoje Krpan
