Što su naočale tamnije to će se zjenice više širiti i na taj način primati više ultraljubičastog zračenja, a UV zaštita može biti dobra i kod svjetlijeg stakla. Znači da i sivo, zeleno, žuto ili ružičasto staklo može pružiti adekvatnu UV zaštitu. Na deklaraciji proizvoda u svakom bi slučaju trebalo pisati imaju li naočale UV zaštitu.
Stručnjaci preporučuju one s oznakom “99-100 posto UV apsorpcije” ili UV400 ili i više od toga jer takve naočale blokiraju 99 do 100 posto ultraljubičastog zračenja, odnosno sve sunčeve zrake valne dužine do 400 nanometra, a to znači sve UVA i UVB zrake.
Optometristi podsjećaju da su sunčane naočale dobra zaštita kad snijeg, voda ili pijesak odbijaju i pojačavaju sunčevu svjetlost jer to može biti opasno za oči. No, za prosječnoga sunčanog dana, sunčane naočale nisu nužne jer njihovim nošenjem blokiramo potencijalno korisne valne duljine svjetlosti, a više je od 1500 valnih duljina svjetlosti koje „hrane“ oči. Dakle, povremeno treba izbjegavati sunčane naočale da bi oči funkcionirale kako treba i primile pun svjetlosni spektar.
Njemački stručnjaci napominju i da su sunčane naočale neophodno potrebne djeci jer su ona izložena većem riziku od oštećenja vida s obzirom na to da vani provode puno više vremena od odraslih, a i oči su im osjetljivije.
Oštećenje od UV zračenja je kumulativno, zbog čega bi djeca trebala nositi sunčane naočale od najranije dobi.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Hrvatske radiotelevizije.
