Na prvi pogled ove kamene gromade sastoje se od čvrste jezgre i pjeskovitog oklopa i djeluju kao bilo koji drugi kamen. No, promjene i magija na kamenju započinju nakon što padne kiša i osuši se i zadnja kap. Nakon toga, male formirane izbočine počinju izvirati sa svih strana – gotovo kao da je kamenje oživjelo.
Kako izbočine rastu, s vremenom se odvoje od matičnog kamena i nastavljaju rasti samostalno. Prosječno narastu od 6 – 10 metara u širinu.
Iako znanstvenici znaju za njihovo postojanje već godinama, još uvijek nisu došli do zaključka kako i zašto ovo kamenje zapravo raste. Jedna od najčešćih teorija je da rast urokuje povećana količina minerala u kamenju. Pretpostavka je da kada je kamenje izloženo vlazi, minerali se šire i rade pritisak na pjeskovitu ovojnicu, tjerajući izbočine na površinu što dovodi do saznanja da kamenje zapravo “raste”. No, i dalje ostaje misterija zašto se ovaj proces događa na samo jednom mjestu u svijetu.
Kamenje je postalo turistička atrakcija i svake godine ih pogleda na tisuće ljudi. Kako bi ova iznimna i misteriozna lokacija ostala sačuvanom za iduće generacije, područje u kojem se nalazi je zaštićeno od strane UNESCO-a od 2004. godine.
Članak je izvorno objavljen na portalu Klinfo.
