Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija

Karlovačka županija

Karlovačka županija smještena je u središnjem dijelu Hrvatske, a osim što graniči sa Zagrebačkom, Sisačko-moslavačkom, Primorsko-goranskom i Ličko-senjskom županijom, ona još graniči i sa Republikom Slovenijom te Republikom Bosnom i Hercegovinom. Kao što i samo ime Županije govori, grad Karlovac predstavlja njeno glavno gospodarsko, administrativno i kulturno središte, a osim njega Karlovačka županije se još sastoji od gradova Duge Rese, Ogulina, Slunja i Ozlja.  Osim pet gradova, Županija još ima i 17 općina, te ukupno broji više od 140 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog prometnog položaja na mjestu gdje se povezuje Jadran s Europom, Karlovačka županija sve više dobiva na gospodarskoj važnosti.

Karlovačka županija specifična je po tome što u svojim granicama objedinjuje mnoge prirodne različitosti, pa se tako u Županiji spajaju alpski, panonski i krški elementi. Također, Županija se ističe prelijepom prirodom koju čine rijeke Korana, Mrežnica, Kupa i Dobra, te šumovito gorje Velike i Male Kapele te zeleni kordunski krš. Od davnina je područje Županije je predstavljalo jedno od najvažnijih tranzitnih dijelova Hrvatske, da bi osnutkom Karlovca u drugoj polovici 16. stoljeća ovaj kraj dobio još veću važnost. Osim što je postao gospodarski središtem, Karlovac je postao i važno prometno čvorište pa su tako kroz Županiju građene čak tri važne ceste; Karolina, Josephina i i Louisiana tijekom 18. i 19. stoljeća, koje su već onda spajale Srednju Europu s Jadranskim morem.

Zbog velikih prirodnih bogatstava Županija danas nudi velik broj turističkih sadržaja kao što su rafting, skijanje, ribolov, planinarenje, lov, veslanje i kupanje. Izgradnjom nove autoceste koja preko Karlovca povezuje kontinetalnu Hrvatsku s Jadranom, Karlovačka županija se i u 21. stoljeću nastavlja uspješno razvijati.

Karlovac

Karlovac je glavno administrativno, kulturno i gospodarsko središte Karlovačke županije. Smjestio se u središnjoj Hrvatskoj, u Pokuplju, na sutoku rijeka Korane, Mrežnice, Kupe i Dobre, pa zato i ne čudi što ga često ljudi nazivaju „grad na četiri rijeke“. Grad ima izuzetno važan prometni položaj jer se nalazi na sjecištu željezničkih i cestovnih prometnica koje povezuju Hrvatsku s Istrom i Dalmacijom. Karlovac se sastoji od 52 gradska naselja s kojim danas broji gotovo 60 tisuća stanovnika.

Karlovac je relativno mladi grad za kojeg se zna da je osnovan 13.07.1579. godine na velikaškom posjedu Zrinskih kao zaštitna renesansna tvrđava od daljnjih turskih prodora u naše krajeve. Grad je dobio ime po svom osnivaču Karlu II. Habsburškom koji je u to vrijeme bio zapovjednik hrvatske krajine. Karlovac je izgrađen kao idealan renesansni obrambeni ali i životni prostor u obliku šestokrake zvijezde, te je podijeljen na 24 pravilna bloka sa središnjim trgom i ulicama koje se sijeku pod pravim kutom. Od osnutka pa sve do kraja 17. stoljeća Karlovac je bio pod vojnom upravom nakon čega dobiva djelomičnu samoupravu, da bi tek 1776. dobio status slobodnog kraljevskog grada. Tek krajem 18. i početkom 19. stoljeća bilježi se gospodarski i kulturni razvitak grada, koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih gradova u Hrvatskoj. Krajem 18. stoljeća osniva se karlovačka gimnazije, te se u tom vremenu grade i poznate povijesne ceste: Karolinska, Jozefinska i Lujzinska cesta, koje su preko Karlovca spajale kontinentalnu Hrvatsku s Jadranskim morem. Važno je istaknuti kako je za gospodarski razvitak grada u tom vremenu zaslužan i procvat lađarstva na Kupi. Nakon strahota I. i II. svjetskog rata u Karlovcu se počinju otvarati brojne tvornice od kojih su najvažnije „Karlovačka industrija mlijeka“, „Tvornica obuće Josip Kraš“, „Žitoproizvodi“ te „Karlovačka pivovara“. Nažalost, za vrijeme domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća, Karlovac je stalno bio izložen ratnim stradanjima, nakon čega su brojna industrijska postrojenja u gradu bila ugašena ili im je uslijedila privatizacija. Danas, nakon završetka rata Karlovac se uspješno oporavio te zbog svog atraktivnog prometnog položaja, bogatog kulturnog nasljeđa i predivne prirode ima sve preduvjete za daljnji gospodarski i kulturni razvitak.

Od brojnih kulturnih spomenika najvažniji se svakako nalaze u okvirima povijesne gradske jezgre, unutar karlovačke tvrđave. Važno je istaknuti kako su danas od gradskih utvrda ostali samo opkopi, a od starog grada vidljive su još samo pravilne ulice s baroknim građevinama i središnjim trgom. Jedan od najvažnijih sakralnih objekata u gradu svakako je ranobarokna franjevačka i župna crkva sv. Trojstva iz 17. stoljeća, sa samostanom izgrađenim u 18. stoljeću. Spomenuti objekti smješteni su na glavnom gradskom trgu na kojem se još nalazi kužni pil iz 17. stoljeća s baroknim kipom Madone, a usamom središtu trga nalazi se i zdenac iz 19. stoljeća. Tijekom 18. stoljeća na sjeverozapadnom dijelu „Zvijezde“ izgrađen je i polukružni barokni trg s ranobaroknom palačom koja je služila kao stan i stožer generala tvrđave, u kojoj je danas smješten gradski muzej. Važno je spomenuti kako je ovaj trg okružen vojnim palačama, vijećnicom te obrtničkim kućama. Od vrednijih povijesnih građevina u gradu svakako još valja izdvojiti kuću grofa Janka Draškovića iz prve polovice 19. stoljeća. Nadalje, moramo istaknuti kako se sjeverozapadno od središta grada na brežuljku smjestio stari grad Dubovac iz 17. i 18. stoljeća koji je danas preuređen u hotel. Od važnih spomenika u Karlovcu još moramo spomenuti i Marmontovu aleju platana, kao i Vrbanićev perivoj koji predstavljaju zaštićne hortikulturne spomenike, dok se nedaleko grada nalazi i specijalni biološki rezervat; cret Banski Moravci.

Karlovac je danas grad u kojem djeluju brojne osnovne i srednje škole, te veleučilište. Od važnih kulturnih institucija izdvajamo „Zorin dom“ koji predstavlja glavnu kulturnu ustanovu u gradu s bogatim glazbenim, dramskim i likovnim sadržajima. Nadalje, od kulturnih ustanova tu još moramo istaknuti i Gradski muzej Karlovac koji se sastoji od Prirodoslovnog, Areheološkog, Etnološkog, Kulturno-povijesnog i Povijesnog odjela, te od Galerije „Vjekoslav Karas“. Važno je spomenuti kako u Karlovcu još djeluje i Središnja nacionalna knjižnica Slovenaca u Hrvatskoj, glazbena škola, gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“, te brojne galerije. Tu se još nalazi i Muzej crkvene umjetnosti i starih rijetkih knjiga koji je otvoren 1987. unutar Franjevačkog samostana. Između ostalog, Karlovac je poznat i kao gradu sporta, a od važnijih sportskih klubova koji djeluju u gradu izdvajamo prvoligaše; odbojkaški i rukometni klub Karlovac, te baseball klub Kelteks.

Od važnijih kulturnih manifestacija u gradu izdvajamo Dane piva, zatim hodočašće sv. Josipu na Dubovcu, te Karlovačke dane kulture. Zbog svog povoljnog prometnog položaje, bogatog kulturnog nasljeđa i blizine četiriju rijeka, Karlovac danas ima sve preduvijete za daljnjim razvojem gospodarstva i turizma.

Duga Resa

Duga Resa je grad unutar Karlovačke županije koji se smjestio na rijeci Mrežnici, te je udaljen tek jedanaestak kilometara jugozapadno od Karlovca. Grad se sastoji od 29 naselja te broji ok 12 tisuća stanovnika.

Pronađeni arheološki artefakti na lokalitetu Sveti Petar Mrežnički svjedoče o obitavanju Rimljana na širem području grada. No, iako se mjesto Duga Resa spominje od kraja 14. stoljeća, tek s pojavom pamučne industrije u 19. stoljeću se malo selo pretvara u industrijsko mjesto koje u isto vrijeme postaje i općinsko središte. Konačno, unutar samostalne Hrvatske 1993. godine, Duga Resa dobiva i status grada. Važno je istaknuti kako je na razvoj grada utjecala izgradnja prometnica; prvo Jozefinske ceste krajem 18. stoljeća, te željezničke pruge krajem 19. stoljeća, koja je preko Duge Rese povezivala Rijeku s Karlovcem. Danas je Duga Resa moderna urbana sredina koja bazira svoje gospodartvo uglavnom na poljodjelstvu, tekstilnoj industriji te industriji pokućstva. U gradu danas djeluju tri osnovne i jedna srednja škola. Od brojnih sportskih klubova u gradu važno je spomenuti stolnoteniski klub Aquaestil te ženski odbojkaški klub Mladost.

Od kulturno-povijesnih atrakcija u Dugoj Resi valja istaknuti crkvu sv. Petra s arheološkim nalazištima iz rimskih vremena, zatim radničko naselje Kasar iz 19. stoljeća koji se nalazi uz tvorničke pogone Pamučne industrije. Također, na Mrežnici se još nalaze brojne pitoreskne vodenice i stara hidroelektrana. Zbog svog povoljnog prometnog položaja i prelijepe prirode, Duga Resa danas ima sve preduvjete za daljnjim razvojem gospodarstva i turizma.

Ogulin

Ogulin je grad u Karlovačkoj županiji koji se smjestio podno planine Klek, te na rijeci Dobri u Gorskom kotaru. Grad se sastoji od 24 naselja te broji više od 15 tisuća stanovnika.

Grad se razvio oko utvrde koju je krajem 15. stoljeća izgradila plemenitaška obitelj Frankopan, nakon što su Turci 1493. godine razorili Modruš. Ime grada najvjerojatnije potječe od latinske riječi „ob gula“ što se odnosi na ždrijelo ili ponor, i to se u ovom slučaju odnosi na ponor rijeke Dobre u samom Ogulinu. Razvoj grada bilježi se tek nakon izgradnje željzničke pruge Zagreb-Rijeka tijekom druge polovice 19. stoljeća, kada se u Ogulinu nalazilo i sjedište Modruške županije. Nakon strahota I. i II. svjetskog rata, Ogulin je u Hrvatskoj unutar Jugoslavije nastavio razvijati svoje gospodarstvo na poljodjelstvu, stočarstvu i preradi drva. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godina 20. stoljeća Ogulin je pretrpio teška ratna stradanje, od kojih se danas uspješno oporavio.

Od kulturnih znamanitosti u gradu svakako valja istaknuti utvrdu s dvije kule i gotičkom kapelom sv. Križa podignutu prije 1500. godine. Također, na glavnom trgu u gradu nalazi se župna crkva sv. Križa iz 1781. godine, okružena lijepim katnicama iz vremena Vojne krajine. Nadalje, od vrijednih sakralnih objekata u gradu važno je spomenuti pravoslavnu crkvu sv. Georgija, srednjovjkovnu kapelu sv. Jakova te kapelu sv. Petra. Važno je spomenuti kako se preko rijeke Dobre pruža i zanimljivi stari kameni most iz 19. stoljeća. Od kulturnih ustanova koje djeluju u gradu valja izdvojiti Zavičajni muzej iz 1967. godine koji je smješten u Starom gradu, a u njemu se nalaze arheološka, etnografska te alpinistička zbirka novije povijesti, s memorijalnom sobom Ivane Brlić-Mažuranić. Svakako najveću atrakciju u gradu predstavlja hidrološki fenomen u samom središtu grada, gdje ispod litica ponire rijeka Dobra u veliki otvor po imenu Đulin ponor.

Ogulin je danas razvijeno urbano središte u kojem djeluju dvije osnovne i srednje škole. U gradu djeluju i broji sportski klubovi od kojih izdvajamo istoimeni teniski, nogometni i košarkaški klub „Ogulin“. Najvažnija kulturna manifestacija u gradu je Dan grada koji se ujedno održava na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa. Važno je istaknuti kako su obližnja jezera Sabljaci i Bukovik, koja su nastala krčenjem rijeke Dobre i Mrežnice, pogodna za ribolov, jedrenje i kupanje, te je dio rijeke Dobre pogodan i za raftig. Također, neposredna blizna vrhova Bjelolasice i Kleka isto tako doprinosi dobrim preduvjetima za daljnjim razvojem turizma u Ogulinu i njegovoj okolici.

Slunj

Slunj je grad unutar Karlovačke županije koji se smjestio na obalama rijeka Slunjčice, nedaleko njenog utoka u rijeku Koranu na Kordunu. Važno je istaknuti kako kroz grad prolazi glavna magistralna cesta koja preko Plitvičkih jezera vodi prema srednjem i južnom Jadranu. Slunj danas broji više od 6 tisuća stanovnika, te se sastoji od 67 naselja.

O obitavanju ljudskih zajednica na području današnjeg grada još iz vremena prapovijesti svjedočen nalazi gradina Suvi Slunj i Grkov Vrh, a o vladavini Rimljana govore ostaci rimskog naselja na Kneževu Brdu u naselju Točak, te nalaz epigrafskog spomenika u naselju Gornje Primišlje. Razvoj grada bilježi se početkom 14. stoljeća kada plemenitaška obitelj Frankopan dobiva darovnicom kralje Karla Roberta čitavu Drežničku županiju. Obitelj Frankopan tada na tom području gradi dva grada; Tržac na Korani te Slunj na Slunjčici koji se po prvi puta spominje u 14. stoljeću kao utvrđeni grad, da bi se već početkom 15. stoljeća razvio u trgovište. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća počinju prodori Turaka u ove krajeve, nakon čega je usljedila vojna organizacija granice na Slunju koji je ujedno postao i središtem kapetanije. Unatoč neposrednoj ratnoj opasnosti, u ovom vremenu oblikovale su se jezgre mnogih današnjih okolnjih naselja, te se bilježi razvoj gospodarstva i to posebno mlinarenja u Rastokama, koje su tada bile mlinarski centar cijele regije. Za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine početkom 19. stoljeća bilježi se daljnji razvoj gospodarstva, izgrađuju se ceste, mostovi i razni drugi vojni objekti. Nakon Francuza slijedi period austrijske vladavine koja je također doprinjela daljnjem razvoju grada kroz izgradnju škola, civilnih ustanova te cesta. Značajnija urbanizacija mjesta bilježi se tek nakon ukidanja Vojne krajine krajem 19. stoljeća, kada Slunj dobiva status grada te postaje sjedištem kotarske oblasti. Početkom 20. stoljeća grad postaje važno tranzitno mjesto preko kojeg se spajaju kontinentalni i primoski dio Hrvatske. Nakon I. i II. svjetskog rata grad se oporavlja, da bi tijekom osamdesetih godine 20. stoljeća u Slunju bio zabilježen razvoj obrtništva i malog poduzetništva. Nažalost, za vrijeme domovinskog rata početkom devedesetih godine istog stoljeća Slunj je teško stradao, te je bio pod okupacijom do 1995. godine kada je konačno oslobođen. Iako se i danas u Slunju osjećaju rati ožiljci, grad se postepeno oporavlja i razvija u gospodarskom i turističkom smjeru.

Od povijesnih znamenitosti u gradu svakako moramo izdvojiti ruševine stare utvrde Frankopana iz 14. stoljeća nad kanjonom Slunjčice, kraj kojih se nalazi stari stražarski toranj Polterturm. Tu je još i druga utvrda po imenu Suhi Slunj koji se nalazi blizu sela Zbijeg, te župna crkva sv. Trojstva u kojoj se nalazi ulomak nadgrobne ploče s grbom Frankopana. Najvažniju turističku atrakciju u gradu svakako predstavlja jedinstveno i pitoreskno vodeničarsko naselje Rastoke u kojem se nalaze kuće stare i do tristo godine; a samo mjesto predstavlja skladnu kombinacije potočića i slapova koje su ukrotili mlinovi i ispresjecali drveni mostići. Svakako najznačajnije događanje u gradu je kulturno-sportska manifestacija Koranski susreti. Zbog svoje prelijepe okolice u Slunju postoje potencijali za daljnjim razvojem turizma. Tako se ovdje sve više bilježi i razvoj raftinga te ostalih sportova na vodi, a u okolici postoje i odlični uvjeti za lov. Povolji prometni položaj, prelijepa priroda te bogato kulturno nasljeđe u svakom su slučaju garancija kako će se Slunj i njegova okolica nastaviti uspješno razvijati u budućnosti. 

Ozalj

Ozalj je grad u Karlovačkoj županiji koji se smjestio na litici desne obale rijeke Kupe. Grad danas broji gotovo 8 tisuća stanovnika a sastoji se od čak 98 naselja. Važno je istaknuti kako se grad nalazi na regionalnoj cestovnoj i željezničkoj prometnici koja povezuje Karlovac preko državne granice s Metlikom u susjednoj Sloveniji.

Iako su na području Ozlja boravile prapovijesne zajednice te kasnije Rimljani, on se po prvi puta spominje 1244. godine kao slobodni kraljevski grad. Važno je istaknuti kako je srednjovjekovni grad Ozalj pregrađen u dvorac tek u 18. stoljeću. Njime vladaju plemenitaške obitelji Babonići, zatim od kraja 14. stoljeća Frankopani, te od sredine 16. stoljeća Zrinski. Nakon smaknuća Petra Zrinskog 1671. godine mnoge vrijednosti su bile raznesene iz grada. Tek sredinom 18. stoljeća, već ruševni grad dao je pregraditi R. Perlas, a od druge polovice 18. stoljeća pa sve do druge polovice 19. stoljeća grad je bio u posjedu obitelji Batthyanya koji dodatno nadograđuju stari grad. Poslije njih Ozljem vladaju obitelji Thurn i Taxis do 1928. godine kada ga Družba braće hrvatskog zmaja spašava od daljnjeg propadanja. Važno je spomenuti kako se današnje naselje počinje razvijati ispod starog grada. Početkom 20. stoljeća u Ozlju na Kupi se gradi jedna od prvih hidroelektrana u Hrvatskoj koja je već 1908. počela opskrbljivati industrijske pogone u Karlovcu. Zbog svoje divne neorenesansne arhitekture u čijem je stilu izgrađena, ova hidroelektrana je danas kulturni spomenik, te svojom ljepotom privlači mnoge posjetitelje. Nakon burne povijesti Ozalj je danas moderno urbano središte čije se gospodarstvo temelji na poljodjelstvu, kovinskoj industriji, proizvodnji građevinskih materijala te na turizmu.

Svakako najznačajniju povijesnu građevinu u gradu predstavlja stari srednjovjekovni dvorac obitelji Zrninskih i Frankopana koji je danas preuređen u muzej, a u koji se ulazi preko mosta koji je još tijekom prve plovice 19. stoljeća bio pomičan. Zbog brojnih pregrađivanja danas je očuvan tek manji dio starog dijela grada od kojih se ističu četvereokutna kula, gotička kapela i pravokutna palača Nikole Zrinskog s gotičkim detaljima; a važno je istaknuti kako su u cijelom starom dijelu nađene zidne slike i glagoljski grafiti. Od mnogih prirodnih ljepota u okolici grada svakako valja izdvojiti spilju Vrlovku koja dnas predstavlja zaštićeni spomenik prirode. Također, od ostalih turističkih zanimljivosti u okolici Ozlja još moramo spomenuti i etnološko selo u naselju Trg, zatim pavlinski samostan u nasljeu Svetice te brojne drvene kleti razasute po ovom vinorodnom kraju. Nadalje, moramo naglasiti kako nam iz Ozlja dolazi i velika hrvatska slikarica Slava Raškaj koja upravo bila inspirirana pejzažima Ozlja i njegove okolice. Zbog svog povoljnog prometnog položaja i blizine granice sa Slovenijom, te zbog svoje predivne prirode i bogate povijesti Ozalj ima sve preduvjete za razvoj kulturno-povijesnog te izletničkog turizma.

Sisačko-moslavačka županija

županijom, te sa susjednom Republikom Bosnom i Hercegovinom na jugu. Sisačko-moslavačka županija je smještena na južnom dijelu središnje Hrvatske, te obuhvaća Posavinu, Banovinu, Moslavinu kao i dio Slavonije i Korduna. Županija graniči sa Zagrebačkom, Karlovačkom, Bjelovarsko-bilogorskom, Požeško-slavonskom i Brodsko-posavskom Županija danas broji više od 183 tisuća stanovnika, a njeno sjedište nalazi se u Sisku. Osim Siska, Županija se sastoji od 13 općine te gradova Gline, Hrvatske Kostajnice, Kutine, Novske i Petrinje, na koje ćemo se detaljnije osvrnuti u nastavku teksta.

  Povijesno, područje današnje Županije se nalazilo u periodu od 14. do 20. stoljeća unutar Zagrebačke županije, da bi konačno krajem 20. stoljeća bila ustrojena Sisačko-moslavačka županija u svojim današnjim okvirima. Županija je danas najpoznatija po izuzetno velikim industrijskim aktivnostima, zbog čega je ovdje zabilježena velika industrijska zagađenost ali i velika zaposlenost i proizvodnja. Zbog brojnih prirodnih resursa kao što su nafta, zemni plin, voda, šume i termalini izvori, na području Županije postoje dobri preduvijeti za daljnjim razvojem gospodarstva.Također, Županija je dobro prometno povezana cestovnim, željezničkim i riječnim putem zbog čega predstavlja i važno tranzitno područje u Hrvatskoj. Od važnijih industrijskih postrojenja koja djeluju u Županiji važno je istaknuti Petrokemiju iz Kutine, te refineriju nafte u Sisku.

Osim velikih industrijskih potencijala, zbog svoje raznolike flore i faune, te bogatog kulturnog nasljeđa Sisačko-moslavačka županija danas ima i vrlo dobre preduvjete za daljnjim razvojem turizma. Između ostalog, za turizam Županije važnu ulogu imaju prelijepi Park prirode Lonjsko polje, vinske ceste Moslavine, ljekovita voda Topuskoga, te poznato selo roda – Čigoč.
 

Sisak

Sisak je glavno administrativno, kulturno i gospodarsko središte Sisačko-moslavačke županije. Grad se smjestio na plodnom ali močvarnom području Panonske nizine, na mjestu gdje rijeka Odra utječe u Kupu, a Kupa u Savu. Važno je istaknuti kako se u gradu nalazi naše najveće riječno pristanište, a gospodarskom razvoju grada upravo je doprinjelo to što su rijeke Kupa i Sava plovne do Siska. Grad se danas sastoji od 35 naslja te broji više od 52 tisuće stanovnika.

Sisak je jedno od najstarijih naselja središnje Hrvatske o čemu govore pronađeni ostaci urbane naseljenosti još iz 4. stoljeća prije Krista; iako postoje i prapovijesni dokazi o naseljenosti na ovom području. U 4. stoljeću pr. Kr. na područje današnjeg grada dolaze Keltski Segestani koji nakon mješanja s ilirskim starosjediocima osnivaju zajedničko naselje Segesticu. Ovo naselje nakon više pokušaja konačno osvajaju Rimljani 35. godine pr. Kr. na čelu s mladim Oktavijanom koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August. Rimljani ovdje ubrzo osnivaju vojni logor Sisciu koji je imao luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća ovdje je djelovala i rimska kovanica novca. Grad je u drugoj polovici 1. stoljeća stekao status rimske kolonije te se razvio u sjecište trgovine, obrta i riječnog prometa o čemu danas svjedoče brojni nalazi poput amfora, alata, keramike i novca. Tijekom 2. stoljeća grad odoljeva napadima barbara, te u 3. stoljeću doživljava ponovni razvitak. Krajem 3. stoljeća, pod rimskim carem Deoklecijanom Siscia postaje središtem provincije Savske Panonije, da bi već krajem istog stoljeća grad postao i sjedištem biskupije. Sisak stradava krajem prve polovice 5. stoljeća od Atilinih Huna, da bi nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva grad poharali Avari i Hrvati tijekom 7. stoljeća. Tek tada, s dolaskom Hrvata, Sisak se počinje ponovo razvijati, da bi početkom 9. stoljeća ovdje stolovao hrvatski knez Ljudevit Posavski koji utvrđuje grad i bori se protiv Franaka. Nakon prestanka djelovanja Sisačke biskupije čiju je ulogu pruzeo Zagreb, Sisak postaje feudalni posjed zagrebačkog biskupa. Za vrijeme vladavine kralja Bele IV. tijekom 13. stoljeća, Sisak konačno dobiva status grada te se od tada razvija kao središte Županije. S prodorom Turaka u ove krajeve Sisak je u 16. stoljeću dobio važnu stratešku i obrambenu ulogu. Važno je spomenuti kako se kod sisačke utvrde odigrala povijesna pobjeda združenih kršćanskih snaga Srednje Europe nad Turcima, nakon koje se zaustavlja tursko prodiranje u Europu. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva početkom 18. stoljeća, grad se ponovo počinje razvijati, te prvom polovicom 19. stoljeća Sisak ponovo dobiva status slobodnog trgovišta, da bi konačno krajem istog stoljeća civilni i vojni Sisak bili ujedinjeni u jedinstvenu upravu. U tom razdoblju grad se širi, grade se parkovi i brojne gostionice, te se 1862. godine izgrađuje i pušta u promet prva željeznička pruga u Hrvatskoj koja je povezivala Sisak i Zidani Most. Nakon I. svjetskog rata u blizini grada niču industrijska postrojenja uz koja se grade i nova naselja. Važno je istaknuti kako je početkom II. svjetskog rata 1941. godine u Sisku osnovan i prvi partizanski odred na području bivše Jugoslavije. Nakon rata slijedila je obnova te značajna industralizacija grada i to posebice u smjeru metalurške, naftne, kemijske, prehrambene i drvne industrije. Nažalost, tijekom domovinskog rata početkom devedesetih godine 20. stoljeća grad je pretrpio teška ratna razaranja, od kojih se danas još uvijek uporavlja.

Od povijesnih znamenitosti u gradu svakako je najpoznatija i dobro očuvana trokutasta utvrda starog grada iz 16. stoljeća u kojoj je danas smješten Zavičajni muzej. Nadalje tu su još barokna palača malog kaptola i klasicistička plača velikog kaptola te Stari most od cigle preko Kupe. Od ostalih znamenitosti na području grada važno je još izdvojiti zaštičeno močvarno područje Lonjskog polja, zatim staru ruralnu arhitekturu sisačkog kraja, te arheološki park „Siscia“.

Sisak je danas razvijeno urbano središte u kojem djeluju brojne osnovne i srednje škole, jedna glazbena škola, te dva dislocirna stručna studija i Matelurški fakultet. Od brojnih kulturnih ustanova koje djeluju u gradu važno je izdvojiti Dom kulture, gradski muzej Sisak, plesni studio Doma kulture, zatim kazalište D.A.S.K.A. i alternativni kulturni centar Daskalište. Od brojnih sportskih klubova u gradu izdvajamo nogometni klub „Segesta“, zatim rukomenti klub „Siscia“ i hokejski klub „INA Sisak“. Bogato kulturno nasljeđe, preljepa okolica i povoljni smještaja na dodiru triju rijeka, čvrsti su temelji na kojima Sisak u 21. stoljeću nastavlja graditi svoju svjetlu budućnost.

Kutina

Kutina je grad unutar Sisačko-moslavačke županije koji se smjestio na jugoistočnim obroncima Moslavačke gore te na rubu Lonjskog polja. Grad se sastoji od 23 naselja te sa svojih 15 tisuća stanovnika, danas čini moslavački gospodarski i administrativni centar.

Ime grada prvi se puta spominje 1256. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bela IV., a već 1334. godine Kutina se spominje kao župa s crkvom Svih Svetih, a krajem 15. stoljeća kao župa s crkvom sv. Katarine. Od 12. do 14. stoljeća grad je bio u sastavnom dijelu Gračeničke županije, te su njime vladale brojne plemičke obitelji. Od srednjovjekovnog grada i utvrde Blodyn koja se nalazi južno od današnjeg grada danas su ostala vidljiva samo gradišta opasana opkopima. Važno je istaknuti kako u 18. stoljeću današnju vrijednu baroknu župnu crkvu sv. Marije Snježne gradi grof Karlo Erdody i njegova žena. Tek sredinom istog stoljeća Kutina postaje kotar te se pridružuje požeškoj županiji do 1886. godine, nakon čega se priključuje bjelovarsko-križevačkoj županiji,