Sudjelujući u međunarodnom eTwinning projektu “Cultural heritage detectives (Čuvari kulturne baštine)”, učenici 2. razreda Osnovne škole Ante Curać Pinjac iz Žrnova na otoku Korčuli imali su zanimljiv zadatak, ugostiti kipara u razredu.
Kao uvod u zadatak posjetili su Gradski muzej Korčula te dobili mnoštvo informacija o kiparima s Korčule. Razgledavajući njihova djela uočili su kako se u radovima kipara većinom nalaze otočki motivi poput starih zanimanja, težaka, ribara i sl. Istražujući djela kipara saznali su kako su neki kipari čak izrađivali i dječje igračke. To im se je posebno svidjelo.
Ideja da će dva školska sata provesti obrađujući glinu, i to sa lokalnim kiparom, oduševila je drugaše. Polazeći od činjenice da se djeca ne igraju vani, u prirodi i “u blatu i s blatom” kao prije, ovaj zadatak su s oduševljenjem prihvatili i roditelji koji su pribavili potrebnu glinu za rad. Dodir rukama u spoznavanju, stvaranju, oblikovanju je nezamjenljiv.
Lokalni kipar Frano Cebalo učenicima je najprije ispričao priču o obradi gline te je zajedno s učenicima odabrao Olivera Dragojevića, kao poznatu osobu njihovog zavičaja, koju će zajedničkim snagama pokušati prikazati u glini. Meštar Frano je najprije djeci objasnio da kiparstvo potječe od talijanske riječi sculpere, koja znači sjeći, rezati, nazivamo i skulptura, kao i plastika, od grčkog plassein, što znači oblikovati. To je umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Od čvrstih se materijala stvaraju, tj. oblikuju različiti predmeti i skulpture.
Modeliranje je proces oblikovanja bezoblične mase gline rukom, pritiskivanjem ili razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem. Kada se glina osuši ili ispeče, skulptura se stvrdne i dobiva konačni oblik koji se može umnožiti ako po njemu napravimo kalup. Modelirati kipar može i u papiru, kartonu, metalima, sintetičkim materijalima, staklu, lijevanjem.
Kipar Frano se je u potpunosti prilagodio uzrastu učenika drugog razreda te je prije početka rada dao jednostavne upute: “Stojimo ispred stola na kojem je velika hrpa gline, u lijevu ruku u sredinu dlana stavimo komadić gline i na njega desnom rukom dodajemo komade gline stavljajući ih “u centar”. Komad gline stalno okrećemo u dlanu i dodajemo glinu dok god ne napravimo glavu i poprsje koja nam dobro “leži” u ruci. Tada gledajući model dodajemo komad po komad gline koja nam predstavlja kosu, a zatim naočale”.
Učenici su pažljivo slijedili upute te su njihovi uratci bili izvrsni. Zaključili su kako je lijepo dovesti gosta u razred te su izjavili da su na tom satu jako puno naučili. Glinu će nastaviti koristiti i dalje. Ovakvim načinom rada učiteljica želi poticati stvaralaštvo kod djece, dati kratak pregled povijesti kiparstva te uspoređivati kako se kiparstvo kao jedna od grana umjetnosti, odnosno likovnih tehnika, poučava u osnovnoj školi kroz eTwinnig projekte. Zadovoljni rezultatima rada vesele se budućim zadacima te suradnji s vršnjacima sudionicima u projektu.
