Knjiga je dar koji možeš otvarati opet i opet baš kao i kovčeg iz naše uvodne aktivnosti kojeg je odgojiteljica Gina postavila na sredinu sobe. Djeca su olujom ideja odgovarali što se nalazi unutra. Bilo je zanimljivo čuti odgovore četverogodišnja na pitanje što se nalazi u kovčegu. Kada su vidjeli da je unutra knjiga vrlo brzo su došli do zaključka da je knjiga blago. 
Djeci je čitala priču Grigora Viteza Ogledalce pokazujući im ilustracije navedene priče. Odgojiteljica ih je poticala na prepričavanje priče pokretom pa su djeca oponašala pokrete životinja poput zeca, vjeverice, šojke kreštalice i medvjeda. Djeci je posebno bila zanimljiva ova aktivnost budući da su se kretali po sobi, a samim time je potaknut njihov cjeloviti razvoj što je od iznimne važnosti. Zatim su u kovčegu pronašli ogledalo kojeg je svako dijete primilo u ruke te su govori što vide. Svi su se složili da vide svoj odraz u ogledalu i na taj način postali su dio priče.
Po završetku čitanja priče djeci su ponuđene različite aktivnosti poput crtanja svog odraza u ogledalu, bojanja, izrade životinja glinamolom. Svatko je birao gdje se želi uključiti i na taj način nastali su različiti radovi. Navedenim aktivnostima zaokružili smo jedno predivno druženje i potaknuli ljubav prema pisanoj riječi od najranije dobi.
Koliko je važno čitati djeci od najranije dobi svjedoče brojna istraživanja. Djeca kojoj se redovito čita brže se razvijaju, stvara se posebna emocionalna veza između odrasle osobe i djeteta, djeca su zainteresiranija za okolinu, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, brže razvijaju čitalačke navike. Zaista mogu reći da sam sretna što se mojemu djetetu čita, osim kod kuće, i u vrtiću jer dijete nikada nije premalo za slikovnice i knjige. Ne da ti mu knjigu dok ne nauči čitati isto je što i ne pričati dok ne nauči govoriti.
