Osnovnoškolci češće gledaju filmove u organizaciji škole, posebice učenici nižih razreda, u odnosu na srednjoškolce. Značajan je broj onih koji u posljednjih godinu dana nisu imali priliku pogledati film u organizaciji škole, bilo da je riječ o događajima unutar škole ili u kinu. Preporuke učitelja/učiteljica imaju minimalan utjecaj na najmlađu djecu u smislu izvora informacija o filmovima i motivacije za gledanje filmova kod kuće, dok kod ispitanika starijih od 11 godina taj utjecaj drastično opada.
Neki su to od rezultata istraživanja gledateljskih navika publike od 6 do 19 godina, koje je portal Vrti svoj film proveo 2023. u 82 osnovne škole i 26 srednjih škola iz svih dijelova Hrvatske.
Istraživanje je provedeno u suradnji s timom stručnjaka iz područja razvoja publike, uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija RH u okviru poziva za Razvoj publike u 2023. godini te u partnerstvu s Hrvatskim audiovizualnim centrom. Cilj je bio analizirati i identificirati načine na koje publika u dobi od 6 do 19 godina usvaja filmsko iskustvo.
Putem online upitnika, prilagođenog trima dobnim skupinama – učenicima u dobi od 6 do 10 godina, od 11 do 14 te od 15 do 19 godina – ispitano je 6.974 učenika osnovnih škola te 1.561 učenik srednjih škola u mjestima i gradovima u svim hrvatskim županijama.
Istraživanje je pokazalo da su za 80,2 % djece u dobi od 6 do 10 godina najvažniji izvor informacija o filmovima roditelji, a s dobi raste utjecaj preporuka prijatelja i servisa za gledanje filmova, kao što su Netflix i HBO. Djeca svih dobi najčešće gledaju filmove na TV ekranu, osnovnoškolci većinom s članovima obitelji, a srednjoškolci sami.
“Djeca najmlađe dobi pristupaju filmu prvenstveno u sklopu TV programa, dok starija djeca sve više koriste internet i digitalne platforme za gledanje filmova. Filmovi se obično gledaju vikendom, najmlađi povremeno uz prekide, za razliku od srednjoškolaca koji gotovo uvijek odgledaju film u cjelini.”
Motivacija za odabir filma varira, ali naglasak je na sadržaju i glumačkoj postavi u svim dobnim skupinama. Djeca od 11 godina i stariji uzimaju u obzir trenutno raspoloženje, dok se najmlađi često povode za preporukama obitelji. Sve skupine, bez obzira na dob, izbor filma temelje na potrazi za zabavom i smijehom kao primarnim motivima za gledanje. Ovo se reflektira na raznolike vrste i teme filmova koje odabiru, no zajednički im je osnovni motiv – uživati i zabaviti se uz filmsko iskustvo.
Mlađi često biraju animirane i igrane filmove s humorom i akcijom, dok stariji preferiraju igrane filmove poput akcijskih, komedija i krimića. Najmlađi preferiraju animirane filmove sa životinjama, fantastičnim stvorenjima, smiješnim situacijama te avanturama u izmišljenim svjetovima. Stariji se češće okreću filmovima koji odgovaraju njihovim specifičnim interesima poput dokumentaraca o povijesnim događajima ili ličnostima ili sportskih dokumentaraca. S druge strane, mlađi češće preferiraju dokumentarne filmove o životinjama i sportu.
Najmlađi preferiraju sinkronizirane filmove često vjerujući da su oni domaće produkcije. S druge strane, djeca od 11 godina nadalje sklonija su gledanju filmova na originalnom jeziku s podnaslovima (titlovima), pokazujući veću sklonost internacionalnim filmovima.
Rasprave o filmovima s učiteljima ili nastavnicima, roditeljima ili prijateljima nakon gledanja zajednička su praksa djeci svih dobi, s naglaskom na omiljene scene i likove iz filmova te poruku filma, a variraju u intenzitetu među skupinama. Adolescenti preferiraju diskusije s prijateljima i istraživanje drugih filmova istih redatelja ili s istim glumcima. U svakoj je dobnoj skupini više od polovice ispitanika pogledalo crno-bijeli nijemi film, no značajan postotak učenika nije imalo to iskustvo. Kino nije često posjećeno mjesto, ondje svi ispitanici većinom gledaju filmove jednom u više mjeseci”, navedeno je u sažetku istraživanja.
“Rezultati provedenog istraživanja na raspolaganju su svima koji žele steći uvid u trenutno stanje gledateljskih navika mlade publike, ali i prepoznati prednosti i nedostatke postojećih kulturno-obrazovnih sustava koji omogućuju dostupnost filmskih sadržaja. Nadamo se da će kina, kulturni centri, nezavisne udruge i organizacije usmjerene na razvoj filmske pismenosti rezultate istraživanja koristiti za kvalitetno prilagođavanje svoje ponude potrebama djece i mladih. Isto tako, odgojno-obrazovne ustanove mogu koristiti rezultate istraživanja za kvalitetniju integraciju filmske umjetnosti u svoje obrazovne programe. Vjerujemo da uvid u navike mlade publike može hrvatske kulturno-obrazovne institucije osnažiti za strateško planiranje u kreiranju programa za djecu i mlade, razviti zajednice i kružoke i, najvažnije, odgojiti generacije mladih u filmu i za film,” poručile su voditeljice istraživanja Ivana Jakobović Alpeza i Nika Petković.
Rezultati istraživanja dostupni su na poveznici, a osim cjelovite verzije dokumenta, dostupna je i skraćena verzija.
Vijest je prenesena s Medijske pismenosti.
