Komuniciranje u školama u smislu njihova uspješnog održavanja i funkcioniranja, možemo usporediti sa ulogom gravitacijske sile u svemiru. Primarna funkcija socijalne komunikacije unutar neke zajednice, primjerice škole, tvrtke ili institucije je očuvanje zajedništva, integriteta ličnosti svakog pojedinca uz održavanje uspješnosti suradnje stvarajući ozračje povjerenja i zajedništva temeljeno općim prihvaćenim vrijednostima. Na njima počivaju zajedničke ideje, spremnost na suradnju i timski rad.
Komunikacija je proces međusobne interakcije i djelovanja ljudi koji jedni na druge utječu oblikovanjem, slanjem i primanjem poruka, misli, doživljaja, ideja ili osjećaja. Preduvjeti uspješne komunikacije su samopoštovanje i slika o sebi, otvorenost, ljubaznost, toplina, izbjegavanje stereotipa i predrasuda. Kao sinonim za samopoštovanje je svjesnost o samom sebi, slika o sebi koja se najčešće razlikuje od onoga što drugi misle o nama i onoga što stvarno jesmo i što bismo željeli biti. Osobe s visokim samopoštovanjem su realne i optimistične, lakše uspostavljaju komunikaciju, iskrenije su u komunikaciji i slobodnije su u izražavanju svojih ideja.
Nastavnički suradnički odnosi trebaju biti stabilni, u ravnoteži društvenih odnosa u kojem jedna strana nudi ono što druga strana želi. Takvu vrstu međuljudskih odnosa u školama je potrebno neprekidno njegovati, jer stabilnost i uzajamnost mogu opstati samo ako svi dionici u odnosu stalno vode brigu o očekivanjima druge strane. Povjerenje i stvaranje povjerenja u školskom okruženju se odražava kao povjerenje u intelektualne i stručne sposobnosti, moralne kvalitete druge osobe te povjerenje u pozitivan ili barem neutralan stav druge osobe, a do stvaranja povjerenja dolazimo uspostavljanjem komunikacije, pružanjem potpore, poštivanjem drugih, održavanjem vlastite dosljednosti i vjerodostojnosti. U trenutku profesionalnog razvoja, afirmacije i napredovanja pojedinca u kolektivu gdje sa svakim unapređenjem pojedinac prihvaća drugog, iznimno je bitno znati prilagoditi komunikaciju. Politika i politiziranje unutar škole se ne može eliminirati, ali mora se voditi briga o tome da svi procesi budu konstruktivni i u razumnim granicama, jer svako pojačano politiziranje može biti razlog razvijanja sukoba.
Komunikacijske vještine su izuzetno važne u ljudskim odnosima jer nepažljivom komunikacijom možemo stvoriti brojne nesporazume i poteškoće dok pažljivom komunikacijom možemo poboljšati međuljudske odnose, želeći prije svega da istinski razumijemo drugu osobu. Svrha upotrebe komunikacijskih vještina ima i zamke kad postane alat za manipulaciju, kojim će druga osoba učiniti ono što mi želimo. Korištenje komunikacijskih vještina u svrhu upravljanja drugima implicira stav nepoštivanja druge osobe i polazi od neiskrenog odnosa prema drugima.
Većina osoba smatra da je suradnički odnos nešto što se jednostavno može ostvariti, ali to nije tomu tako. Mnogima od nas uistinu je teško blisko surađivati s drugima ili bar s nekim ljudima zbog čega neminovno dolazi do sukoba. Velika je odgovornost vođe za klimu u pojedinim školskim institucijama kao i svakog pojedinca koji snosi odgovornost za svoje postupke, imajući utjecaja na cjelokupno ozračje škole. Kolegijalna suradnja trebala bi biti dobrobit pojedinca i pravo umijeće ispravnih postupaka, a odražava se onda kad stvari ne idu najbolje. Suradnička se kultura očituje kroz profesionalnu povezanost djelatnika, suradnju, zajedničko promišljanje odgojno-obrazovnog procesa i timski rad. Kvaliteta odnosa i komunikacija djelatnika predstavlja jedno od najvažnijih temelja kvalitete. Postoje razni oblici suradnje koji se samo tako nazivaju, a zapravo su samo „krinka“ suradnje. Na primjer, djelatnici se prave da se slažu s nekom idejom ili osobom samo zato da bi se toj osobi dopali ili oblici suradnje koji mogu oslabjeti razvojni potencijal kolektiva. Primjer takve suradnje je kada se jedan nastavnik ili grupa nastavnika natječe s nekim drugim nastavnikom ili grupom nastavnika. Tu je često riječ o borbi za prevlast ili ostvarivanje nadmoći nad drugima. Pri tom se “cilj zamjenjuje sredstvom”, jer nastavnici rade određene stvari ne stoga što su uvjereni u njihovu ispravnost, nego da bi tim postupkom iska
Svrhovita suradnja pridonosi promjenama i stvaranju zajedničkog identiteta. Uspjeh školske institucije ovisi o osjećaju uzajamnog poštovanja, međusobne podrške u ostvarivanju inovativnih ideja te stvaranju snažne suradničke kulture. Takva kultura ojačava napore škole na putu postizanja velikih promjena kakve će donijeti modularna nastava. Ona pretpostavlja konstruktivnu zajedničku aktivnost između minimalno dvije ili tri osobe koja je usmjerena prema ostvarenju nekih zajedničkih ciljeva. Ona sadrži u sebi različite oblike zajedničkog rada, od zajedničkog pripremanja nastavnika za nastavu, zajedničkog planiranja, izvođenja i evaluacije nastave u timskom radu, preko uzajamnih kolegijalnih hospitacija, pa sve do tzv. „profesionalnih zajednica koje uče“. Razvijati sposobnost evaluacije vlastitog i tuđeg rada jezgra je suradničkog učenja i rada u školi uz razvoj komunikacijskih umijeća, poticanje na aktivno slušanje drugih, suradnju, interpretaciju vlastitih ideja bez straha od reakcije skupine i otvorenosti za nove ideje.
Za postizanje ravnopravnih i uvažavajućih odnosa s drugima potreban je izniman intelektualni i emocionalni angažman i kontinuirano propitivanje duboko ukorijenjenih vrijednosti, kao i kontinuirani rad na sebi rad na sebi, koji uključuje upoznavanje svojih kapaciteta i ograničenja, načina na koji njih vide ostali nastavnici, djelatnici, suradnici i učenici. Kvalitetna praksa je kolektivno, a ne individualno postignuće. Praksa mnogih škola opterećena je lošim međuljudskim odnosima i oblicima suradnje koji ne zadovoljavaju ni minimalne standarde kvalitete. Samo zadovoljan i motiviran nastavnik, može stvoriti kvalitetne uvjete za cjelokupan razvoj učenika. Kultura dijaloga i timski suradnički rad između skupina ključnih dionika zahtijeva međusobno uvažavanje, koordinaciju, dvosmjernu komunikaciju, usklađivanje očekivanja, pridržavanje dogovora i otvorenost kolektiva za primanje i davanje konstruktivnih povratnih informacija te preuzimanje osobne i zajedničke odgovornosti.
Socijalna komunikacija i suradnički odnosi nastavnika pretpostavljaju kvalitetu koja će se odražavati na suradničke odnose s učenicima. Za to ne postoje gotovi recepti ni standardizirane formule, načine poboljšanja moramo iznaći sami. Mijenjanjem kulture školske ustanove na suptilan način možemo poboljšati suradnju koje će uvođenjem modularne nastave biti neophodna za kvalitetu nastavnog procesa.
