U ovome članku pod riječju “žena” valja razumijevati svaku ženu, udanu ili neudanu, uključujući tinejdžerke, trenutka orgazma (novo lat. orgasmus – uzbuditi se) kada muške sjemenice (spermiji ili spermatozoe, od grč. sperma + zoon – živo biće) dolaze u dodir sa ženskim jajašcima i oplođuju jedno od njih. Iz tih začetaka (embriona) razvija se život i nakon devet mjeseci na svijet dolazi novorođenče. Hura, imamo, eto, novog stanovnika svijeta!
Svako začeće, međutim, nije poželjno. Zašto? Razlozi mogu biti brojni i različiti.
Kontracepcija se najčešće primjenjuje sa svrhom rađanja željenog djeteta u željeno vrijeme, u skladu s programom planiranja obitelji (jedno od osnovnih ljudskih prava je slobodno odlučivanje o stvaranju obitelji i rađanju djece). Razlozi, međutim, mogu biti i druge naravi. Teška bolest, primjerice, nezaposlenost, siromaštvo, u tradicijskim sredinama nedostatak privole roditelja ili nedostatak zaključenog braka. Uzroci primjene kontracepcije u mladih ljudi najčešće su malodobnost partnera (muškarac ili žena, ili oboje, još su u dobi djeteta), nezavršeno školovanje i nedostatak istinske ljubavi. Novorođenče jest silna radost, ali i velika briga, jer je za odgoj potrebna visoka razina odgovornosti i angažiranja oba roditelja pa se od davnina smatra poželjnom stanovita dob budućih roditelja, zrelost, da su majka i otac dovoljno odrasli, iskusni, zreli i sposobni ispunjavati roditeljske obveze. Ako žena zatrudni prije 18. godine života i majka i dijete bit će izloženi većim zdravstvenim problemima. Djevojke i mladići, međutim, ponekad uspostavljaju intimne odnose u prigodnim situacijama, nakon raznih proslava, tuluma, a da se nisu zavoljeli, pa ni čestito upoznali. Najopasniji su uzročnici tzv. instant seksualnih odnosa mladih, tj. snošaja nakon kratkog međusobnog poznavanja muškarca i žene alkohol i opijati.
Svrha kontracepcije
Kad je, dakle, neželjeno začeće u izgledu, ono se hotimično sprječava, a postupak sprječavanja i sredstvo koje se pri tome rabi nazivaju se kontracepcijom (latinska složenica riječi: contra – protiv i cepcio – začeće).
Svrha kontracepcije može biti privremeno sprječavanje začeća (koje se može prekinuti u svakom trenutku) ili trajno (trajno sprječavanje trudnoće naziva se sterilizacija, obavlja se kirurški). Radi lakšeg razumijevanja i preglednosti mi ćemo se zadržati na postupcima privremene kontracepcije, među kojima su najpoznatiji prirodni, mehanički i hormonski postupci.
Prirodni postupci
Najčešći su prirodni postupci privremene kontracepcije prekinuti snošaj i prosudba plodnih dana žene vođenjem menstrualnoga kalendara (uz mjerenje bazalne temperature). Neškodljivi su, besplatni i bez nuspojava. Prihvaćaju ih sve religije. Nažalost, ne štite od prijenosa spolnih bolesti.
Muškarac i žena mogu hotimično spriječiti začeće djeteta prekidanjem snošaja i izlučivanjem muških sjemenica izvan rodnice. Taj način sprječavanja začeća nije sasvim siguran jer mnogi muškarci nisu u stanju kontrolirati ejakulaciju (od lat. ejaculari – izbacivati), tj. izlučivanje sjemenica (postupak izlučivanja sjemenica izvan rodnice je uspješan u oko 80% slučajeva). Ponekad se sjemenice izlučuju spontano (muškarac toga nije svjestan), a mala količina sperme (sjemenica i sjemene tekućine) može isteći i prije ejakulacije. Zbog toga je rizik začeća osobito visok prilikom opetovanoga snošaja.
Dobro je uvijek imati na umu da i najmanja količina sjemenica u rodnici može uzrokovati oplodnju. Zbog toga nakon svakog snošaja valja isprati penis mlakom vodom i pomokriti se. U jednom izljevu sperme ima oko 50 milijuna sjemenica na mililitar, a granica normalnog broja spermija, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, jest 20 milijuna po mililitru.
Začeće se može spriječiti suzdržavanjem od seksualnih odnosa u vrijeme kada je žena plodna.
Svaka žena tijekom fertiliteta (plodnoga dijela života), za tzv. plodnih dana, prilikom snošaja izbacuje jajašca spremna za oplodnju. Ti se “plodni dani” mogu izračunati. Ovulacija (izlučivanje sazrelih jaja iz jajnika) najčešće nastaje oko četrnaestog dana (između 12. i 16. dana) u 28-dnevnom menstruacijskom ciklusu. Tome danu valja dodati i dane koliko je jajašce sposobno za oplodnju i koliko je spermij živ i pokretan. “Nesigurno razdoblje” je, dakle, između 11. i 18. dana menstruacijskog ciklusa. Sve se računa od prvoga dana posljednje mjesečnice (menstruacije). Valja, međutim, imati na umu da su menstruacijski ciklusi rijetko kad točni u dan. Zbog toga se mora nekoliko mjeseci mjeriti osnovna (bazalna) temperatura radi utvrđivanja najranije i najkasnije menstruacije.
Ovaj postupak sprječavanja neželjenog začeća nije uspješan u oko 20% žena. S redovitim mjerenjem osnovne temperature stopa neuspjeha smanjuje se na oko 5%. Ako se želi izbjeći trudnoća u “nesigurno vrijeme” žena se mora suzdržati od seksualnih odnosa.
Ženama se svakako preporuča uredno vođenje kalendara menstrualnih ciklusa tako da se sa sigurnošću znaju podaci o posljednjoj mjesečnici. Ako se apstinencija u plodne dane dugo primjenjuje, i ako se stalno razmišlja o rizicima neželjenoga začeća, remete se snošaji, a u žena mogu nastati psihičke teškoće.
Mehanički postupci
Mehanički postupci sprječavanja začeća obuhvaćaju uporabu zaštitnih navlaka, prezervativa (lat. praeservare – unaprijed čuvati) ili kondoma (naziv je prema francuskom liječniku Condomu) i postupak postavljanja dijafragme u rodnicu ili spirale.
Najčešće kontracepcijsko sredstvo danas u uporabi je prezervativ. Tanka ovojnica se prije seksualnog odnosa pažljivo navlači na ukrućeni penis i služi kao spremište izlučenih muških sjemenica (ejakulata). Nakon seksualnog čina skida se, obično se kraj zavezuje u čvor (tako da ne izlazi tekućina) i odlaže u vrećice za otpad (nije uputno odbacivati kondome u zahodsku školju jer se mogu začepiti odvodi). Prilikom svakog snošaja koristi se novi prezervativ.
Prezervativi sprječavaju prijenos spolno prenosivih bolesti, relativno su jeftini, pristupačni su u trgovinama i ljekarnama, rabe se jednostavno i smatraju se relativno sigurnim kontracepcijskim sredstvom (prema procjenama nekih stručnjaka djelotvorni su u 97% slučajeva). Zašto relativno sigurnim? Jer iskustvo kazuje da nijedno kontracepcijsko sredstvo nije apsolutno sigurno, premda su rizici minimalni.
Pregradna kapica ili dijafragma se postavlja u svod rodnice tako da se zatvori izvanjsko ušće na vratu maternice i spriječi prolaz sjemenica. Ako se ispravno postavi sprječava začeće u visokome postotku, a istodobno štiti od zaraza. Kapice postavlja žena neposredno prije snošaja. Liječnik određuje veličinu i oblik kapice i upućuje ženu kako se dijafragma postavlja. Nakon snošaja kapicu valja ostaviti u rodnici šest sati, potom je dobro oprati sapunom, osušiti, posuti talkom i pohraniti.
U zdravih žena, koje su rodile barem jedanput i imaju stabilnu seksualnu vezu, za sprječavanje neželjenog začeća najprikladniji je maternični uložak ili spirala. Tegobe su rijetkost, postavljanje jednostavno, uložak je nježan, a ako se obavlja redovit liječnički nadzor (kontrolni pregled nakon 2 do 3 tjedna, potom jednom godišnje) nema komplikacija.
Ako žena osjeti i najmanji poremećaj (povećani iscjedak neugodna mirisa, bol u donjemu dijelu trbuha, nepravilno krvarenje) mora se obratiti liječniku.
Hormonski postupci
Hormonski postupci sprječavanja začeća smatraju se najsigurnijim, pod uvjetom da se ispravno provode. Obično se ostvaruju uzimanjem dražeja (obloženih tableta) za sprječavanje trudnoće. Postupak se temelji na spoznaji da uzimanje gestagenih i progestagenih hormona koči hipofizu i na taj način sprječava ovulaciju, smanjuje količinu sluzi potrebite za prijelaz spermija iz rodnice u maternicu te djeluje na pokretljivost jajovoda.
Djevojke danas rado uporabljuju tzv. anti-baby pilule, dražeje koje se uzimaju oralno i u određenome razdoblju sprječavaju trudnoću. Najbolje su one koje istodobno sadrže oba hormona, gestageni i progestageni. Valja ih uzimati redovito u isto vrijeme (najbolje ujutro). Razmak između dvije dražeje ne smije biti duži od 36 sati. Liječnik će prije negoli propiše recept za dražeje utvrditi smije li žena uzimati hormonalne pripravke (posebice valja obaviti pregled dojki, ustanoviti arterijski krvni tlak, izmjeriti tjelesnu težinu, ispitati jetru i dr.).
Suvremeni, niskodozirani preparati u primjeni hormonske kontracepcije rijetko kad izazivaju komplikacije. Mogu se, istina, javiti popratne pojave mučnina i napetost u dojkama, ali one su najčešće prolazne. Ako žena osjeća i druge tegobe, ili ako izostane krvarenje, valja odmah poći liječniku. Hormonska kontracepcija ne može biti trajni oblik sprječavanja začeća.
Po vanjskom izgledu dražejama su slična kemijska kontracepcijska sredstva, kreme, pjene, pjeneće tablete i čepići. Služe za onesposobljavanje sjemenica za njihovu biološku ulogu. Puno djelovanje imaju desetak minuta nakon stavljanja u rodnicu (djelovanje prestaje nakon 1 – 2 sata). Obično se koriste uz druga kontracepcijska sredstva, primjerice prezervativ.
Hitna kontracepcija
Ako žena s urednim ginekološkim nalazom maternice prilikom snošaja u doba ovulacije nije primijenila nikakav kontracepcijski postupak (ili je tijekom snošaja puknuo prezervativ), a ne želi začeti, trudnoća se može spriječiti uzimanjem posebnog hormonskog pripravka ili injekcije unutar 24 sata nakon snošaja. Najbolje je poći ginekologu ili u dežurnu ginekološku ambulantu. To je tzv. postkoitalna kontracepcija (uzimanje “pilule za dan poslije”) koja se primjenjuje samo kao “hitna pomoć”. Prema nekim izvorima uspjeh takvih intervencija zabilježen je u 98 % slučajeva.
Danas se za sprječavanje neželjenoga začeća rabe brojni postupci i sredstva, ali još nema postupka, a ni sredstva, koji se može upotrijebiti u svim dobnim skupinama. Nema ni univerzalne kontracepcije neopasne za zdravlje žene i jednostavno primjenjive, premda znanost svakodnevno napreduje. U Britaniji se, primjerice, propagira nova dugotrajna reverzibilna kontracepcija prikladnija od tableta koje se moraju uzimati svaki dan. Umetak se stavlja pod kožu nadlaktice i aktivan je tri godine. Stoga ćemo ponoviti preporuku muškarcima i ženama da kontracepcijski postupak i sredstva dogovaraju s liječnikom. Ako ne žele poći po savjet u ambulantu, onda im se preporuča upotrijebiti kontracepciju koju poznaju, jer je najgori postupak – prekid trudnoće (pobačaj, abortus).
Sugestija roditeljima
Dužnost roditelja je djeci prenositi znanja i iskustva iz područja obiteljskog života, tumačiti pravo roditelja na planiranje poželjnog rođenja djeteta, golemu i složenu odgovornost u odgoju. Posebice je važno pojasniti mladima da je seksualni život refleks, pratitelj ljubavi, intenzivnog osjećaja privrženosti, odanosti, uzajamnog poštovanja i razumijevanja, ukratko uzajamnog moralnog djelovanja, a ne hir ili isprazan prigodni užitak. Kontracepcija je samo način i sredstvo da se istinska ljubav ostvaruje i začeće ostvari u skladu s najpovoljnijim prirodnim i društvenim uvjetima: zdravljem, dobnom starošću i željom budućih roditelja. Ako roditelji nisu u stanju zalaziti u razgovor s djecom o svim tim pitanima (nisu dovoljno educirali ili su im teme previše „delikatne“), onda je na njima da potiču i ohrabruju dijete (osobito tinejdžere) na razgovor o svim svojim dvojbama s nastavnicima, liječnicima, prisnim prijateljima. Svakako na vrijeme započnite razgovor o spolnom životu sa djetetom, ipak je roditelj najbolji prijatelj.
dr. Diana Kostanjšek,
specijalistica obiteljske medicine
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
Fotrografije su preuzete s internetske stranice FreeDigitalPhotos.net (autori fotografija: ArtJSan , BrandonSigma)
