Odgovori su prikupljeni tijekom istraživanja provedenog u suradnji s CARNetom i to putem web ankete koja je bila dostupna u okviru kategorije Edukacija na http://www.carnet.hr tijekom prosinca 2011. i siječnja 2012. godine.
Definicija pojma Web 2.0 alati je mnogo i niti jedna nije opće prihvaćena. Sam pojam prvi puta su upotrijebili Tim O’Reilly i Dale Dougherty 2004. kada su trebali osmisliti naziv konferencije o razvoju web tehnologija. Kako ne želimo ulaziti u područje strogih definicija najbolje da ovaj pojam predstavimo sljedećim karakteristikama: web kao platforma neovisna o prostoru i vremenu pristupa, kolektivna inteligencija, kontrola korisnika nad podacima, korisnici sami unapređuju sadržaj ili aplikaciju, društveno umrežavanje, obogaćivanje korisničkog iskustva. Danas na Internetu postoji veliki broj različitih Web 2.0 alata s različitim namjenama, a mnogi od njih primjenjuju se u obrazovanju.
Razlikujemo nekoliko kategorija: alati za razmjenu medija, alati za komunikaciju, alati za suradnju, alati za kreativno učenje, izrada materijala za učenje, zamjena standardnih desktop aplikacija, sustavi za upravljanje učenjem (LMS), alati za društvene knjižne oznake. (Orehovački, Konecki, Radošević, 2007.)
Korištenjem alata s prethodno navedenim karakteristikama svakako je došlo do promjena u ulogama učenika i nastavnika, a i samih nastavnih sadržaja odnosno medija kao njihovih nositelja. Učenik je puno aktivniji dionik u nastavnom procesu te zajedno s nastavnikom ima mogućnost kreiranja nastavnog sadržaja. Učenje se odvija kroz suradnju, diskusije i razmjene mišljenja.
U posljednje vrijeme možemo naći mnoga istraživanja na temu upotrebe i korištenja web 2.0 alata u nastavi kako u inozemstvu tako i kod nas. Zaključci su vrlo slični, a među kojima se ističe da upravo određen neformalni karakter web 2.0 alata olakšava razmjenu ideja između pojedinih skupina korisnika pri čemu bi visoka učilišta trebala biti centri u kojima će se poticati eksperimentiranje i korištenje novih oblika komunikacije.
Tijekom istraživanja (Gligora Marković; Rauker Koch; Frančić, 2012.) došlo se do sljedećih rezultata: najčešće nastavnici koriste PowerPoint 89,58%, zatim slijedi korištenje audio i video sadržaja (68,75%) i kao sredstvo komunikacije najmanje ih upotrebljava online tečajeve (56,25%). Ispitivanje saznanja o tome što nam web 2.0 alati omogućavaju pokazalo je dobru upućenost ispitanika u tu problematiku što je bilo i očekivano obzirom da je anketa bila dostupna putem CARNetovog web sjedišta kojeg posjećuju nastavnici koji prate novosti iz područja primjene ICT u obrazovanju. Svakako bi bilo dobro u budućim istraživanjima osim anketiranja putem interneta to učiniti i drugim komunikacijskim kanalima kako bi se dobio uvid u stvarno stanje ove teme među nastavnicima RH.
Slika 1. Učestalost uporabe Web 2.0 alata
Kao najčešće razloge zašto ne koriste web 2.0 alate u nastavi nastavnici navode da se ne osjećaju dovoljno stručno usavršeni na ovom području (23,96%), neopremljenost učionica (barem jedno računalo s pristupom Internetu u učionici) (17,71%) te nedovoljna informiranost (14,58%) dok je nemotivirano (2,08%) što je ohrabrujuće jer kako se vidi sa slike 1 koliko često koriste web 2.0 alate najmanje je onih koji to čine svakodnevno, a to je skupina kojoj bi trebali težiti.
Nastavnici su iskazali želju za stručnim usavršavanje putem seminara ili radionica za njihov stručni profil (47,92%), online seminarom-webinarom (38,54%) , seminarom ili radionicom u ustanovi u kojoj rade (37,5%) te uporabom jednog od web 2.0 alata (25,00%). Ukoliko se realizira jedan od oblika usavršavanja koji će ih dodatno motivirati u budućnosti po pitanju korištenja web 2.0 alata nastavnici su se izrazili vrlo pozitivno i to njih 61,46% planira koristiti interaktivne prezentacije, razmjenu audio i video sadržaja 57,29%, wiki 44,79%, razmjenu fotografija 43,75%, online bilješke 35,42%, LMS 35,42%, društvene mreže 34,38% i blog 19,79% (Slika 2.)
Slika 2. Uporaba Web 2.0 alata u budućnosti
U istraživanju je sudjelovalo 96 ispitanika i to 69 žena (71,88%) i 25 muškaraca (26,04%) te 2 (2,08%) ispitanika koji se nisu izjasnili po pitanju spola. U uzorku je veći postotak žena što je u skladu sa zastupljenošću ženskog spola u obrazovnoj djelatnosti naše zemlje. Najviše ih pripada dobnoj skupini od 30-34 godine i to njih 25 (26,04%) dok ih je najmanje iz dobne skupine >60 (3,12%). Dobna struktura ispitanika je također očekivana, ali ne i razina obrazovanja u kojoj ispitanici rade kao nastavnici.
Prema razini obrazovanja u čijem radu sudjeluju, najviše ih radi u osnovnoj školi (51,50%), zatim u srednjoškolskom obrazovanju (47,92%) dok ih je najmanje iz visokog obrazovanja (22,92%). Nažalost najmanje je zastupljeno nastavnika koji rade u visokom obrazovanju iako je očekivanje bilo drugačije. Od nastavnika koji sudjeluju u radu visokog obrazovanja očekivalo se veće sudjelovanje jer upravo ta populacija se češće susreće sa provođenjem empirijskih istraživanja i svjesna je važnosti istih, a također su očekivanja nastavnika iz osnovnog i srednjoškolskog sustava obrazovanja da nastavnici iz visokog obrazovanja budu pokretači i inicijatori uvođenja i korištenja novih tehnologija u nastavnom procesu.
Većina ispitanika ima između 10 do 19 godina radnog staža i to njih (31,25%), dakle radi se o nastavnicima koji imaju već dosta iskustva u nastavnom radu. Od web 2.0 alata najviše se koriste audio i video sadržaj odnosno njihova razmjena što je i očekivano. Međutim naši nastavnici najmanje koriste blog i online bilješke. Razlog tome nije istraživan, ali se može naslutiti da možda nisu još spremni i da im nedostaje samopouzdanja u takvom obliku izražavanja. Nastavnici su upoznati s Web 2.0 alatima i koriste se njima iako ne dovoljno, no iskazali su dobru namjeru i pozitivan stav i volju za njihovo korištenje u budućnosti.
Kako je broj ispitanika relativno mali to se i dobiveni odgovori na istraživačka pitanja moraju uzeti s posebnim oprezom, ali svakako mogu koristiti kao motivacija za daljnja istraživanja na ovom području.
Literatura
Anderson, P: “ What is Web 2.0? Ideas, technologies and implications for education,” 2007., http://www.jisc.ac.uk/media/documents/techwatch/tsw0701b.pdf (9.1.2012.)
Bakersfield, 2009., http://www.cblohm.com/news/Lightspeed/LS_090406/OLSI_SurveyResults_Release_4-6-09.pdf (12.1.2012.)
ELA tim, prosinac 2008. http://e-obrazovanje.carnet.hr/drustveni-softver/#more-1316
Gligora Marković, M., Rauker Koch, M., Frančić, M.: Use of Web 2.0 tools in teaching MIPRO 2012, 35 st international convention on information and communication technology, electronics and microelectronics, CE-Computers in Education; Marina Čičin-Šain, Jadranka Sinde, Nina Lipljin, Ivana Turčić Prstačić, Ivanka Sluganović, Ivan Uroda (ur.). Rijeka, 2012.; 1465-1469.
Orehovački, T., Konecki, M., Radošević, D.: “Alati za e-obrazovanje 2.0,” CUC, 2007., http://cuc.carnet.hr/cuc2007/program/radovi/pdf/g2-6-rad.pdf (9.1.2012.)
O’Reilly, T.: “What Is Web 2.0 – Design Patterns and Business Models for the Next Generation of Software,” 2005., http://oreilly.com/web2/archive/what-is-web-20.html, http://oreilly.com/pub/a/web2/archive/what-is-web-20.html?page=2 (9.1.2012.)
Siemens, G.: “Connectivism: A Learning Theory for the Digital Ag”, http://www.elearnspace.org/Articles/connectivism.htm (4.1.2012.)
