Košarka

Godine 1934. košarka je uvrštena u obavezni program Olimpijskih igara, pa je 1936. održan olimpijski turnir uz sudjelovanje 13 nacionalnih reprezentacija. Iste je godine u FIBA-u (Međunarodni košarkaški amaterski savez – Federation Internationale de Basketball Amateur) primljena i tadašnja Jugoslavija.

Košarku je u ex Jugoslaviju 1923. godine donio izaslanik Crvenog križa William A. Wieland, koji je na tečajevima održanim u Beogradu upoznao polaznike sa osnovama tehnike, taktike i pravila ove igre. Nakon raspada Jugoslavije Hrvatska kao samostalna i priznata neovisna država započela je svoj košarkaški put u Europi i svijetu, uspješno: OI Barcelona 1992. – bronca, EP Njemačka1993. – bronca, SP Toronto 1994. – bronca, EP Atena 1995. – bronca; muška kadetska reprezentacija 1995. – zlatna medalja na prvenstvu Europe; muška juniorska reprezentacija 1996.  – zlatna medalja na prvenstvu Europe.

Košarkaška utakmica podijeljena je na četiri četvrtine od deset minuta – međunarodna košarka ili dvanaest minuta – NBA, što znači da utakmica traje 40 odnosno 48 minuta aktivne igre, dakle one igre koja ne uključuju prekide – zaustavljanje vremena koje prolongira trajanje utakmice (zbog različitih prekršaja ili nepravilnosti u igri). Iz tog razloga utakmice traju otprilike dva sata.

„Veliki odmor“ nakon dvije četvrtine traje petnaest minuta, a „mali odmor“ između dvije četvrtine traje dvije minute. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine igra se jedan produžetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produžetka utakmica i dalje neodlučena, produžeci se nastavljaju dok se ne dobije pobjednik. Momčadi mijenjaju koševe nakon dvije odigrane četvrtine.

Dimenzije košarkaškog terena za međunarodnu košarku su 28×15 metara, a u NBA 29×15 metara. Teren je uglavnom izrađen od parketa od drveta i podijeljen je na dvije polovice. Na kraju svake polovice, na sredini – nalazi se željezni koš s tablom, mrežom i obručom koji visi 1 metar i 20 centimetara unutar terena s visinom gornjeg obruča od 3 metra i 5 centimetara. Ove mjere gotovo su identične u svim ligama na svijetu. Dok dimenzije terena ili table na košu mogu varirati bez pretjeranoga učinka, važno je da obruč bude na točnoj visini od 3.05. Čak i maleno odstojanje od nekoliko centimetara, pa čak i milimetara, može imati veliki učinak na uspješnost šuteva.

Pravila igre

Kao što je već spomenuto na početku, cilj igre je ubaciti  loptu u koš protivničkog tima. Dvije osnovne faze igre su faza napada i faza obrane. U fazi napada cilj je ubaciti loptu u protivnički koš a u fazi obrane  spriječiti protivničku momčad da ubaci loptu kroz koš.

Prostor u napadu se osvaja u prvom redu kolektivnom igrom, uvježbanim fintama, blokadama, ukrštanjem i završava se šutem na koš. Individualne akcije i sposobnosti svakog pojedinca trebaju doprinijeti boljem uspjehu ekipe. U obrani kada protivnik napada, ekipa se opet kolektivno brani na dva načina: zonom ili metodom man-to-man. U zonskoj odbrani svaki pojedinac čuva određeni prostor i svih 5 igrača na taj način štite svoj prostor ispod koša. U obrani man-to-man svaki igrač čuva određenog igrača i prati ga po terenu, ne dozvoljavajući mu da izvede planirani napad.

Igru kontrolira 1 glavni, 2 pomoćna suca i delegati koji zapisuju prekršaje i mjere vrijeme. U jednom timu je 5 glavnih i 7 rezervnih igrača (broj izmjena tijekom igre je neograničen a izmjena se vrši iz prekida igre).

Za vrijeme napada, najčešće greške su lopta u autu, dupla ili koraci. Pravilno prenošenje lopte odvija se vođenjem ili dodavanjem između igrača, a lopta koja se nađe izvan terena, tj. koja dodiruje zemlju, predmet ili igrača izvan terena je lopta u autu.

Pravilno je prenošenje moguće i odbijanjem o zemlju pri čemu ruka mora biti iznad lopte jer je u protivnom to prekršaj i to se zove nošena lopta. S loptom u rukama igrač smije učiniti samo dva koraka. Jednom vođena lopta se ne smije voditi još jednom (dupla). Ako se s loptom u rukama napravi više od dva koraka, radi se o koracima. U sva tri slučaja loptu preuzimaju protivnički igrači koji je izbacuju iz auta u visini mjesta gdje je prekršaj učinjen.

Momčad koja ima posjed lopte u napadačkom dijelu terena ne smije vratiti loptu u obrambeni dio terena. Lopta se ne smije udariti šakom. Ako igrač ne poštuje neko od ovih pravila dok je njegova momčad u napadu, momčad gubi loptu a ako je obrnuta situacija – ako se momčad branila, napad se ponavlja od početka.

S ciljem motiviranja momčadi na napad, postavljena su i određena vremenska ograničenja i to na:

• vrijeme dozvoljeno da lopta u posjedu neke momčadi prijeđe iz obrambenog u napadački dio terena (8 sekundi)
• maksimalno dozvoljenom vremenu koje može proći bez da lopta u posjedu momčadi dodirne obruč protivničkog koša (24 sekunde)
• držanju lopte bez driblanja (vođenja lopte) dok je igrač u posjedu lopte (5 sekundi)
• zadržavanju u reketu, mjestu ispod koša (3 sekunde).

U fazi obrane, igrač ne smije ometati koš dirajući bilo koji dio konstrukcije koša niti dirati loptu koja je u silaznoj putanji nakon upućenoga šuta protivnika prema košu, te ne smije dirati loptu koja je na obruču (u NBA se ne smije dirati niti lopta koja je okomito iznad obruča). Ako obrambeni igrač ne poštuje ovo pravilo radi se o goaltendingu (udarac koji je upućen od strane protivnika smatra se uspješnim). Ako se radi o napadu – igrač puca prema košu, a njegov suigrač ne poštuje neko od ovih pravila, napad se prekida a lopta prelazi u posjed momčadi koja se u tom napadu branila.

Pozicije u košarci

Prema košarkaškim pravilima ne određuju se pozicije u košarci, ali su se one razvile pa od osamdesetih godina 20. stoljeća u petorci koja nastupa na terenu svaki igrač ima drugačiju ulogu, koja može biti i fleksibilna:

1. playmaker (point guard, razigravač, jedinica) – igrač koji organizira napad čitave momčadi kontroliranjem lopte i njenim pravilnim upućivanjem suigraču u prilici
2. šuter (dvica, duja) – igrač koji puca prema košu najviše u utakmici i od kojega se očekuje uspješno izvršavanje šuteva, dok se u obrani šuter brine za najboljeg protivničkog pucača dalekometnih šuteva
3. krilo (trica) – igrač zadužen za ostvarivanje poena dalekometnim šutevima s krila ili probijanje po krilu prema košu, dok se u obrani prvenstveno brine za obrambene skokove i oduzimanja lopti protivnicima, iako ponekad može igrati i aktivniju ulogu u obrani
4. krilni centar (mali centar, četvorka) – igrač koji često igra napadački, leđima okrenut prema košu zbog lakšeg primanja lopte od suigrača, dok se u obrani bori protiv protivničkog krilnog centra (man-to-man obrana) ili čuva koš, tj. smješten je ispod koša (u zonskoj obrani)
5. centar (petica) – igrač koji koristi masu i visinu za zabijanje koševa u napadu, dok u obrani igra ispod koša s namjerom zaustavljanja prodora protivnika prema košu.

Osim standardne košarke, postoje i još neke poznate varijante čija je osnova košarka – igranje na samo jednoj polovici terena a postoji i verzija košarke na pola terena – „do 21“, streetball i jedan na jedan (one-on-one), waterbasket (mješavina vaterpola i košarke).