Kao organi osjeta oči primaju preko 80 posto vanjskih podražaja, dok svi ostali osjetilni organi sluha, mirisa, okusa, dodira, topline i sl. svega 20%. Ukras su čovjekova lica. O njima pišu pjesnici. Zbog očiju se često zaljubljujemo. Ako ste pronicljivi i pažljivi, oči vam mogu opisati karakter čovjeka s kojim razgovarate. Ako ga bolje poznajete ili ste u prijateljskim odnosima, odat će njegovo raspoloženje, radost, zabrinutost, iznenađenje, tugu. Doista su sjajan i izuzetno važan dio ljudskoga organizma.
Anomalije
Što se zbiva u očima tako da mi vidimo i udaljene zvijezde i maloga mrava u travi pored naših nogu? Odgovor se čini jednostavan: oči primaju slike vanjskoga svijeta (svjetlosne podražaje, zrake svjetlosti) koje kroz prozirne optičke tvorbe dospijevaju u mrežnicu ili retinu (od lat. rete – mreža). Tu se obavlja njihova složena preobrazba, pa se potom, vidnim živcem i snopom vidnoga puta prenose u vidna središta mozga. Ako je vid uredan, slika je kristalno jasna.
Oštrina vida, međutim, nije u svih ljudi jednako kvalitetna. Ako se poremeti lom svjetlosnih zraka (ne ujedinjuju se u jednoj točki na mrežnici) nastaju refrakcijske anomalije (nepravilno lomljenje svjetlosnih zraka), ametropije (zajednički medicinski naziv za pogreške u oku, grčki ametria – nerazmjer, ops – oko)
- kratkovidnost (zrake svjetlosti sastaju se ispred mrežnice),
- dalekovidnost (zrake svjetlosti sastaju se iza mrežnice) i
- astigmatizam (zrake svjetlosti se sastaju u jednoj crti, a ne u točki).
U medicini je utemeljena posebna znanstvena grana koja se bavi proučavanjem anomalija i bolesti očiju. Zove se oftalmologija. Ta duga i komplicirana riječ dolazi iz grčkoga: ophthalmos, u hrvatskome prijevodu znači oko, a logos – riječ. Istoznačnica je riječ okulistika (lat. oculis – oko). Liječnici specijalisti za bolesti očiju su oftalmolozi ili okulisti. Specijalist koji proučava svojstva svjetla i osoba koja izrađuje naočale naziva se optičar.
Što je kratkovidnost?
Kratkovidnost ili miopia (novolat. myopia, grč. muōpia) je osobina ljudi koji jasno vide objekte u neposrednoj blizini, dok su im oni udaljeni predmeti zamućeni, nejasni. Očna jabučica je preduga ili je rožnica previše izbočena pa se slika stvara ispred mrežnice (unutarnje opne očne jabučice koja prima svjetlosne podržaje), umjesto izravno na mrežnici (kao u normalnome oku). Kod dalekovidnih biva obratno. U njih je rožnica nedovoljno izbočene površine ili je, kako se to obično kaže, oko prekratko.
Mjerenje kratkovidnosti
Jedinica za mjerenje stupnja kratkovidnosti i dalekovidnosti jest dioptrija (lat. dioptra). To je naziv za optičku jakost korekcijskih leća koje omogućuju dobro fokusiranje slike na mrežnici (u svakodnevnome razgovoru kaže se: «Promijeni leće, tj. uzmi jače naočale da bolje vidiš!»). Uobičajeni znak (kratica) za dioptriju je dpt. U kratkovidnih je dioptrijski predznak minus (-), a u dalekovidnih plus (+).
- Niska dioptrija kratkovidnosti obično je označena s dioptrijom –3.00 (ili nižom, tj. bližom dioptriji 0.00).
- Srednja kratkovidnost je između -3.00 i -6.00 dpt.
- Visoka kratkovidnost je označena dioptrijom višom od -6.00. Grubo računajući, oko 30 posto kratkovidnih ljudi imaju visoku dioptriju.
Ponekad se kratkovidnost klasificira prema starosti osobe.
- Dječja ili kongentalna kratkovidnost obično je prirođena (od rođenja) i traje tijekom maloljetnosti.
- Početna mladenačka (juvenilna) kratkovidnost nastaje u ranome djetinjstvu (u tinejdžera). Snaga vida varira sve do navršene 21 godine života. Oftalmolozi obično ne preporučuju u toj dobi nikakve korektivne kirurške zahvate.
U nekim udžbenicima navodi se još školska kratkovidnost koja se javlja u djetinjstvu, posebice tijekom školovanja. Nastaje čitanjem štiva iz blizine (držanjem glave, tj. očiju nisko iznad knjige).
Kratkovidnost odraslih osoba izbija najčešće između 20 i 40 godina. Nakon 40 godina nastaje kasna kratkovidnost.
Dijagnoza kratkovidnosti
Kratkovidnost se obično utvrđuje tijekom očnoga pregleda. Važno je odmah, čim se uoče anomalije vida, poći na pregled liječniku obiteljske medicine ili školskom liječniku. Oni će, ako je potrebno, uputiti pacijenta specijalisti koji će obaviti detaljan pregled i pretrage te najčešće propisati naočale, kontaktne leće, trajne multifokalne leće (s uzimanjem kapi za oči) ili će predložiti kirurški zahvat. U novije vrijeme u liječenju i sprječavanju kratkovidnosti (i drugih očnih bolesti ili anomalija) koristan je laser niske radijacije (tretmani su bezbolni, traju kratko, a obavljaju se u ciklusima).
U stručnoj literaturi nema općeprihvaćenih gledišta o uzrocima kratkovidnosti, kao ni o univerzalnoj metodi njezina sprječavanja i ispravljanja. Najčešća preporuka je rad na dnevnome svjetlu i boravak na otvorenome (primjerice, šetnje ili sportske aktivnosti u prirodi) jer dnevno svjetlo smanjuje rast očne jabučice, tj. iskrivljavanje oka koje može pogoršati kratkovidnost. Liječnik, dakako, može propisati i nošenje naočala, uporabu kapi za oči ili neki drugi medicinski tretman. Pojedini specijalisti preporučuju nošenje konveksnih (ispupčenih) leća na naočalama za čitanje jer takve leće pravilno lome konvergentno svjetlo, posebice kad se čitaju knjige ili radi u neposrednoj blizini predmeta.
Što je dalekovidnost?
Za razliku od kratkovidnosti, kod dalekovidnosti, hiperopije ili hipermetropije (hiper – kao prvi dio riječi znači povišenje; grč. hyper – iznad, preko; metron – mjera) slika pada iza mrežnice (zrake svjetla lome se iza mrežnice). Onaj tko je dalekovidan ne vidi dobro predmete u blizini. Uzrok dalekovidnosti je najčešće prekratka os oka ili preblaga zakrivljenost rožnice. Najčešće je naslijeđena. Često se stječe rođenjem. Simptomi su zamagljenost objekata koji su blizu, kod neke djece škiljavost (strabizam), naprezanje očiju, glavobolja prilikom čitanja. Djeca srećom imaju vrlo prilagodljive očne leće pa dalekovidnost zna sama iščeznuti. Ako ustraje, obično se ispravlja naočalama ili lećama.
Blaga dalekovidnost ne uzrokuje veće probleme, osim što je potrebno služiti se naočalama za čitanje.
Roditelji dalekovidne djece ne mogu uvijek ustanoviti ima li im dijete teškoće s vidom, posebice u ranoj dobi. Čim dijete počne prepoznavati slike, roditelji mogu utvrditi je li u stanju razabirati detalje na slici ili nije.
Ako se odugovlači s ispravljanjem dugotrajnog naprezanja oka (da se zaoštri vid), povećava se stupanj dalekovidnosti, a prijeti i škiljavost. Ako je dalekovidnost blaga, možemo je sami ispraviti (očne leće mogu se prilagoditi za gledanje na blizinu). To je tzv. akomodacija oka (sposobnost oka da uvijek vidi predmet ispred sebe bez obzira na udaljenost).
Stupanj dalekovidnosti označava se sa plus (+) ispred utvrđene dioptrijske vrijednosti.
Astigmatizam
Zbog nepravilnosti očne rožnice i leće astigmatik ne vidi jasno predmete koji su udaljeni, a ni one u blizini.
Ispravljanje astigmatizma (u nas se još rabe termini bežarišnost, bežižnost) mora se započeti već u ranome djetinjstvu. Liječnici obično propisuju uporabu naočala s cilindričnim staklima ili kontaktne leće.
Liječenje
Vid (sposobnost oka) u djece ovisi o njihovoj dobi. Novorođenče osjeća samo svjetlost. Jednogodišnje dijete ima tek 1/6 normalne oštrine vida, a dvogodišnje ½. Prema nekim izvorima, tek s pet godina dijete ima normalnu vidnu oštrinu (većina stručnjaka smatra da je u razdoblju između 5 i 8 godina razvoj oka završen). Zbog toga se kod novorođenčadi, primjerice, ne mogu obavljati provjere vida kao kod odrasle djece, pa se pažnja roditelja udvostručuje. Ako dijete ne reagira na promjenu predmeta pred očima, primjerice, ako je položaj očiju poremećen, ako oko „bježi“ vodoravno ili gore-dolje, ako dijete često zatvara jedno oko, često trlja oči ili ne doseže rukom igračku u neposrednoj blizini, valja potražiti stručnu pomoć.
Upozorenje roditeljima
Osobito bih upozorila roditelje: čim primijete bilo kakav znak poremećenog vida, valja odmah otići s djetetom liječniku. Primjerice, ako je djetetu očna zjenica bijela, ako dijete često trlja oko, škilji, često zatvara jedno oko ili ga pokriva rukom, ako su pokreti očiju neusklađeni, ako pretjerano suzi, ako se pri čitanju brzo zamara, osjeća vrtoglavicu ili glavobolju, ako osjeća potrebu sjediti blizu ekrana televizora, ako mališan ne prati pogledom predmete, naginje neprirodno glavu i sl. U svim tim slučajevima najčešće se radi o kratkovidnosti.
S ispravljanjem očnih anomalija valja započeti odmah. Zanemarivanje, primjerice, dalekovidnosti može uzrokovati očne bolesti, poput glaukoma.
Savjet školarcima
Školarcima, mlađim i starijim, preporučujem da odmah, čim primijete ili osjete da ne mogu čitati jer su im slova u knjizi nerazgovijetna, ako ne vide što je nastavnik napisao na školskoj ploči, ako u igri na nogometnom igralištu ispod noge promakne lopta jer je noga podignuta previsoko, pođite na pregled očiju svojemu liječniku. On će propisati korekcijske naočale ili leće, može vas uputiti na lasersku korekciju vida ili će predložiti neki drugi odgovarajući tretman. Kod nas se u bolnicama i specijaliziranim očnim klinikama odavna uspješno obavljaju i najsloženiji zahvati radi ispravljanja anomalija ili liječenja očnih bolesti.
Na kraju, napomenut ću i ovo: zbog važnosti i osjetljivosti očiju priroda ih je zaštitila vjeđama (očnim kapcima) i trepavicama. A ako se neka zločesta čestica prljavštine provuče kroz te zapreke, marljivi čistači, koji stalno vlaže oči, brzo će ih izbaciti, pa su oči uvijek bistre i sjajne. Ako primijetite da su vam oči crvene ili da prekomjerno suze, svrbe vas ili učestalo trepćete, potražite savjet svog liječnika.
dr. Diana Kostanjšek
specijalistica za obiteljsku medicinu
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
