Taj prizor, rijedak ali jako upečatljiv, nikoga nije ostavio ravnodušnim, ni nas djecu, ali ni odrasle. Vrijeme kao da bi stalo a mi bismo svi magično i s osmijehom na licu promatrali njihov let.
Iako je od mog djetinjstva i posljednjeg susreta s krijesnicama prošlo dosta godina, one su i danas, pogotovo među mlađom populacijom zadržale svoju popularnost. Bez obzira što ih većina djece nikada nije vidjela uživo (a postoji ozbiljna bojazan da nikada ni neće), još uvijek se mnoge dječje udruge, igraonice i vrtićke grupe nazivaju imenom ove male životinjice.
Danas na svijetu živi oko dvjesto vrsta krijesnica podijeljenih u dvadeset i tri roda. Krijesnica nije buba niti muha već kornjaš. Na području naše zemlje žive dvije vrste krijesnica; ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca) i mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula). Smatra se da je kod nas dobila ime po Ivanjskim krijesovima, narodnom običaju paljenja vatre u vrijeme ljetnog solsticija, odnosno prvog dana ljeta. Negdje u to vrijeme, ličinka krijesnice izlazi iz zemlje i prelazi u odraslog kornjaša.
Krijesnice žive na područjima tropske i umjerene kontinentalne klime (na svim dijelovima svijeta gdje nije prehladno). Staništa su im uz obale rijeka i jezera, rubnih dijelova šuma i livada. Odrasla krijesnica izgleda poprilično bezlično, poput sivo smeđeg crva. Tijelo je građeno od glave, trupa i zatka. Dužina odraslih jedinki je između 11 i 16 milimetara. Mužjaci imaju razvijena krila, dok razvijenost krila u ženki ovisi o vrsti krijesnice.
Ovi kukci spadaju u bioluminiscentne životinje, što znači da emitiraju svjetlost. Imaju ravijen specifičan organ smješten u zatku krijesnice (u zadnja tri kolutića zatka, s donje strane životinje), a služi im prvenstveno za komunikaciju, obranu teritorija, upozorenje na dolazak potencijalnog predatora i opasnost, te prilikom udvaranja i traženja partnera. U vrijeme parenja, u sumrak, mužjaci se uzdižu i počinju letiti i svijetliti ne bi li na taj način privukli ženke. Za to vrijeme ženke obično sjede na drveću ili u travi čekajući svoju srodnu dušu. Način svjetljenja ili fenomena bioluminiscencije ovisi o vrsti krijesnice (svjetlost može varirati od bijele, žute i zelenkaste boje).
Kod nekih vrsta samo ženke svijetle. Kod nekih vrsta mogućnost svjetljenja imaju i mužjaci i ženke. U nekih vrsta koje žive na području Azije i Indonezije krijesnice u isto vrijeme svijetle a intenzitet svjetljenja i dužina trajanja je toliko izjednačen da podsjeća na isprekidano svjetljenje blagdanskih ukrasnih lampica. 
Tada se može vidjeti da čitavi nizovi grmova i granja ujednačeno svjetle. Takav svjetleći spektakl već dugi niz godina okuplja zaljubljenike u krijesnice koji u to vrijeme organiziraju različite manifestacije i fešte. Najviše takvih događaja organizira se u zemlji izlazećeg sunca, odnosno Japanu.
Mogućnost da zadak stvara svjetlost rezultat je reagiranja tvari luciferina s ATPom i kisikom uz prisustvo enima luciferaze. Energija koja se oslobađa reakcijom ovih spojeva oslobađa se u obliku svjetla (emitira takozvano hladno svjetlo). To je sposobnost da organ proizvodi svjetlost bez da se tijelo zagrijava, potpuno suprotno od svjetlosti žarulje koja se zagrijava i ispušta toplinu.
Životni vijek krijesnice iznosi oko dvije godine s time da veći dio vremena provede u stadiju jajašca i ličinke. U odraslom stadiju krijesnica živi relativno kratko, svega nekoliko mjeseci.
Krijesnice nisu štetočine što znači da ne uništavaju biljne usjeve na kojima obitavaju. Hrane se nektarom biljnih cvijetova i rosom, sitnim beskralježnjacima, razvojnim oblicima drugih kukaca i manjim puževima. U nekih vrsta krijesnica ženke imaju razvijenu mogučnost mimikrije. To bi značilo da mogu u potpunosti oponašati svjeteće treperenje nekih drugih vrsta krijesnica. Na taj način privlaće mužjake koje na kraju, kada im se oni približe, pojedu. Te vrste krijesnica su grabežljivci.
Danas, nažalost, krijesnicama prijeti izumiranje. Najveći uzrok sve manjeg broja krijesnica u svijetu jest urbanizacija do nedavno očuvanih prirodnih područja. Svjetlosno zagađenje (svjetlost koju proizvodi noćna rasvjeta, svjetla cestovnih prometala, svjetlećih reklama, naselja i trgovačkih centara) krijesnicama jako smeta u međusobnoj komunikaciji i razmnožavanju.
Osim umjetnog svjetla, veliki neprijatelj prirodnih staništa krijesnica jest i uporaba pesticida u poljoprivredi.
Danas, kako u svijetu tako i kod nas, postoji mnogo udruga i organizacija koje se na razne načine bore za opstanak ovih zanimljivih životinjica. Cilj je osvijestiti ljude na sve veće i ponekad zaista nepotrebno svjetlosno zagađenje.
Ne bi li bilo zabavno i nezaboravno iskustvo da svi možemo barem jednom godišnje uživati u noćnim letećim svjetlećim performansima ovih malenih „svjetlećim lampica“? Tko je za? Znam da ja jesam.
Autor teksta:
Izvori:
