S novim kurikulumom predmeta dizajn je legitimno ušao u nastavu Likovne kulture svih razreda. Učenici ga ozbiljno shvaćaju i rado se posvećuju zadacima oblikovanja upotrebnih predmeta (u vidu skica, modela, konstrukcija i slično). I više nego što bi to neki neupućen, pa i upućen promatrač mogao pretpostaviti.
Bilo da se tek počinju služiti riječju „ergonomično“, bilo da marljivo posvećuju pažnju i najmanjem detalju pri razvijanju vlastite ideje skicom ili uživljeno grade, isprobavaju i usavršavaju svoje 3D kreacije, njihova ozbiljnost i predanost „igri u radu“ je dražesna. Onoliko, koliko je baš danas dragocjena dječja „proizvodnja“ stvari rukama – kroz igru stvaranja u realnom prostoru i vremenu.
Vjerojatno iz tog razloga, neočekivano velikom broju učenika škole u periodima nastave dizajna uopće nije teško nositi doma vlastite kreacije, nakon što skolski sati završe (pa i kad su prilično velike ili upadljive). Stoga nije rijetkost sresti svoga (ponosnog) učenika ili učenicu na pješačkom prijelazu ili semaforu blizu škole koji vas pozdravi, dok mu na glavi leluja i podrhtava konstrukcija taj dan načinjene „karnevalske“ kape. (Potom oboje, neizbježno, ne uspijevate suzdržati smijeh usljed bizarnosti prostornog konteksta).
Kako se u školi likovni radovi iz područja dizajna ne mogu trajnije čuvati, obično ih se vizualno dokumentira. Njihovi autori i modeli „ozbiljno“ ih i prezentiraju, jednako strpljivi i uživljeni u proces dokumentiranja kao što su bili u vrijeme njihovog oblikovanja. Zahvaljujući tome, na ovoj poveznici može se pogledati više od sedamdesetak primjera učeničkog dizajna kapa, prigodne, karnevalske funkcije (i ne nužno samo karnevalske).
